NATALI DIZDAR: 'Sada putujem s novim dečkom'

Prošlo je petnaest godina otkako je Natali Dizdar počela profesionalnu glazbenu karijeru. U tom je razdoblju objavila četiri uspješna albuma i ostvarila uspjeh na kojem bi joj pozavidjeli i glazbenici s puno duljim stažem na sceni. Taj će jubilej uspješna Zadranka obilježiti prvim samostalnim koncertom u KD-u Vatroslava Lisinskog, koji će se u suorganizaciji s časopisom Story održati 12. svibnja. Tim smo je povodom ‘priveli’ na razgovor, i to u posljednji trenutak. Naime, prije intervjua Natali se upravo vratila s puta, a već dva dana nakon što smo se družili s njom, ponovno je otputovala. Kako uz takav tempo uspijeva organizirati tako zahtjevan koncert te što je toliko vuče na lutanje, samo je dio onoga o čemu smo razgovarali s talentiranom 33-godišnjakinjom, koja je odnedavno u novoj vezi. Da, ekskluzivno za Story Natali je otkrila da je ponovno sretna u ljubavi, a sve o novom odabraniku donosimo u nastavku...

Story: Pred vama je prvi veliki samostalni koncert u KD-u Vatroslava Lisinskog. Kako se osjećate uoči nastupa? 

Svi samo jako uzbuđeni, puno je ljudi uključeno i drago mi je što ću na takav način obilježiti petnaest godina karijere. Nadam se da ćemo napraviti dobar koncert i da će se ljudi zabaviti. Dosad smo imali odlične koncerte pred zagrebačkom publikom, od Zagrebačkog kazališta mladih, Tvornice, Boogalooa... Lisinski je bio logičan slijed i smatram da se događa u odličnom trenutku moje karijere.

Story: Koliko koncentracije i energije iziskuju od glazbenika tako veliki solo nastupi? Kako se rješavate stresa?

Najviše koncentracije, energije, posla oko svega i svih! Stresa se rješavam dobrom organizacijom, komunikacijom unutar tima, važno je da su svi dobro raspoloženi jer bez pozitivne energije teško se išta kvalitetno može odraditi.

Story: Kako se odvijaju pripreme za ovaj koncert? Kakav ste repertoar pripremili?

Kad je riječ o pripremama za koncert, imamo probe, ponavljamo naučeno, uvježbavamo neke nove detalje, a u bendu nam je Pavle Miholjević, producent albuma ‘Iluzije’, s kojim smo probili led na nekoliko pjesama u Boogaloou prošle godine. Osim toga, ovaj nam put dolaze glazbeni gosti zbog čega sam posebno sretna jer su neki prvi put sa mnom na pozornici, primjerice, moj dugogodišnji producent Coco Mosquito. Pridružit će nam se i dugogodišnji suradnici kao što je ekipa iz Mayalesa, Dino Šaran, autor mojih najvećih hitova, a doći će i Darko Rundek s kojim sam dijelila pozornicu ZKM-a na meni jednoj od najdražih izvedbi pjesme ‘Mjesecu je dosadno’.

Story: Čime se vodite kada sastavljate popis pjesama za koncert? Nastojite li podjednako uvrstiti i stare i nove hitove?

Uvijek sviramo hitove, to je nekako normalno, a i nemam toliko pjesama da bih mogla na takav način birati što ćemo izvoditi. U pravilu sviramo ono što nam najbolje zvuči i u čemu se najbolje osjećamo na pozornici. Na ovom će koncertu naglasak biti na novom albumu s kojeg ćemo odsvirati gotovo sve pjesme. 

Story: Album ‘Iluzije’ dobio je odlične kritike, nedavno je proglašen i najboljim u 2017. godini. Da vam je netko prije deset godina rekao da će vaš album biti bolji od onoga grupa Jinx ili Mayales, što biste mu rekli?

Prije više od deset godina izišao je moj prvi album, koji je tada bio proglašen najboljim albumom u posljednjih deset godina, tako da sam, kada je o kritici riječ, otpočetka imala taj neki status. Kad je riječ o Jinxima i Mayalesu, presretna sam što ćemo dijeliti pozornicu Lisinskog jer je Coco Mosquito moj dugogodišnji suradnik i producent prva tri albuma, a dvojac iz Mayalesa, Vlado Mirčeta i Petar Beluhan, također je dio autorskog tima na mojim albumima. Osim toga, Vlado je moj gitarist gotovo od samog početka i lijepo je imati takvu elitnu ekipicu u Lisinskom.

