Svojedobno je bio naš najtiražniji kantautor, pisao pjesme i za druge pjevače poput Tonyja Cetinskog, kao mlada pjevačka zvijezda doživio je gotovo filmske zvjezdane trenutke, žene su ludjele za njim, a danas, tridesetak godina nakon glazbenih početaka, 49-godišnji Boris Novković i dalje puni dvorane. Tako će 14. svibnja u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog održati svirku za pamćenje tijekom koje će biti i glazbenih gostiju, pa smo tim povodom razgovarali s markantnim glazbenikom. Dotaknuli smo se i njegova odrastanju uz oca, legendarnog skladatelja Đorđa Novkovića, i majku Ozanu, glazbenih početaka i iskustava, životnih spoznaja, a lamentirali smo i o ljubavi. S posebnom ljubavlju govorio je o sinovima, devetogodišnjem Noi i sedmogodišnjem Boni koje je dobio dok je bio u braku s Lucijom Matić.

Story: Prije tri godine imali ste koncert u KD Vatroslava Lisinskog, a 14. svibnja na istom mjestu održat ćete glazbeno putovanje pod imenom ‘Čista ljubav’. Što ćete s publikom slaviti ovaj put? Hoće li biti glazbenih gostiju?
Slavit ćemo glazbu! Cijeli sam se život distancirao od pokojnog oca Đorđa Novkovića jer sam želio biti svoj i kao kantautor i kao osoba, a njegov lik i djelo nisam eksploatirao nakon njegove smrti organizirajući jubilarne koncerte. No na koncertu ‘Čista ljubav’ odlučio sam šokirati sve i otpjevati sâm i uz pomoć gostiju njegovih sedam, osam najvećih hitova. Sve sam aranžmane potpuno okrenuo u svoju pop-rock furku i sjajno zvuče. Također ću imati priliku pokazati i svoje vokalne sposobnosti, a sve pod geslom: ‘Vidi što sam ti uradio od pjesme, tata.’ Naravno, izvest ću i svoje najveće hitove pa će to biti večer tradicije glazbenog prezimena Novković. Uz sjajne goste The Frajle, Miju Dimšić, Učiteljice, Janka Popovića Volarića i još poneko iznenađenje.

Story: Objavili ste i pjesmu ‘Moskva’. Pripre­mate li materijal za novi album i je li vas neko putovanje inspiriralo za singl ‘Moskva’?
Nije putovanje nego nastavak suradnje s tandemom Bačić - Dragojević. Oni su me očito pratili i prostudirali sve vezano uz moj profil i privatni život. Od ‘Čiste ljubavi’ ne prestaju pisati stihove koji me udaraju ravno u srce i motiviraju da ih sjajno interpretiram.

Story: Vrstan ste kantautor, no imate li naviku odustati od stvaranja tekstova i glazbe kad vam ne ide? Gdje tražite inspiraciju, odnosno na kojim vam sve mjestima dođe melodija?
Melodiju doslovno čujem svugdje pa i u snu, često se probudim i budem ljut jer se ne mogu sjetiti melodije koju sam sanjao. Gitaru, kao i ljubav, ne valja siliti kad ne ide, bolje ju je pustiti dok te inspiracija opet ne obuzme. U mojom pjesmama ima i autobiografskih elemenata, ali i fikcije.

Story: Činjenica je da je iza vas više od 30 godina karijere. Prvi album ‘Kuda idu izgubljene djevojke’ izdali ste 1986., do 2002. bili ste najtiražniji kantautor, izdali 16 studijskih albuma. Koje razdoblje smatrate najplodnijim i koje su pjesme označile dosadašnju karijeru?
Ponosan sam što sam u svakom desetljeću na broju jedan imao nekoliko hitova, osamdesetih su to bili ‘Tamara’, ‘Dok svira radio’, ‘Jači od sudbine, devedesetih ‘U dobru i zlu’, ‘Daleko’, ‘Branim se’, ‘Struji struja’, ‘Lete ptice’, 2000-ih ‘Tko je kriv’, ‘Vukovi umiru sami’, ‘Via ljubav’, ‘»ista ljubav’...

