'Osjećala sam se sputano i zarobljeno pa sam otišla'

Jedna od njih je i kazališna, filmska i televizijska glumica Csilla Barath Bastaić. Lijepa Zagrepčanka trenutačno igra u komadu Mirana Kurspahića ‘Teror tolerancije’, donedavno je glumila u komadu ‘Projekt višegodišnjeg nasada jabuka’ koji tematizira propast tvornice Kamensko, a ostvarila je i ulogu u njemačkom filmu ‘Winnetou’. Od jeseni ćemo je imati priliku gledati u seriji ‘Čista ljubav’ na Novoj TV. Na nedavno završenom festivalu u Puli prikazana su tri filma u kojima se iskazala - ‘Zbog tebe’, ‘Fuck Off I Love You’ i eksperimentalni ‘Transmania’. Osim toga, Csilla posljednjih godina radi u Londonu, a o ulogama koje je ondje ostvarila govorila je u intervjuu. Otvoreno je rekla zašto je nove izazove potražila u Engleskoj, što je uistinu ispunjava te kako je u cijeloj priči prati njezin dečko, radijski voditelj Matko Antonović Matan.

Story: Nakon domaćih serija ‘Villa Marija’, ‘Dolina sunca’, ‘Počivali u miru’ i drugih, na jesen ćemo vas gledati u televizijskoj noveli ‘Čista ljubav’. S obzirom na to da posljednjih nekoliko godina često boravite u Londonu, kako je došlo do te suradnje?

Kako se stvari često odvijaju po nekom nedokučivom principu, tako se i meni dogodilo da se, kada sam odlučila uzeti stanku od londonskih poslova i vratiti se u Hrvatsku, sve počelo slagati. Mislim ponajprije na poslovne ponude, ali na i neke privatne stvari. S Novom TV uvijek sam odlično surađivala pa sam se bez razmišljanja odazvala njihovu pozivu na audiciju. I eto me sada tu, u main castu.

Story: Glumite Dinu, snažnu ženu koja bez ustručavanja kaže sve što želi, bori se za svoje mjesto. Koliko vam nalikuje privatno? Što ona ima, a vi ne? Jeste li od nje nešto naučili?

Lik Dine protuteža je klasičnim, tipiziranim likovima koji se podređuju okolnostima koje ih determiniraju. Ona je proaktivna, izravna i otvorena. Ponekad malo previše impulzivna i nepromišljena. Dodirnih točaka svakako imamo. Odgajana sam tako da uvijek jasno i glasno zastupam svoje mišljenje i stavove, i to činim otkad znam za sebe. O svemu progovaram i nastojim ne gurati stvari pod tepih.

Story: Spomenuli smo London u kojem već neko vrijeme ostvarujte zanimljive angažmane. Što vas vuče onamo, kada ste i zašto odlučili napustiti sigurnu hrvatsku zonu i okušati se u gradu snažne glumačke provenijencije?

Moj je moto ako nisi zadovoljan - mijenjaj! Smatram da ponekad treba izaći iz sigurne zone i imati povjerenja u sebe. Jednostavno pokušati živjeti kako želiš. Nema jamstva za uspjeh, ali treba pokušati. Osobno, u tom trenutku nisam bila zadovoljna situacijom u Zagrebu. Osjećala sam se pomalo zatočeno i sputano, iako mi se tada nudilo više posla nego sada. Probudila se u meni želja za novim iskustvima i profesionalnim izazovima. London je bio logičan izbor jer sam u njemu već imala agenta i neka osobna poznanstva.

Story: Kako su izgledali vaši londonski počeci? Kako ste dolazili do audicija?

Profesionalni angažmani uslijedili su kasnije. Prvo sam se posvetila edukaciji pa je izostao imperativ brzog uspjeha. Ipak, bio je to velik izazov. U početku, dok sam se još snalazila, često sam se osjećala otuđeno i prepušteno samoj sebi. Iako su mi mnogi rekli kako ne bi imali hrabrosti za takvo što, ni danas na to razdoblje ne gledam kao na neku osobitu hrabrost. Kao što sam rekla, bila je to potreba, nužnost da napravim nešto za sebe. Ništa spektakularno. Tada, doduše, nisam znala da će mi to iskustvo promijeniti život, kao i mene samu, te da ću iz njega izići ispunjenija.

