IVANA DELAČ O RIJETKOM MODNOM DOGAĐAJU KOJI JE OPSTAO U HRVATSKOJ: 'Troškovi su i do trideset posto veći'

Nakon dvije godine stanke, zbog nemogućnosti održavanja velikih manifestacija, u petak 2. rujna Riječke stepenice vraćaju se svojim četrnaestim izdanjem kao najglamurozniji događaj ljeta.

Stižu nam još jedne, 14. Riječke stepenice, što možemo očekivati?

Modna manifestacija 14.Riječke stepenice održat će se ovog petka 2.rujna na prekrasnim kamenim stubama u centru Rijeke. Kolekcije će prikazati: Showroom Antonela, Callegari, Infinity design, Kalisi design, Mondo Uomo, La Tramp, Ghetaldus Rijeka, a pod Udruženjem obrtnika iz Rijeke predstavit će se My leather story - Patrizia Sertić, Lilium - Suzana Mužić, Butik Rival - Senka Mitrović, Code by Botun - Duška Radotović, Ela obrt za krojačke usluge -Sandra Jamić i Salon Dajana -Dajana Hlača. Priliku za predstavljanje su dobili su i mladi, učenici Srednje trgovačke i tekstilne škole iz Rijeke. Četrnaesto izdanje zatvorit će Max Mara.

Ovo je jedno od rijetkih modnih događanja koje je, nažalost, opstalo u Lijepoj našoj... Iz tvog kuta gledanja, što misliš zašto je to tako? Koliko je teško u ovim izazovnim vremenima organizirati neki modni događaj?

Nažalost, pandemija je učinila svoje u ekonomskom i gospodarskom i to se reflektiralo na modni svijet. Modne revije tijekom svjetske pandemije održavale su se virtualno ili su se kolekcije predstavljale putem kampanja, editorijala, lookbookova, naime sve je bili prisutno digitalno. Modna scena se morala prilagoditi novonastaloj situaciji smanjenja potražnje, ljudi su jednostavno prestali kupovati nove odjevne kombinacije iz razloga što ih prije par mjeseci nisu imali gdje ni obući. Mnogo se brandova ugasilo, neki su pozatvarali svoje trgovine i odlučili se za manje online trgovine. U Hrvatskoj su se ugasili svi tjedni mode i jako mi je žao zbog toga. Organizatori modnih događanja preusmjerili su svoja poslovanja. Iskreno, otežano je raditi u novim uvjetima kada je

Apsolutno je sve puno skuplje i nažalost teško dostupno. Troškovi realizacije su i do trideset posto veći. Dugo se čeka na materijale odnosno tkanine, sirovine su poskupjele. Sve to utječe i na odluke kod organizacije velikih događanja. Planiranju i budžetiranju pristupate opreznije. Pokušavate ispregovarati najpovoljnije uvjete. Po prirodi sam perfekcionist, ustrajna sam i pedantna, uporna u svemu. Danas je izazov svaka malo teža aktivnost i bilo koja novonastala situacija na koju morate spremno i u trenutku reagirati.

Možeš li izdvojiti nekoliko događaja na koje prvo pomisliš kad kažemo Riječke stepenice, nešto što ti se posebno urezalo u pamćenje?

10 godina proslavili smo s dvije modne večeri, prvom na stepenicama, a drugom ispred kazališta Ivana pl. Zajca. Prekrasna druga večer i dalje se u gradu pamti kao posebna, a velika mi je želja ponoviti je dogodine kada imamo 15.izdanje manifestacije. Riječke stepenice nisu klasičan tjedan mode pa su kolekcije su nosili i Edvin Liverić, Robert Ferlin, Tina Vukov, Belma Džomba, Tihana Harapin Zalepugin, Ana Jelušić, zlatni vaterpolisti Samir Barać i Ivan Krapić, Šajeta , grupa ENI i brojni drugi. U proteklih trinaest godina imali smo preko 150 modnih revija u programu što je impozantan broj. Organizacija ove manifestacije me silno veseli no svake godine strepim od mogućnosti oborina i cijelo sam vrijeme pod stresom hoće li pasti kiša. Kad i pomislim da se datum realizacije pamtim kako se svaki put tresem od straha od lošeg vremena iako znam da na to jednostavno uopće ne mogu utjecati.

Je li bilo kakvih skandala u prošlosti da možemo sad o njima bez problema pričati i pisati? 

Ne bih rekla da smo imali skandale već anegdote. Manekenke mi u šali znaju reći da odrade ozbiljan trening spuštajući se po četrdeset metara dugačkim stepenicama u visokim potpeticama i da je upala mišića nakon revije neminovna. Ljudi me pitaju je li netko od djevojaka pao po stepenicama noseći revije. U nevjerici ih ostavim svaki put kada kažem da se to nikada nije dogodilo, ali da sam jedino ja ta koja se neposredno prije početka poskliznula i pala u trenutku kada su već svi sjedili na svojim mjestima. Sjećam se samo zvuka i reakcije publike i brige hoću li se uspjeti ustati. Okrenete na smijeh i nastavite dalje, nema druge.