Story: Kako je sve počelo, koju ste prvu pjesmu napisali?
‘Zlatni kovčeg’ sa 12 godina inspiriranu Indianom Jonesom, poslije sam nastavio pišući za druge izvođače, a onda sam odlučio napisati pjesme za svoj prvi album.

Story: U vašem slučaju očito su presudili geni - vaš pokojni otac legendarni je skladatelj Đorđe Novković, a majka Ozana profesorica glazbe. Kako je bilo odrastati uz glazbenike?
Uz dva glazbenika lako, no uz Đorđa koji je volio red, rad i disciplinu - prilično zahtjevno, ali zahvalan sam mu na tome.

Story: Jednom ste rekli da vam je otac bio strog. Kakav ste odnos imali s njim?
Ja na tulumu u osmome razredu, zovem ga telefonom kao frajer i pitam: “Možeš li me pustiti da ostanem malo dulje, taman bi mogao pasti poljubac?”, a on na to odgovori: “Rekli smo u ponoć i ni minutu poslije”. I tako sam ostao bez poljupca.

Story: Na čemu ste mu najzahvalniji? Što vas je naučio?
Biti svoj i pravičan, ne zavidjeti drugima i uzdati se u sebe.

Story: Jesu li vaši roditelji imali drugih želja za vas? Kako su gledali na vaše pjesme?
Nisu se petljali u moj životni put, vjerujem da su bili i ponosni na to čime se bavim.

Story: Vaše djetinjstvo nije bilo uobičajeno s obzirom na to koje ste sve ljude imali priliku upoznati. Među ostalim, Freddieja Mercuryja i Johnnyja Štulića.
Svi veliki ljudi koje sam upoznao imaju veliki zajednički nazivnik - neposrednost i jednostavnost. Upoznao sam mnogo ljudi iz show businessa. Što su uspješniji, to su jednostavniji i nekako skromniji.

Story: Prvi album ‘Kuda idu izgubljene djevojke’ izdali ste jako mladi i doživjeli nevjerojatan uspjeh u cijeloj bivšoj državi. Kako ste se onda nosili sa slavom i obožavateljicama?
Jednostavno, što sam htio, to sam i dobio. Priznajem, bio sam malo uobražen u tim godinama, ali koji klinac s devetnaest godina koji je to doživio, ne bi bio takav.

Story: Kada vratite film, koliko ste se od tada promijenili? Koje ste važne lekcije naučili?
Mijenjao sam se i neprestano se mijenjam. To nam je zadaća na ovom svijetu, zar ne? Upoznati samog sebe, spoznati zašto smo tu, tko smo, odakle dolazimo na ovaj svijet, kamo idemo i koji je smisao? Intenzivno sam živio i živim da bih pronašao što više odgovora i bio otvoren prema njima, provocirao sam život da bih shvatio i mijenjao ono što ne valja. Proučio sam tako sve religije, filozofije i duhovna štiva te iz svega uzeo ono za što sam smatrao da ima pravu primjenu i smisao.

Story: Koje biste trenutke u karijeri i koncerte dosad istaknuli kao najvažnije?
Teško mi je reći, ne volim previše živjeti u prošlosti, više se orijentiram na sadašnjost i budućnost pa sva priznanja, dvadeset zlatnih i dijamantnih ploča, držim u podrumu. Ne želim biti hodajući muzej.

Story: Biste li nešto promijenili da možete?
Inzistirao bih na nekim stvarima za koje su mi kada sam bio mlađi govorili da su neizvedive. Uglavnom, imao sam sjajne ideje za spotove i produkcije koncerata, ali uvijek su mi govorili da to kod nas nije izvedivo. Sve je izvedivo ako to uistinu želiš.