Story: Osim kod kritike, album je odlično prošao i kod publike. Znate li tko je zapravo vaša publika, za koga stvarate?

Na svojim koncertima većinom vidim ljude mojih godina - dakle, dvadesete i tridesete, ali ima i starije ekipe što mi je odlično, tako bih nekako i zamišljala svoju publiku. Mislim da ima malo više djevojaka, što mi je također drago, a posebno dečkima koji dođu na koncert.

Story: Nije uvijek lako biti inovativan i uspješan. Čime se inspirirate, pratite li trendove na svjetskoj glazbenoj sceni?

Glazba koju slušam najčešće nije dio mainstreama, a kad je o trendovima riječ, oni uvijek krenu iz undergrounda tako da se odatle negdje događa i inspiracija. Ponekad su to određeni trenuci iz pjesama koje sam negdje čula, od kojih na kraju nastane nešto treće, ali najčešće mi je teško definirati cijeli taj proces inspiracije i stvaranja. Najvažnije je da nam je zabavno dok radimo, onda sve ispadne dobro.

Story: Potkraj prošle godine predstavili ste singl ‘Nećeš me, zar ne’ za koji ste objavili i englesku verziju naziva ‘Pills’. Kako ste došli na ideju da baš tu pjesmu prepjevate na strani jezik?

Pjesma je originalno nastala kao ‘Pills’ pa je hrvatska verzija ‘Nećeš me, zar ne’ zapravo prepjev one engleske. Na album smo stavili obje iz jednostavnog razloga - zato što nam obje dobro zvuče i učinilo nam se fora imati englesku verziju kao bonus track na kraju albuma.

Story: Kojem je tržištu namijenjena engleska verzija? Znači li to da intenzivno radite na inozemnoj karijeri?

Nije namijenjena ni za kakvo posebno tržište i ne radim intenzivno na inozemnoj karijeri. I dalje sam u Hrvatskoj, a ako bude nekakvih konkretnih planova za neku alternativnu karijeru, svakako vam javim.

Story: Na glazbenoj ste sceni od 2003., a tek ste na ovom albumu predstavili autorske singlove. Zašto ste toliko dugo čekali, jeste li sumnjali u sebe?

Počela sam sumnjati tek kada smo počeli aktivno raditi na ovom albumu, dotad nisam ni razmišljala o tome da bih mogla biti autor toliko pjesama. Na prvom sam albumu napravila glazbu za dvije pjesme, ali to se radilo na drukčiji način. Ovo je ipak bila cjelovita priča na puno ozbiljnijoj razini. Ne znam zašto sam tako dugo čekala, možda nekakav strah od nepoznatog, nesigurnost, u svakom slučaju drago mi je što sam krenula u autorstvo jer je osjećaj neprocjenjiv i doista uživam raditi nove pjesme.

Story: Djelujete kao snažna osoba, puna samopouzdanja. Jeste li danas sigurniji u sebe nego prije? U kojim se trenucima još osjećate nesigurno i ranjivo?

Baš vam hvala. Mogla bih reći da sam sigurnija u sebe nego prije najviše zato što se bolje poznajem, realnija sam i, općenito, naučila sam mnogo toga o sebi i drugima u ovih posljednjih desetak godina. Tako bi valjda trebalo biti svima. Posljednjih pet godina bilo je doista neprocjenjivo iskustvo. Puno promjena, puno snalaženja i kreativnih prilagodbi. Ne mogu izdvojiti neke posebne trenutke u kojima se osjećam nesigurno i ranjivo, oni su prisutni gotovo svakodnevno i na njih ne gledam kao na slabost nego kao na priliku za rast i bolju svjesnost o sebi i svemu što se oko mene događa. 

Story: Jesu li i brojna putovanja ojačala i izgradila vaš karakter? Što vam zapravo pružaju sva ta putovanja? 

