Nesudjelovanje oca u njegovu odrastanju nije mu stalo na put

Ne razumijem kolege kad kažu da je teško glumiti sam. Bio sam jedinac pa sam većinu vremena glumio s nekim ili nečim što nije postojalo. To zovem maštovitost - samo je jedna od izjava Samuela L. Jacksona, slavnog američkoga glumca o kojem i kolege i publika bez dvojbe tvrde da je jedan od najkarizmatičnijih. Njegove kultne uloge u filmovima ‘Pakleni šund’ te u novijim hitovima ‘Odbjegli Django’ i ‘Mrska osmorka’ ušle su u filmske anale.

Već od malih nogu morao je prihvatiti izazovne životne okolnosti i graditi samopouzdanje. Samuel Leroy Jackson rodio se 1948. godine u Washingtonu. Odrastao je u Chattanoogi, u saveznoj državi Tennessee, s majkom Elizabeth Jackson, radnicom u tvornici koja se poslije bavila nabavom opreme za umobolnicu. Samuelov otac živio je odvojeno od obitelji u Kansas Cityju u Missouriju, o sinu se nije brinuo i vidio ga je samo dvaput, a umro je od posljedica alkoholizma. U intervjuu iz 2013. godine Jackson se prisjetio potresne epizode s ocem.

- Kada sam igrao ulogu u Topeki u Kansasu, supruga, ja i naša tromjesečna kći došli smo posjetiti moju baku u njezinu domu, gdje smo zatekli mog oca koji joj se ponovno uselio. U jednom trenutku jedna je tinejdžerica silazila stepenicama s malim djetetom u naručju, dobi kao moja kći. Tada mi je otac rekao: “Hej, želim da upoznaš sestru”. Pomislio sam da govori o djevojci, ali ne, govorio je o bebi. Rekao sam mu: “Stari jarac ne radi takve stvari!” Potom me njegova djevojka upitala kada sam zadnji put vidio oca, a seronju nisam vidio otkako sam imao tri mjeseca. Izišli smo ispred kuće i ljutito me upitao zašto sam to rekao pred njegovom djevojkom. Odgovorio sam mu: “Što da joj kažem, da si se cijelo vrijeme brinuo o meni?! Nisi moj otac, samo si donor sperme mojoj majci. Uostalom, nisam ovdje došao vidjeti tebe nego tvoju majku.” Preminuo je ubrzo nakon toga. Bio je alkoholičar, imao cirozu jetre. Prije njegove smrti nazvali su me iz bolnice i pitali: “Gospodine Jackson, vaš je otac jako bolestan. Ako poduzmemo sve mjere liječenja, hoćete li vi stajati iza toga, što uključuje i troškove liječenja?” Samo sam im odgovorio da ima sestru u Kansas Cityju pa neka nazovu nju. To je bilo to - ispričao je glumac kojem je nimalo idilično odrastanje uljepšala filmska čarolija.

- Kao dijete često sam išao u kino. To je bila moja radost. Subotom ujutro krenuo bih u kino i satima gledao serije, crtiće, horore - prisjetio se Samuel koji kao dijete nimalo nije bio nalik nekim opakim likovima koje je utjelovio u bogatoj filmskoj karijeri.

- U djetinjstvu nisam bio baš neki cool tip. Više štreber, a i mucao sam. Nisam se družio s ostalom djecom na ulici, odijevao se cool i radio popularna dječja sranja. U školskom orkestru svirao sam trubu i flautu, a bio sam popularan zato što sam bio zabavan. No definitivno nisam imao seksi koke - otkrio je.

Budući da nije imao očinsku figuru, mnogo  je vremena provodio s djedom.

- Odgojen sam da budem obazriv. Išao sam s djedom na posao, a on je čistio urede i peći. S njim je radio mladi frajer u dvadesetima kojeg smo zvali Ed. Moj djed bio je stariji čovjek, jako dostojanstven, ali Eda nikad nije gledao u oči. Znao mi je pogledom poručiti: “Pogni glavu. Ne gledaj bijelce u oči jer će misliti da si postao arogantan i uobražen.” Zato sam svoju producentsku kuću nazvao Uppity (uobražen) - prisjetila se filmska zvijezda koja je na svojoj koži osjetila snažnu rasnu segregaciju koja je vladala u njegovoj školi Riverside High.