Story: Vremena su drukčija u diskografiji, velikih tiraža gotovo i nema, sve se prebacilo na YouTube. Koliko ulažete u promociju svojih pjesama na društvenim mrežama?
Naravno da ulažem, to je danas realnost.

Story: No društvene ste mreže nekoliko puta koristili i za objavu privatnih statusa. Često spominjete i licemjerstvo u našem društvu.
Moj profil na Facebooku jedino je mjesto gdje nešto objavim i gdje ću biti citiran od riječi do riječi. Pritom ne mislim na dvadeset lažnih profila koliko ih ima, nego na onaj službeni. A licemjerstvo? Da. Pa ne živim formu nego sadržaj. Što je čudno u tome ako si sa bivšom suprugom i njezinim partnerom sjajan prijatelj, ako ste ti i ona ponajprije dobri i brižni roditelji i ako se čujete svaki dan? Ne moraš nužno dijeliti s nekim postelju da bi bio odgovoran otac. Nikad u roditeljstvu neću zakazati. Mogu voditi život kakav želim. Iako nisam izvođač duhovno-religiozne glazbe, mnoge moje pjesme nose poruku opće ljubavi i duhovne energije. No ipak sam pop-rock izvođač.

Story: Imate sinove Nou i Bonu. Što ih zanima, kako s njima provodite vrijeme?
Zanima ih sve, pogotovo glazba. Najveća mi je sreća što nisu zaluđeni tehnologijom. Vole prirodu, tako da planinarimo, šećemo, plivamo i dobro se zafrkavamo.

Story: Jesu li muzikalni na tatu?
Vrlo, imaju istančan ukus, najviše vole gledati koncert stričeka s gitarom, a to je Bruce Springsteen. Ludi su za njim, pravi rokeri. Nedavno sam im pokušao podvaliti neke lake note i odmah su mi rekli: “Tata, makni to, to je grozno.”

Story: Vrijedi li za vas tvrdnja da ste pravi romantik?
Jesam romantičan tip, ali zbog trenutka u koji vjerujem često sam najromantičnije trenutke doživio sam sa sobom kad bih otplovio nekamo u snove i zamišljao neku novu ljubav koja me čeka negdje iza ugla. Poanta je u tome da zauvijek vjerujem u ljubav.

Story: Što vam je najvažnije u vezi?
Važno mi je da je sve fluidno i jednostavno. Čim partner ili vi imate potrebu da onom drugom nešto zamjerate i objašnjavate, to nije to. I nema loših u vezi, ima samo pogrešnih spojeva, kao i kemijskih elemenata, neki su blagi, ali u spoju s nekim drugim daju vatromet.

Story: Mislite li da ste katkad bili nesmotreni i naivni u ljubavi? Žalite li za ičim?
Nikad nisam bio naivan, samo maksimalno otvoren i predan. Ne žalim ni za čim, sve bih ponovio.

Story: Koje knjige čitate?
Od vjerskih, new age literature sve do kvantne fizike Briana Greenea i ‘Tkiva svemira.’ Ali nećemo sada gnjaviti čitatelje...

Story: Igrate li još aktivno nogomet?
Ne. To je moja stara ljubav, a prekinuo sam je prije nekoliko godinu. Starim se ljubavima ne vraćamo iz poštovanja, zar ne?

Story: Uvijek izgledate mladoliko. Što je za to zaslužno?
Svjetonazor, hrabrost, iskrenost, način života. I to što dječaku u sebi nisam nikada rekao ‘zbogom’.

Story: Postali ste i zaštitno lice ekskluzivne kozmetike Jean d’Arcel za Hrvatsku?
Čast mi je što su me odabrali za zaštitno lice. Riječ je o vrhunskom svjetskom brendu inovativnih proizvoda. Često nakon napornih koncerata odem u njihov salon gdje mi rade posebne neinvazivne tretmane lice, ali pod nož ne bih nikada.