Sve što radimo, ljudi s kojima se družimo, iskustva koja proživljavamo određuju nas i izgrađuju kao ljude, tako da definitivno ne bih mogla mimoići putovanja koja su mi pružila neke od najintenzivnijih trenutaka koje ću vjerojatno pamtiti do kraja života. Sve što radim svojevrstan je eksperiment, igra, istraživanje nepoznatog. Pokušavam ne biti previše ozbiljna ni oko čega, tako da su putovanja idealna za to. Kod putovanja najviše volim slobodu, otvorenost, općenito pružaju širinu koju je mnogo teže dostići ako si cijeli život na jednome mjestu.

Story: A znate li uopće koliko ste zemalja proputovali?

Ako bih se koncentrirala, vjerojatno bih došla do nekog broja, primjerice tridesetak.

Story: Nedavno ste se vratili s Mallorce, prije toga bili ste u New Yorku i na Jamajci... Kako birate destinacije na koje želite putovati?

Nemam neku određenu shemu, u neke sam zemlje baš željela ići, kao što su Kolumbija, Tajland, Australija ili, pak, grad New York, ali u posljednje vrijeme putovanja mi se događaju spontano i s nekom drugom motivacijom. Primjerice, na Mallorcu sam došla slučajno jer sam željela jedriti do Hrvatske, što mi se i ispunilo. Na putu smo stali na Siciliju, u čemu sam uistinu uživala jer sam ondje bila davno s najboljom prijateljicom i lijepo je bilo oživjeti te uspomene.  

Story: Nekako se čini da uvijek putujete sami. Je li moguće da je Natali Dizdar teško pronaći suputnika? Ili vam je tako najdraže?

Statistički gledano, u većini slučajeva ne putujem sama jer uvijek imam neke kombinacije, ljude s kojima se dogovorim na destinaciji ili koje upoznam putem, ali nije mi problem ni putovati sama. Ipak, u posljednje mi je vrijeme najdraže biti s nekom dragom osobom, bio to dečko ili netko s kim sam jako bliska i dugo se poznajemo.

Story: Znači li to da se u međuvremenu u vašem životu ipak pojavio netko poseban?

Da.

Story: Spomenuli ste da putujete s njim pa pretpostavljam da ta veza već dulje traje. Kada i gdje ste se upoznali? 

Otputovali smo na neka mjesta zajedno, ali sve se dogodilo slučajno i vrlo spontano. Sreli smo se na jednom od mojih azijskih putovanja u nekim drukčijim okolnostima, ali tek odnedavno počeli smo planirati susrete. 

Story: Kako ste vezu uspjeli sakriti od medija? Je li možda riječ o strancu jer ste neprestano na putu? Čime se bavi - s obzirom na vaš tempo, česta putovanja, brojne nastupe, pretpostavljam da vam je važno da uz sebe imate osobu koja će vas razumjeti i moći pratiti.

Svašta ja uspijem sakriti od medija, ali evo reći ću samo da mi je lijepo i zabavno. životi nam se prilično razlikuju tako da prati on mene, ali i ja njega. 

Story: Da se vratimo na putovanja. Je li vas ikada bilo strah kad ste putovali sami? Jeste li se možda našli u nekoj nezgodnoj situaciji?

U pravilu ne, iako je bilo nekoliko nezgodnih situacija. Inače dok putujem, ne osjećam strah jer smatram da ako se dobro osjećaš sam sa sobom, ako si opušten, imaš poštovanja prema kulturi u koju si došao i neko os-novno znanje o ljudima koji tu žive, nema posebne opasnosti. Naravno, ne govorim o zemljama koje su u rasulu, odnosno zahvaćene ratovima.

Story: Od svih zemalja koje ste posjetili, koja vas se najviše dojmila? 

Kambodža će mi uvijek ostati u lijepom sjećanju jer su mi se jako svidjeli ljudi koji tamo žive. Prva riječ koja mi pada na pamet jest nježnost, odnosno brižnost, toplina... A  možda i zato što je to bilo moje prvo dulje putovanje na kojem sam spontano ostala sama. Odnosno, rođakinja s kojom sam planirala putovati iznenada se morala vratiti na posao i ostala sam tri tjedna prepuštena sama sebi. A kako sam tada taman prekinula dugogodišnju vezu, ispalo je baš neobično i prilično intenzivno putovanje.

Story: Koja mjesta svakako planirate posjetiti ove godine?