Oduvijek mu je bilo važno obrazovanje pa je upisao Morehouse College u Atlanti i diplomirao 1972. godine. No prije toga proživio je burne dane, a buntovnu stranu i osjećaj za pravdu iskazao je nakon ubojstva Martina Luthera Kinga Jr.-a 1968. godine. Nakon što je prisustvovao Lutherovu pogrebu u Atlanti kao jedan od službenika, otišao je u Memphis kako bi se pridružio prosvjednom maršu za ljudska prava.

- Bio sam ljut zbog ubojstva, ali ne i šokiran. Znao sam da će se nešto promijeniti, prosvjedi, nemirna koegzistencija - ispričao je poslije.

Godine 1969. sa starijim studentima zatočio je nekoliko članova uprave Morehouse Collegea u kampusu tražeći reformu nastavnog plana i uprave. Fakultet je na kraju prihvatio njihove uvjete, ali Jackson je suspendiran na dvije godine, a naposljetku je uspio diplomirati. No tu nije završila njegova borba za pravdu koja je u jednom trenutku poprimila opasne razmjere. Nakon studija ostao je u Atlanti i upoznao Stokleyja Carmichaela i H. Rapa Browna iz pokreta Crna snaga. U razgovoru za časopis Parade istaknuo je da se uključenjem u pokret počeo osjećati snažno, posebno kada je grupa počela kupovati oružje. No prije nego što je upao u nevolje s oružjem, majka ga je poslala u Los Angeles nakon upozorenja FBI-a da će umrijeti za manje od godinu dana ako ostane u Crnoj snazi. To se pokazalo životnom prekretnicom i odlučio se posvetiti umjetnosti. Nakon studija arhitekture i nekoliko održanih javnih govora, zaintrigirala ga je gluma. U početku se pojavio u dramama kao što su ‘Home’ i ‘Vojnikova priča’, a prvi dugometražni film bio mu je ‘Together for Days’ (1972.). Godine 1976. preselio se u New York, gdje je proveo deset godina glumeći u kazališnim komadima ‘The Piano Lesson’ i ‘Two Trains Running’. Iako tada nije postao zvijezda, postao je ovisnik o kokainu i alkoholu. Svojedobno je za The Guardian govorio o filmskim počecima koji su za američke standarde bili pomalo zakašnjeli, ali i porocima.

- Imao sam dobar kazališni ugled. No bio sam narkoman, često izvan sebe, ali dobre reputacije. Na probe i snimanja dolazio sam na vrijeme, nikad nisam kasnio, znao sam svoje replike, obavljao posao. Nisam zarađivao dovoljno novca, ali sam na prvi pogled bio zadovoljan - ispričao je.

Tek godinama poslije otišao je na odvikavanje, a dotad je gradio holivudski san. Imao je sreću što mu je na početku karijere mentor bio legendarni Morgan Freeman. Godine 1981. igrao je u drami ‘Vojnikove priče’, nakon čega je upoznao Spikea Leeja, redatelja koji je tek počinjao karijeru, a poslije mu je dao male uloge u filmovima ‘Školski dani’ (1988.) i ‘Učini pravu stvar’ (1989.). Godinu poslije priliku mu je dao Martin Scorsese, odnosno ulogu u kultnom filmu ‘Dobri momci’. Tada je njegovo drogiranje uzelo maha pa je 1990. zbog predoziranja kokainom završio u njujorškoj klinici na odvikavanju. Otvoreno je govorio i o tome.