Story: Koliko je zapravo teško doći do uloga u britanskim i američkim produkcijama?

Ovisi o tome kakvim ulogama čovjek teži. Do nekih neplaćenih ili slabo plaćenih uloga u malim produkcijama može se doći i bez agenta. No hijerarhija filmskog biznisa vrlo je stroga pa nema preskakanja stepenica. Sve ide preko casting direktora, agencija i menadžera.

Story: Vama je pošlo za rukom u trileru ‘AB Negative’ igrati glavnu žensku ulogu uz bok Vincentu Reganu (filmovi ‘300’, ‘Troja’) i Rogeru Ashtonu Griffithsu iz serije ‘Igre prijestolja’. Osim toga, tamošnji filmaši su vas proglasili internacionalnom glumicom mjeseca. Kako je bilo raditi s Reganom i Griffithsom, je li vam spomenuta titula donijela još nešto osim velikoga komplimenta?

To su veliki profesionalci i puno sam naučila gledajući ih, ne samo na snimanju nego i na probama. Promatrala sam njihov proces pripreme i razrade lika. Uvijek laska biti u kadru s ljudima koji u portfelju imaju niz poznatih uloga i filmova. Takve glumačke veličine u pravilu su vrlo radišni i skromni ljudi.

Story: Prije tri godine u Dubrovniku ste glumili u ‘Snu ljetne noći’ u režiji londonskog redatelja Garyja Wrighta u produkciji Honey Tongued Productionsa iz Londona. Tumačili ste Titaniju, kraljicu vilinskog svijeta, i Hipolitu, kraljicu Amazonki. Kakvo je iskustvo izvoditi Shakespearea na engleskom?

Često mi se dogodi da se upustim u neku poslovnu avanturu i tek kada sve završi i prođe neko vrijeme, osvrnem se i kažem: “Ajme, meni nemam pojma kako sam ovo izgurala.” Taj projekt zahtijevao je puno priprema, ali nema ljepšeg osjećaja nego otkrivati Shakespeareov stih na izvornom jeziku. Priremajući se za ulogu odlazila sam gledati predstave u The Globe i Royal Shakespeare Company u Stratford Upon Avonu. Nakon toga ne poželite ništa drugo nego glumiti Shakespearea do kraja života. Zaista sam presretna što mi se pružila takva prilika i bila mi je iznimna čast biti dijelom engleskog ansambla koji mi je bio velika podršku.

Story: Spomenuli ste još jedan film koji ste nedavno snimili?

Da. Uz London me trenutačno veže još jedan projekt koji je u pretprodukciji. Detalje ne smijem otkrivati, ali riječ je o internacionalnoj produkciji i glumačkoj ekipi te o vrlo zanimljivoj temi. Kreativno sam involvirana u projekt od samih početaka pa mi je realizacija tog filma iznimno važna.

Story: Planirate li se trajno nastaniti u Londonu? Što vam je ondje najprivlačnije?

Trenutačno sam u Zagrebu i već godinu dana nisam bila u Engleskoj. Nikad nisam razmatrala mogućnost preseljenja. Važno mi je  imati dom u koji se uvijek vraćam. život u tako velikom gradu drukčiji je od onoga što ljudi vole zamišljati. Ima prednosti, ali i nedostataka. Najviše cijenim to što se ljudi ne zamaraju previše time kako je nešto zapakirano. No ako nema supstanciju i kvalitetu, ne prolazi. U svemu vlada prevelika konkurencija da bi forma bila važnija od sadržaja, a to pridonosi stvaranju zdravoga konkurentskog tržišta. To je profesionalni milje kojem težim.

Story: Ipak, rekli ste da često idealiziramo Ameriku i Englesku kad je riječ o glumačkom poslu. Koje su to zablude?

Nepoznavanje načina na koji stvari funkcioniraju iznutra. Zabluda je da se stepenice mogu preskakati i da je sve moguće preko noći. U Hrvatskoj ljudi često teže upravo tome, kratkoročnim planovima i brzinskim uspjesima. Tamo se angažmani dobivaju vrlo rijetko, a kao i u svemu, opstaju oni najuporniji.