Za desetak dana idem kratko u Norvešku, a poslije nastupa u Lisinskom na jug Francuske, pa ću onda ponovno morati do New Yorka...

Story: Putovanja, pogotovo tako učestala, nisu jeftina. Neke žene troše na cipele, jesu li putovanja vaš fetiš?

Joj, koliko sam cipela mogla imati u ormaru... Da, iskreno mislim da mi je pola cijele zarade otišlo na putovanja.

Story: Nedavno ste položili ispit za skipera. To ćete, pretpostavljam, raditi za svoju dušu? 

Vidjet ćemo. Zasad mi je samo važno što više vremena provesti na jedrilici, ali otvorena sam za sve opcije. Jedino ne znam hoću li uskoro otići na brod u smislu da sam danima bez signala i kopna. Naime, na posljednjoj smo ruti od Palme uletjeli u nekoliko dana jakog juga pa nisam oka sklopila. Zaključila sam da mi je ipak ljepše opuštati se na našoj lijepoj obali, gdje mogu sići s broda kad god poželim.

Story: Diplomirali ste socijalnu pedagogiju, a potom upisali i gestalt psihoterapiju. Vidite li se jednog dana u toj profesiji?

Kad je o gestaltu riječ, to je bio logičan nastavak fakulteta koji sam studirala i već sam uključena u rad s klijentima tako da se svakako vidim u svom uredu u budućnosti. To je zanimljiv posao, kreativan, a osim toga, važno mi je da i dalje imam slobodu odlučivanja o tome kako ću si rasporediti vrijeme.

Story: S obzirom na znanja koja ste stekli iz psihologije, što ste od svega toga primijenili na sebe i svoj život? Treba li nam uistinu svima psihoterapeut?

Otpočetka studiranja nekako je naglasak na radu na sebi, jer je to neizbježno da bi mogao raditi s drugim ljudima, razumjeti ih i naposljetku biti od neke pomoći. Ne znam kako bih mogla izdvojiti što sam gdje primijenila, ali možda su najvredniji komunikacijske vještine, razvijanje empatije i općenito znanja koja su potrebna da biste nekoga ‘čuli’ i ‘vidjeli’ i kad osoba možda sama to ne može. Ne znam treba li nam svima psihoterapeut, vjerojatno ne. Ne-kima svakako treba, nekima možda ponekad. Na kraju priče uvijek sami odlučujemo o tome kako ćemo se nositi s problemima, životom i svime što nam nosi, koliko želimo učiti, rasti, mijenjati se. Često se dogodi da ljudi jednostavno nemaju osobu u životu s kojom mogu otvoreno razgovarati o onom što ih muče, tako da je to doista odluka i odgovornost pojedinca. Psihoterapija je samo jedna od opcija. 

Story: Dvanaest ste godina proveli u vezi nakon čega ste gotovo četiri godine bili single. Očito niste jedna od onih osoba koja ima problem s tim da bude sama?

Nisam dvanaest, ovo sam već nekoliko puta pročitala, ali bila je duga veza. Single život svakako mi je bio nešto novo jer sam gotovo uvijek bila u nekom odnosu, vezi. Neke su se stvari dogodile doista nepredviđeno i neočekivano, ali to mi je trebalo da naučim kako je lijepo biti i sam. Tada se možeš posvetiti nekim drugim područjima u životu koje si zanemario, općenito preusmjeriti energiju i ući u neke nove perspektive i iskustva.

Story: Što su vam godine donijele u ljubavi, promišljate li mudrije i zrelije o potencijalnim partnerima i odnosima? Što danas tražite u muškarcu?

I dalje ne promišljam i voljela bih da tako ostane. Mislim da u ljubavi kalkulacije ne završe dobro ni za koga. Kad je o zrelosti riječ, ona je svakako tu i uživam u svemu što mi je donijela. Sa svakom je osobom uvijek malo drukčije i valjda se zato iznova i zaljubljujemo, neovisno o tome koliko godina imamo.

Story: Većina žena u srednjim tridesetima reći će da osjeća pritisak okoline kada je riječ o braku i roditeljstvu. Kakvo je vaše iskustvo?

Nemam problem s tim. Svi su odustali od mene.

Story: Ipak, vidite li se jednog dana i u ulozi majke?

Nisam dugo zavirila u čarobnu kuglu, ali nadam se da je sve moguće.