Britanska glumica Keira Knightley poznata je po izražavanju mišljenja o aktualnim društvenim temama, stoga joj je najnovija uloga odlično sjela. U filmu ‘Colette’ redatelja Washa Westmorelanda tumači Sidonie-Gabrielle Colette. Priča prati ženu koju suprug nagovara da piše romane koje će on izdavati pod svojim imenom. Nakon nekoliko uspješnih romana o besram-noj djevojci sa sela, Colette ubrzo počne bitku za kreativno vlasništvo svojih knjiga. Tridesettrogodišnja glumica rekla je zašto je važno što film izlazi upravo sad, dotaknula se ravnopravnosti spolova u filmskoj industriji, ali i ravnopravnosti u vlastitom domu.

Story: Postali ste slavni kad vam je bilo 18 godina. Je li se u tako ranoj dobi bilo teško nositi sa zvjezdanim statusom?

Da! Nevjerojatni su dvostruki standardi s kojima su žene u filmskoj industriji suočene, posebice u mladosti. Muškarcima je dopušteno tulumariti i opijati se, a da su mene paparazzo fotografi snimili kako pijana izlazim iz kluba, bio bi to kraj moje karijere. Morala sam poštovati pravila. Zanimljivo mi je kako je Colette odlučila prekršiti sva ta pravila. Ona je vjerovala da ima pravo živjeti onako kako misli da treba.

Story: Sa 22 godine dijagnosticiran vam je posttraumatski stresni poremećaj...

Zbog silnog stresa i života pod povećalom razvila sam PTSP i dobila napadaje panike. Išla sam na hip-noterapiju samo kako bih mogla hodati crvenim tepisima. Tad sam odlučila pauzirati s glumom, no s godinama sam naučila nositi se sa stresom. Često su moje lekcije bile medijski popraćene, ali danas znam da sam dobar radnik. Sad je sve pod kontrolom jer sam u dobroj fazi i stekla sam samopouzdanje.

Story: Colette je uživala u stečenom celebrity statusu. Je li vas to privuklo scenariju?

Colette je bila jedinstvena, zanimljiva žena koja je uživala u provokaciji. Sviđa mi se što je bila buntovnica. Ona je ekstrovertna osoba, a sebe pak smatram introvertnom. Imam osjećaj da se povlačim u kut kad god se nađem u situaciji koja mi ne odgovora. Mnogima je smiješno kad kažem da imam tremu uoči nastupa, ali ne volim biti u centru pozornosti. No volim glumiti ekstroverte jer me fascinira taj dio njihove osobnosti. 

Story: U filmu stječemo dojam da se puno toga pro­mijenilo kad je riječ o ženskim pravima, ali i da se još dosta toga može promijeniti nabolje.

Istina je, i to pomalo deprimira. Međutim, prisjetimo se da smo početkom 2000-ih godina vjerovali da su žene postigle ravnopravnost spolova. Barem shvaćamo da ima još dosta posla. Mislim da je bolje što dolazimo do tih spoznaja nego da živimo u neznanju. Radnja filma događa se prije 100 godina te je to priča o ravnopravnosti, seksualnosti i feminizmu. Sve su to i danas goruće teme.

Story: Možete li povući paralele između prepreka na koje je nailazila Colette i problema s kojima su suočene žene u Hollywoodu?

Naravno. Nije slučajnost što film izlazi u vrijeme pokreta #MeToo. Redatelj Wash Westmoreland pokušao je film snimiti posljednjih 15 godina, ali tek sad skupio je novac za realizaciju. Priče o ženama odjednom su postale važne. U posljednje vrijeme filmovi i serije imaju snažne ženske likove.

Story: Kako komentirate sve češće skandale vezane uz seksualno uznemiravanje u Hollywoodu?

Nije samo filmska industrija zahvaćena tim problemom. Oduvijek sam znala da su muškarci privilegirani u Hollywoodu, ali privilegirani su u svakoj industriji. S prijateljima sam komentirala da smo barem jednom doživjeli neku vrstu seksualnog zlostavljanja. Primjerice, neprimjereno dodirivanje u noćnim klubovima, ali srećom, nisam doživjela ništa gore od toga. Na setu nisam imala takvih iskus-tava i moj kontakt s Harveyjem Weinsteinom bio je strogo profesionalan, ali znala sam da ga prati loš glas.

Story: Nedavno ste napisali esej na temu ravnopravnosti spolova kad je riječ rodiljskim dopustima.

Shvatila sam koliko sam privilegirana kad sam rodila kćerkicu. Mogu si priuštiti dobru skrb za nju dok radim i žao mi je što druge žene nemaju tu mogućnost. Smeta mi i činjenica da se od žena očekuje da odu na rodiljski, dok je rijetkim muškarcima to opcija. Mislim da ne treba biti samo ženina obveza brinuti se o djeci niti bi ih poslodavci trebali drukčije tretirati jer znaju da će njihovo mjesto ostati prazno dok su na rodiljskom.

Story: Kakav je vaš suprug, britanski glazbenik James Righton, partner i roditelj?

On je moj oslonac. Podupire me u svemu i to mi je jako važno u odgoju Edie. Oboje radimo kako bismo uzdržavali obitelj, stoga nam je logično da se podjednako brinemo o njoj. On je krasan čovjek i ne želim ga previše hvaliti jer se bojim da ću ga ureći.

Story: Kakva je Edie djevojčica? Biste li htjeli da jednog dana krene vašim stopama? 

Jako je draga djevojčica s nevjerojatnom količinom energije. Počne trčati čim ujutro otvori oči i ne prestane dok ponovno ne legne u krevet. Iako ima tri godine, ne voli da joj se pomaže. Nadam se da neće postati glumica, iako neću moći utjecati na to.

Story: Glumite i u filmu ‘Orašar i četiri kraljevstva’. Hoćemo li vas češće viđati u obiteljskim filmovima?

Ne. Uvijek ću preferirati mračnije likove i birati teže scenarije, ali bila je to lijepa promjena. Nisam mogla odoljeti ulozi vile Sugar Plum, pogotovo kad u tom filmu izgleda kao kombinacija Margaret Thatcher i Marilyn Monroe.  

Story: Imate li želju poput drugih kolega raditi i za televiziju?

Planiram to. Dobila sam nekoliko ponuda i zanim-ljivo mi je čitati te scenarije jer su drukčiji od onih filmskih. Važno mi je da mi se svidi uloga, bila ona za film ili seriju.