'Zoran Aragović i ja upoznali smo se slučajno, ali zapravo nam je bilo suđeno. 2004. godine vodila sam glazbeni show HIT HTV-a i željela sam biti odjevena drugačije, u skladu s mojim imidžem. Baš sam se vratila iz Londona i tražila nešto u tom duhu, njihove punk mode i naišla na kreacije BiteMyStyle u jednom butiku. Pitala sam vlasnicu tko je taj dizajner, a Zoki je baš tada bio tamo i kliknuli smo na prvu. Imamo sličan smisao za humor, naše kave su uvijek bile pune smijeha! Volim njegov pristup modi i nikada mu se nisam miješala u njegov dizajn nekim zahtjevima. Uvijek je napravio baš što mi se sviđa. Surađivali smo gotovo 14 godina, do mog odlaska s televizije. I danas rado nosim njegove komade koje sada samo umjerenije kombiniram, a njegove revije su mi i dalje čista poslastica jer uvijek dočaravaju njegov zaigran duh nepopravljivog zafrkanta, koji uvijek svojim kolekcijama pošalje jaku poruku modnoj publici. Zoki, želim ti još mnogo godina uspješne, šarene karijere', rekla je za Story.hr Ines Preindl povodom 15. godišnjice karijere Zorana Aragovića koji se krije iza brenda BiteMyStyle.

Ines je naime bila prva javna ličnost s kojom je Zoran surađivao, a sada, 15 godina nakon, koliko je omiljen kao dizajner i kao osoba ne krije nitko. Povodom velike rođendanske proslave, popričali smo sa Zoranom o njegovom velikom poslovnom putu, suradnjama, usponima i padovima. 

Hoće li vaša rođendanska revija koju ćete prikazati na nadolazećem BIPA Fashion.hr-u biti retrospekcija cijele vaše karijere? Što očekivati?
Slavljeničku kolekciju nismo zamislili kao retrospektivnu, već ćemo prezentirati aktualnu sezonu za proljeće/ljeto 2019. Kao zanimljivost bih možda izdvojio, da će u ovosezonskoj kolekciji biti pregršt jeans komada, a upravo traper sam u svojim počecima često koristio no ovog puta s zanimljivim printom inspiriranim 80. i 90. godinama.

Vaše revije uvijek imaju određenu dozu 'pomaknutosti', kroz uzorke, glazbu, nekoliko puta vam je svirao i bend. Usklađujete li pjesme uz kolekciju ili kolekciju uz pjesme?
Kroz svaku reviju trudimo se stvoriti zanimljivu atmosferu koja tematski prati priču kolekcije pa mi je iz tog razloga glazba vrlo bitan dio prezentacije. S obzirom da surađujem s nekim od glazbenika tako često na pisti modele prati i glazba uživo. Prije par sezona imalo smo naprimjer grupu Bang Bang koja je izvela neke od svojih hitova. Uostalom glazba je vrlo često i moja inspiracija kada dizajniram.

Prisjetite se svojih početaka. Radili ste iz sobe na šivaćoj mašini ili ste odmah angažirali krojačicu? Kako je to izgledalo? Je li bilo teško?
Kao i svi počeci ni moj nije bio lagan. Od prve zarade kupio sam si vlastiti šivaći stroj koji je bio u mojoj sobi i zapravo je to bio moj radni prostor. To je trajalo nekoliko godina dok zapravo nisam stekao uvjete i financije kako bih mogao otvoriti vlastiti obrt i ozbiljnije pokrenuti posao. Bilo mi je važnije kupiti neku dobru tkaninu ili nešto što mi je bilo nužno potrebno za šivanje nego recimo otići za vikend van. Sav moj fokus je bio kako se što više poboljšati u radu i kako moj brand koji je bio tek u povojima prezentirati što širim krugu ljudi.