Story: Jesu li se vama neki ideali srušili kad ste zakoračili u London?

Pa i nisu. Nisam otišla onamo nerealnih očekivanja.

Story: Što vas tjera da prelazite granice, i privatno i poslovno?

Odgovor na pitanje je li to - to. Konstantno ga sebi postavljam.

Story: Mnogi smatraju da ste jedna od naših najljepših glumica, no vi to ne ističete. Rijetko sudjelujete u javnim događanjima, na društvenim mrežama ne objavljujte fotografije kojima naglašavate tjelesne atribute. Čime se vodite u životu, što vam je još važno?

U svemu, pa tako i u poslu, važan mi je sadržaj, ono što se nalazi ispod prvog sloja, a ne celofan u koji je zapakiran. Nikad nisam tražila poslove preko privatnih veza i poznanstava niti pretjeranim promoviranjem sebe. Ne osjećam se ugodno i ne mislim da sam posebno dobra u tome. Svjesna sam da je samopromocija u mom poslu nužna, ali s mjerom.

Story: Osim neprestanog ulaganja u profesionalni rast, plesali ste tango, planinarili... Što vas još ispunjava?

Bila je to kratka faza u mom životu, no tražim idealan trenutak da se tome vratim. Tango je izniman jer tjera čovjeka da uživa u trenutku i da se prepusti improvizaciji. Ispunjava me dinamičnost života koju sama sebi namećem.

Story: Zanimljiva je ta vaša svestranost. Radili ste i na Zagreb Doxu i u jednoj casting agenciji. O čemu je točno riječ?

Nedavno sam ostvarila jednu od najdivnijih suradnji u životu. Surađivala sam s produkcijskom kućom Factum kao vanjska zaposlenica na festivalu dokumentarnog filma ZagrebDox. Ljudi su mi prilazili u čudu pitali: “Zašto više ne glumite?” Nisam znala što im odgovoriti. Zašto jedno mora isključivati drugo?

Radila sam i kao casting asistentica u agenciji Duart koju vodi moja kolegica glumica Sanja Drakulić. Četiri godine surađivala sam s velikom švedskom kompanijom čiji je temeljni interes internacionalna edukacija i širenje multikulturalne svijesti među mladima. Nastojim slijediti svoje interese i stjecati nova znanja i vještine. Takav me način života ispunjava.

Story: Što o svim tim vašim hobijima, poslovima i putovanjima kaže vaš dečko Matko Antonović Matan? Stigne li vas pratiti?

Matko mi je apsolutna podrška i oslonac jer je i sam svjestan koliko je važno ostvariti se u životu.

Story: Koje njegove osobine najviše cijenite?

Dosljedan je sebi i fura svoj film bez obzira na sve.

Story: Budući da ste često ljeti na Jadranu, koju ste destinaciju izabrali ove godine? Što smatrate odmorom iz snova?

Ne provodim svako ljeto isključivo na Jadranu. Posljednjih nekoliko  godina kombinirala sam poslovna i privatna putovanja u inozemstvo. Prošle godine obišla sam Italiju, od Firenze do Caprija. Onda sam se vratila na Jadran. Ove godine ljeto provodim samo na našoj obali - Zlarin, Brač, Hvar i Istra. Iskreno, postalo je jako teško ljetovati kod nas: previsoke cijene, prevelika potražnja i potpuna neosviještenost o potencijalima naše obale.

Story: Opterećuju li vas tuđi komentari? Pitanja kada ćete se udati i ostvariti obitelj?

Prije me to opterećivalo jer sam se više brinula zbog tuđih očekivanja i njihove vizije mog života. Shvatila sam da je glupo živcirati se ako su komentari i kritike maliciozni i neargumentirani. Uvijek će me boljeti koliko ljudi mogu biti grubi i zli jedni prema drugima, ali danas imam previše godina i premalo živaca da bih živjela tuđa očekivanja. Što se tiče planova i budućnosti, osoba sam koja teži zajednici i obitelji i znam da ću ih imati.

Story: Sanjar ste ili racionalist?

Definitivno kombinacija toga oboje.

Razgovarala: Antonija Nazor

Foto: Josip Regović