- Supruga mi je tada rekla da moram na odvikavanje, a već sljedeći dan bio sam u klinici. Nisam se opirao. Osjećao sam se umorno, pregoreno i pitao sam se koji mi je vrag. Osim toga, zar nisam na neke audicije mogao otići bez crvenih očiju te smrada piva i cigareta? Nikad nikog nisam krivio za svoju neuspješnost, nikad mi ništa nije bio problem igrati i uvijek sam ostavljao odličan dojam na audiciji. Na rehabilitaciji sam uvidio da postoji drugi put. Otvorio sam oči i um, kao cvijet koji raširi latice i obasja ga sunce. Pomislio sam kako to uopće nije loše, ali pitao sam se hoću li i dalje biti zabavan i dobar glumac. No jasnoća i profesionalna satisfakcija nisu se mogle mjeriti ni s čim - rekao je. 

Iskustvo stečeno u klinici za odvikavanje bilo mu je najbolja škola, što je dokazao i radom na filmskim hitovima koji su uslijedili. U filmu ‘Prašumska groznica’ tumačio je kokainskog ovisnika. Poslije je rekao da mu je ta uloga bila katarzična jer se odvikavao od droge, a film su toliko hvalili da je na filmskom festivalu u Cannesu 1991. uvedena posebna nagradu za sporednoga glumca, i to samo zbog Jacksona. Slijedile su uloge u filmovima ‘Strictly Business’, ‘Juice’ i ‘Patriotske igre’ te dvije komedije - ‘Besmrtno oružje’ i ‘Amos i Andrew’. Počeo je surađivati i sa Stevenom Spielbergom u hitu ‘Jurski park’. Godine 1994. utjelovio je jednu od svojih najpoznatijih uloga u ‘Paklenom šundu’ Quentina Tarantina, koja se pamti po njegovu monologu te dijalogu s Johnom Travoltom, a  donijela mu je nominaciju za Oscar za najboljeg sporednoga glumca i nagradu Bafta za najboljeg sporednoga glumca. Nakon niza neuspješnih filmova, kao što su ‘Poljubac smrti’, ‘Velika bijela nada’ i ‘Isaiahova sudbina’, slijedile su dvije uspješnice - triler ‘Vrijeme ubijanja’ u kojem je portretirao oca kojem sude zbog ubojstva dvojice muškaraca koji su silovali njegovu kćer te akcijski triler ‘Umri muški 3’. 

Nakon što je postao komercijalna zvijezda, poslovi su mu se nudili na sve strane pa se 1997. pojavio u tri glavne uloge. U ‘Ubojstvu 187’ tumačio je profesora posvećenog obrazovanju učenika u srednjoj školi u Los Angelesu koji krije strašnu tajnu, a za ‘Evin rukavac’ osvojio je nagradu Independent Spirit za najbolji prvi film (kao izvršni producent), sa scenaristicom i redateljicom Kasi Lemmons. Potom se ponovno udružio s Quentinom Tarantinom i osvojio Srebrnog medvjeda na berlinskom filmskom festivalu za najboljega glumca portretirajući prodavača oružja u ‘Jackie Brown’. Nije izostala ni suradnja s A holivudskom listom pa je 1998. snimao sa Sharon Stone i Dustinom Hoffmanom u ‘Sferi’ te Kevinom Spaceyjem u ‘Pregovaraču’, gdje tumači pregovarača u talačkim krizama koji sam uzima taoce nakon što ga pogrešno optuže za ubojstvo i pronevjeru. Godine 1999. zaigrao je u hororu ‘Duboko modro more’ te lik Macea Windua u ‘Ratovi zvijezda’, što mu je mnogo značilo.

