Trener iz emisije 'Život na vagi', Edin Mehmedović, na društvenim mrežama je progovorio o teškom periodu nakon što je morao prestati trenirati zbog ozljede.
'Više od 25 godina učim ljude koliko je važno kretati se, zdravo jesti i brinuti o vlastitom tijelu. A onda je život odlučio održati jednu lekciju meni. Četiri mjeseca bez treninga. Bol, nemoć, atrofija mišića i šest kilograma više. I nikada u životu nisam toliko razmišljao o kretanju kao onda kada se nisam mogao kretati onako kako sam želio. Shvatio sam nešto što sam možda oduvijek znao, ali nikada nisam tako snažno osjetio. Kretanje nije fitness. Kretanje je sloboda', napisao je.
'I počeo sam se pitati… Kako je ljudima koji godinama žive bez te slobode? Koji su toliko puta pokušali promijeniti svoje navike da su na kraju prestali vjerovati sebi? Jesmo li zaista toliko lijeni, nedisciplinirani i slabi? Ili smo jednostavno zaboravili kako se brinuti o sebi? Jer zanimljivo je koliko smo spremni učiniti za ljude koje volimo, a koliko često zanemarujemo osobu s kojom ćemo provesti baš svaki dan do kraja života. Sebe', dodao je.
'Možda nam ne treba još jedna dijeta. Još jedan plan treninga. Još jedan motivacijski govor. Možda nam treba prilika da se ponovno upoznamo. O svemu tome, o svojoj ozljedi, iskustvu rada s ljudima i ideji koja se iz svega toga rodila, napisao sam novi blog. Nazvao sam ga 'Nikog kao sebe.' I možda ćeš nakon čitanja i ti sebi postaviti neka pitanja koja već dugo odgađaš', zaključio je Edin, kojeg svi zovu Edo.
Čovjeka koji je navikao biti u pokretu, trenirati i druge učiti kako brinuti o vlastitom tijelu, hernija diska odjednom je prikovala za kauč. Ranije je za Story progovorio o svojoj ozljedi.
'Diskus hernija ima nekoliko stupnjeva, a mene je dopao jedan od težih - ekstruzija diska. Pojednostavljeno rečeno, disk između kralježaka L5 i S1 je puknuo, a njegov sadržaj izašao je van i počeo pritiskati živac. Upravo taj pritisak izaziva jaku bol koja se spušta niz nogu te stvara utrnulost i slabost. U početku je cilj bio smiriti upalu lijekovima i mirovati, a tek nakon toga razmišljati o rehabilitaciji. Tek kad čovjek to doživi na vlastitoj koži shvati koliko jedan živac može promijeniti kvalitetu svakodnevnog života', rekao nam je.
Također, otkrio je koliko mu je dijagnoza promijenila svakodnevni život i rutinu.
'Moram biti iskren i reći da mi je ovo bilo jedno od najtežih razdoblja u životu. Ne samo fizički, nego i psihički. Od osobe koja je svaki dan bila u pokretu, odjednom sam se našao u situaciji da tjednima gotovo nepomično ležim na kauču. Doslovno sam ustajao samo da odem do toaleta, a zatim se ponovno vraćao u horizontalni položaj. Na terapije sam odlazio ležeći u automobilu jer mi je sjedenje stvaralo još veći pritisak na živac. Povremeno bi me obišli roditelji. Mama bi mi skuhala ručak koji sam jeo ležeći na kauču. U tim trenucima, sa svojih 46 godina, ponovno sam postao dijete o kojem netko mora brinuti. Vrijeme sam kratio knjigama i televizijom, ali ono što mi je najviše nedostajalo bio je osjećaj slobode. Cijeli život učim ljude koliko je važno kretanje, a onda sam jednog jutra trebao tuđu pomoć da ustanem s kauča. Tek tada sam do kraja shvatio da zdravlje nikada ne smijemo uzimati zdravo za gotovo', ispričao je.
Tad smo ga pitali kakve terapije trenutačno provodi i osjeća li napredak.
'Budući da tek izlazim iz akutne faze upale, prava rehabilitacija još nije ni započela. Do sada se sve svodilo na lijekove za smanjenje boli i upale, koje sam u međuvremenu prestao uzimati. Najveći napredak vidim u stvarima koje su većini ljudi potpuno obične. Na početku gotovo da nisam mogao stajati. Danas već mogu nekoliko minuta biti na nogama, polako hodati i svaki takav mali pomak doživljavam kao veliku pobjedu. Oporavak nije sprint, nego maraton i učim se biti strpljiv', objasnio je.
'Prema mišljenju liječnika još postoji dobra mogućnost da ovu ozljedu saniram bez operacije, što mi je, naravno, najveća želja. Istodobno sam shvatio da postoje različita mišljenja kada je riječ o liječenju hernije diska. Zato sam odlučio vjerovati stručnjacima, ali i pažljivo slušati vlastito tijelo. Uskoro me čeka kontrolni pregled koji će pokazati kako napreduje oporavak i na temelju toga donijet ćemo odluku o daljnjim koracima. Iskreno, volio bih izbjeći operaciju ako je ikako moguće. S druge strane, ne želim riskirati trajno oštećenje živca. Operacija me plaši jer nikada nisam prolazio nešto slično, ali ako bude najbolje rješenje, prihvatit ću je', poručio je.
Podsjetimo, Edinu je najveća podrška supruga Petra s kojom ima tri kćeri - Arianu, Lindu i Lorenu.