Šivate li i sebi? Tko je bila prva osoba koja je nosila komad koji ste vi napravili?
Prva osoba koje je bila spremna (ili morala) nositi moje kreacije je bila moja mama. Počeo sam zapravo sa dizajniranjem torbi i tako sam i učio tehniku šivanja i stjecao urednost u izradi. Naravno da su na počecima moji modeli bile bliske prijateljice koje su bile također velika podrška i rado nosile ono što sam za njih dizajnirao. Mislim da sam u ovih petnaest godina samo nekoliko puta sjeo za mašinu kako bih sebi nešto sašio. Istina je da su u postolara najlošije cipele…Kada si svakodnevno okružen krojevima, tkaninama, modnim temama i shopingom onda zaista ono što mi malo vremena preostane za mene zaista ne trošim na to kako bih sebi nešto dizajnirao. Nisam kompliciran što se tiče odijevanja, dobar t-shirt i jeans i to je to. Slobodno vrijeme najradije koristim na putovanja ili pak druženje i večere s prijateljima.

Jeste li ikada sumnjali u sebe, da se nećete uspjeti probiti?
Naravno da si u početku nesiguran i misliš kako to nitko neće htjeti nositi i kako su svi drugi bolji od tebe. Iako sam zaista imao sreće da od samih početaka se nekako krug vjernih klijentica brzo stvorio i njihovi pozitivni komentari su mi bili vjetar u leđa i znak da to što radim je dobro, zanimljivo i zapravo nešto bi netko htio i kupiti. Sjećam se jednog ljeta kada sam se morao vratiti usred godišnjeg odmora kako bih napravio još torbi jer su se sve rasprodale i klijentice su tražile nove modele. Bila je to velika potvrda za moj rad s obzirom da sam bio još početnik.

Ines Preindl bila je prva poznata osoba koja je nosila vaše komade, kako ste došli do nje?
Ines sam upoznao u jednom od tada kultnih zagrebačkih dućana Fatal gdje sam prodavao svoje dizajnerske komade. Ines je u to vrijeme bila Tv voditeljica poznata po svom zanimljivom modnom ukusu. Slučajno smo se našli u isto vrijeme u dućanu, sjeli na kavu i dogovorili suradnju. Zahvalan sam joj jer me približila svim važnim TV i novinskim medijima i bila odlična ambasadorica BiteMyStyle-a. Bilo mi je iznimno važno da se moj brend istakne, da ga ljudi zamijete, a ta za tako nešto dobra suradnja upravo sa medijima vrlo je važna.

U početku ste surađivali i s Ellom Dvornik, Anđom Marić, a neke od njih nosile su i vašu reviju, kako je to izgledalo, je li drugačije iskustvo nego s profi modelima?
Ellu i Anđu znam zaista jako dugo. Ellina prva revija je upravo bila moja kada se okušala kao model još kao tinejđerica. Bila je kao i danas uvijek u svojem filmu, zanimljivog modnog ukusa, uvijek se isticala neobičnim odjevnim kombinacijama tako da je upravo ona i bila zaštitno lice mojih nekoliko kampanja. Drago mi je da suradnje koje su u početku usko poslovne se nakon nekog vremena razviju u prijateljstva koja traju i danas. Volim raditi s ljudima sa scene jer su umjetničke duše baš kao i ja i kada za njih dizajniram imam otvorene ruke i mogu biti najmaštovitiji i najkreativniji, a to su trenuci kada istinski uživam.

Jedna od osoba s kojima Zoran također često surađuje je i Nives Celzijus koja se rado odazvala na naš poziv i poželjela svom prijatelju i dizajneru sve najbolje. 'Osim što se radujem narednim godinama tvoje karijere i brojnim modelima u kojima tek trebam zasjati, želim ti da tu radost i pozitivu koju izazivaš svojim vrckavim komadima među nama, tvojim 'bajtušama' stila, proširiš što prije na cijeli svijet. To je uspjeh koji zaslužuješ i koji očekujem. Ono što sam naučila u druženju s tobom je da i zakopčano do grla može biti jako sexy, da su boje zabavne i utječu na pozitivno raspoloženje i da je sjajan osjećaj biti drugačiji', zaključila je. 

