Treba se usuditi ostvariti snove

Na rad Teute Babajko Jamičić prvi sam put naišla na društvenim mrežama dok je radila u slastičarnici Čoko Roko u Preku prije nekoliko godina. Svidio mi se njezin rad jer je precizan, maštovit i definitivno drukčiji od svega što najčešće susrećemo u našim slastičarnicama. Preko društvenih mreža izmjenjivale smo iskustva, pogotovo otkad smo obje krenule u privatni biznis. U ljeto prošle godine, kada me poslom put odveo u Zadar, napokon sam otišla do Teute da se vidimo i uživo te posjetila njezinu divnu slastičarnicu. U nastavku ćete saznati kako je sjajna novinarka postala još sjajnija slastičarka.

Teuta: Dugo sam radila kao novinarka u Zadarskom listu i u tom poslu upoznala mnoga područja života. Gastronomija, koja se počela mijenjati i modernizirati prije desetak godina, učinila mi se tada jako interesantnom. Često sam pisala o tome, imala sam i svoj gastronomski prilog koji je izlazio u sklopu Zadarskog lista jedanput na mjesec. Doista, voljela sam to raditi. Vjerujem da bih to radila još i danas, da se od toga moglo živjeti, no nije... A željela sam raditi ono što volim. U tim nekim mojim razmišljanjima i istraživanjima, svu moju pozornost privukle su nove, moderne slastice s kojima su se poigravali talentirani pojedinci. Za mene je to bio posve novi svijet i znala sam da, želim li biti dio te priče, moram krenuti ispočetka. Tako sam krenula na prekvalifikaciju u zadarsku Hotelijersko-turističku i ugostiteljsku školu, mnogo čitala, gledala, isprobavala... Prvi sezonski poslovi, u slastičarnici i hotelu, bili su mi dobra praksa, naučila sam svašta, no najviše, kako u šali znam reći, naučila sam što ne želim raditi. Nakon toga radila sam u čokolateriji, bio je to divan posao, pa dvije godine sezonski u slastičarnici na otoku. Tu sam imala slobodne ruke, vodila posao i uživala. I sanjala svoju slastičarnicu. U svibnju će biti godinu dana otkad je i imam.

Tea: Jesi li oduvijek htjela svoju slastičarnicu ili su ti planovi bili drukčiji?

Teuta: Imala sam 20 godina kad sam se vratila s faksa i počela pisati. Pravni fakultet nikad nisam završila. Imala sam osjećaj da ću pisati zauvijek. No stvari su se drukčije posložile i dobro je da jesu.

Tea: Smatraš li da je publika prepoznala kompleksnost deserata, kvalitetu namirnica, a i malo višu cijenu? Koliko znam, u Zadru i nema slastičarske scene na malo višem nivou?

Teuta: Zadru smo ponudili nešto novo, kvalitetno i drukčije, i to me čini jako sretnom i ponosnom. Reakcije publike su dobre, ljudi se vraćaju, komentari su pozitivni. Krug naših mušterija polako se širi. S domaćim ljudima treba biti strpljiv, povjerenje nije lako steći, ali nakon što kušaju, oduševe se slasticama i vraćaju se. Ljudi uglavnom dolaze na preporuku onih koji prepoznaju i cijene moj rad, osobito oni koji u Zadar dolaze iz nekih svojih razloga i obvezno dođu kod nas, prepričavajući slatke priče iz krajeva odakle dolaze. To me baš veseli.

Tea: Koja ti je omiljena namirnica u slastičarstvu, a koje ti nisu drage?

Teuta: Jako volim citruse, limun, naranču, grejp, mandarinu... Čim im počne sezona, s juga Hrvatske stižu mi paketi od tamošnjih OPG-ova i onda kreće ribanje korice i cijeđenje sokova, to uvijek moram imati u zamrzivaču. Uz vaniliju, citrusi su definitivno sastojak svih mojih slastica, provučem ih na ovaj ili onaj način. A što ne volim, ne volim odvajati bjelanjke od žumanjaka, to me izluđuje. Znam da bi bilo rješenje raditi s pasteriziranim jajima, bjelanjkom i žumanjkom iz tetrapaka, no nisam se još odlučila za to. I da, nisam luda ni za prosijavanjem brašna i šećera u prahu!

Tea: Kako izgleda tvoj radni dan i kada se uopće odmaraš?

Teuta: Obično startam u 6 sati, nadopunjavajući prvi postav vitrine za taj dan. Jutarnji opseg posla ovisi o tome kakav je bio dan prije. Kad je vitrina puna, uz kavu s mužem planiram ostatak dana. Obično treba odraditi narudžbe, pripremu za sutra i u međuvremenu odgovarati na pozive, mailove i poruke potencijalnih klijenata. Volim komunicirati s ljudima, no kad podvučem crtu, zatečena sam koliko mi to vremena oduzima! Ponedjeljak i utorak prolete, srijeda je nekakva sredina i onda je u četvrtak, petak i subotu ludnica. Zato nedjeljom po pravilu ne radim! U subotu završim posao i, ako je takva prigoda, dostavimo u nedjelju. Trebam taj dan za sebe! Imam 16-godišnju kćer i taj dan obično provodimo po njezinu guštu.

Tea: Je li i dalje cijela proizvodnja samo na tebi?

Teuta: Ajme, da, proizvodnja je još uvijek samo moja, Ivan radi sve ostalo! Nakon Uskrsa, ako sve bude išlo po planu, mislim da ćemo uzeti pojačanje.