Novi milenij počeo je zvijezdom na holivudskoj Stazi slavnih. Treći je put nastupio s Bruceom Willisom u nadnaravnom trileru ‘Neslomljivi’ te u remakeu filma iz 1971. godine ‘Shaft’. Zamijećena je i njegova uloga u ‘Kobnom prestrojavanju’, gdje je glumio s Benom Affleckom. U ‘Zvjezdanim ratovima II: Klonovi napadaju’ ponovno je zaigrao Macea Windua, a svjetlosni purpurni mač bio je Jacksonova sugestija jer je želio biti siguran da će se njegov lik isticati u masovnoj sceni bitke. Glumačku posebnost iskazao je i u filmu ‘Ubojite namjere’, u kojem igra s Johnom Travoltom, a 2004. sjajno je utjelovio mentora Ashley Judd u trileru ‘Zatamnjenje’. Nakon toga okušao se u nečem potpuno drukčijem: posudio je glas superjunaku Frozoneu u kompjutorski animiranom filmu ‘Izbavitelji’. Godine 2005. dodijeljena mu je nagrada za životno djelo na havajskom međunarodnom filmskom festivalu. Sljedeće godine s Julianne Moore zaigrao je u velikom hitu ‘Zemlja slobode’. Likovi koje je potom portretirao uistinu su raznoliki, što se najbolje vidi u filmovima ‘Kraljevi soula’, ‘Čistač’, ‘Iron Man’, ‘Kapetan Amerika: Ratnik zime’, ‘Osvetnici 2: Vladavina Ultrona’, do onih novijih ‘Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu’, ‘Kong: Otok lubanja’, crtića ‘Izbavitelji 2’...

Glumački velikan sretan je u braku s glumicom LaTanyom Richardson s kojom se vjenčao 1980. godine. Par se upoznao na Morehouse Collegeu i imaju 36-godišnju kćer Zoe. Kad je Samuel završio na rehabilitaciji, izjavio je da to nije napravio zbog sebe nego zbog svih koji ga vole, odnosno obitelji. Supruga je o njemu  rekla da zna često biti emocionalno isključen, ali ga i lavovski brani kada treba. Tako je javno negodovala kada ga Američka filmska akademija nije nominirala za Oscar u kategoriji glavne uloge za ulogu u filmu ‘Mrska osmorka’.

- Naravno da sam bila uzrujana što Sam nije nominiran, no s vremenom sam se pomirila s tom odlukom Akademije. Mi smo drukčija generacija crnaca u Americi, prošli smo sve procese pokreta za građanska prava američkih crnaca. Zato nastavljamo živjeti ovu zbrku oko Oscara ne dajući joj još veću pozornost. I dalje mi sve to smeta, ali ne zaboravimo da se dodjela Oscara događa samo jednu večer u godini - rekla je LaTanya. Unatoč tomu, Jackson te godine nije bojkotirao dodjelu Oscara.

- Nikad nisam uhićen. Dobar sam sin, otac i suprug. Oženjen sam istom ženom više od 30 godina. Dobar sam prijatelj, završio sam fakultet, vjerujem u obrazovanje, a i donirao sam novac gdje je trebalo. Zato kad neki komentiraju uloge koje igram, kažem: “To je također dio priče” - objasnio je viđenje sebe i svog života.

No ima on i druge ljubavi koje ga ispunjavanju. Strastveni je ljubitelj košarke, a nakon snimanja ‘Prljavih poslova’ zaljubio se u nogometni klub Liverpool. Obožava i golf pa je jednom rekao da bi igrao golf na PGA turnirima ako bi morao izabrati drugu karijeru te da je to jedino mjesto na kojem se može odjenuti kao svodnik i savršeno se uklopiti.

Jackson ne krije da svaki svoj film gleda u kinu s publikom. Zaljubljenik u stripove nerijetko zna uznemiriti duhove izjavama pa je jednom naljutio pornozvijezde. Naime, na novinarsko pitanje koje je najveće postignuće pop kulture u posljednjih 50 godina, odgovorio je: “RedTube, stranica s besplatnim pornografskim sadržajem”. Tako je promovirao besplatnu pornografiju i internetsku stranicu na kojoj korisnici sami mogu objaviti kućne pornouratke, kao i piratske videe koje su snimili pornoglumci, i tako razljutio profesionalce. No šarmantnom Samuelu L. Jacksonu ništa ne može nauditi, i dalje uživa kultni status i među publikom i među kritikom. A zašto je tako, objašnjava i jedna njegova izjava:

- Uživljavam se u svoje likove. Tako nisam stalno sam sa sobom.