Možete li u modi, kroz ovaj posao pronaći istinske prijatelje?
Moda je jako dinamična i kroz raznorazna snimanja, nastupe i druženja na revijama upoznaš zaista puno ljudi. Naravno rijetki od njih ti postanu baš prijatelji što je i razumljivo. Nemam toliko puno prijatelia ali poznanika imam zaista puno i lijepo mi je kad se s njima sretnem i kad imamo priliku prokomentirati neke modne aktualnosti ili popiti kavu. Često sam i na revijama svojih kolega dizajnera, volim pratiti što i drugi rade i podržati ih koliko god mogu.

Koliko je bitno za prodaju i marketing da celeb nosi vaše komade?
Jako je bitna suradnja sa celebritijima naravno preduvjet za uspješnu suradnju je da se desi onaj neki kreativni klik jer je tada i krajnji rezultat suradnje iskreniji i vjerodostojniji. Shvatio sam da ne treba ništa forsirati. Neke suradnje koje sam priželjkivao kada su se desile nisu donijele dobar rezultat i obratno. Neki od celebova su idealni možda kao reklama u smislu da veći krug modne publike vidi tvoj dizajn, dok neki drugi su opet idealni u smislu da bolje prodaju tvoj dizajn. Ali na kraju priču publika uvijek prepozna i nagradi like-om kada dizajner i njegova ambasadorica naprave dobru suradnju.

Tim s kojim radite neprestano je tu uz vas, jedna osoba od njih je i vaša majka. Kako je ona reagirala kada ste rekli da se želite baviti modom? Koji savjet vam je dala?
Mama je podrška od samih početaka i moralna i financijska. Naravno bez njezine pomoći ne bih mogao započeti posao. Mama se sada brine za onaj dio koji ja previše ne razumijem i ne volim a to su računovodski poslovi. Kao i svakom roditelju i mami je drago da sam pronašao ono što iskreno volim, da u tome uživam i na kraju krajeva da od toga mogu i živjeti. Mami se svako malo odužim s nekom novom tunikom koji specijalno osmislim za nju.

Jeste li znali ikoga na sceni kada ste počeli? 
Nakon što sam upisao Pravni fakultet i pravio se godinu dana da ga studiram, a zapravo sam za vrijeme predavanja odlazio na kave i listao modne časopise i na taj način učio i upijao što više o svijetu mode i tko je tko. Tada sam shvatio da zapravo nema smisla forsirati nešto što me ne ispunjava već pokušati s nečim u što zaista vjeruješ i što istinski voliš. Ubrzo nakon toga upisao sam Modno Učilište Profokus u Zagrebu, počeo sam upoznavati scenu i više se družiti s mladim kreativcima iz svih bliskih branši poput frizera i šminkera. Drago mi je da na našoj sceni egzistiraju i dalje neka dizajnerska imena na čije sam revije i prije petnaest godina odlazio.

Osim u Hrvatskoj, radili ste i vani, kakvo vam je bilo iskustvo u Londonu? London je ipak grad koji puno više prihvaća različitosti nego što je to u Hrvatskoj. Kako to da se niste odlučili tamo napraviti ozbiljniju karijeru?
London mi je bio zanimljivo iskustvo jer su se aplicirali mladi dizajneri iz cijelog svijeta i ja sam ušao u uži krug i dobio priliku predstaviti svoju kolekciju. Imao sam mogućnost tamo odmah i prodavati odjeću i u to vrijeme sam bio presretan jer sam prodao dovoljno da pokrijem sve troškove i još nešto i zaradim. London je ogromno tržište a s obzirom da sam ja tada bio na svojim počecima nije još bila uvjeta da se nešto poslovno ozbiljnije ostvari. Trenutno sam fokusiran na hrvatsku tržište ali da se pruži neka dobra poslovna prilika ozbiljno bih o njoj razmislio.

Imate li savjet kako se probiti? Je li prije bilo lakše nego danas? 
Treba puno raditi, jako je bitno da dizajn bude unikatan i prepoznatljiv i što više koristiti društvene mreže kako bi svoj rad približili što većem broju potencijalnih klijenata ili možda ostvarili neke dobre poslovne suradnje. Prije nije bilo lakše a niti teže, bilo je samo drugačije.