Vino Santa Elisabetta kruna je naše proizvodnje. Prošle smo godine predstavili berbu 2015. i rasprodali je u rekordnom roku pa smo osjećali veliku odgovornost kreirajući novo vino iz berbe 2016. i, iskreno, imali ozbiljnu tremu. Ljestvica je postavljena vrlo visoko, očekivanja kupaca su velika i valja sve to opravdati - rekao je Nikola Benvenuti na predstavljanju vina Santa Elisabetta 2016. Amadria parka u Opatiji, ispred hotela Royal.
Vino su u obiteljskoj vinariji iz Kaldira pokraj Motovuna nazvali prema ponajboljem vinogradarskom položaju koji imaju, Santa Elisabetta. Otac Livio i sinovi Nikola i Albert prije 16 godina tamo su posadili teran.
-Nevjerojatan je to položaj na 330 metara nadmorske visine s visokim udjelom lapora i vapnenca u tlu. Magle nikad nema, a cijeli je dan osunčan. Selekcija grožđa za vino koje smo po njemu nazvali je nemilosrdna. Više od pola uroda smo eliminirali kratkim rezom i zelenom berbom kako bi preostalo grožđe preuzelo na sebe sve nutrijente i dalo nam najvišu moguću kvalitetu. Dodatna selekcija grožđa bila je u berbi – rekao je Nikola Benvenuti, a Albert nastavio kako treću selekciju rade u podrumu, nakon što vino provedde 2,5 godina u slavonskim i francuskim drvenim bačvama različitih zapremnina, od 225, 500 i 2500 litara.
-Kušamo vina iz svih bačava, napravimo nekoliko kombinacija pa odaberemo najbolju uz pomoć naših prijatelja, sommeliera i vinskih znalaca među kojima su Danijela Kramarić, Rene Bakalović, Sandi Paris, Emil Perdec, Tihomir Purišić, Filip Savić, Saša Špiranec... Zanimljivo je da su gotovo svi odabrali isti uzorak kao najbolji, a i onima koji nisu, taj je bio drugi izbor. Ove smo godine napunili 3400 boca. U arhivu ćemo spremiti 250 boca, dio popijemo, dio ode na predstavljanjima i za tržište će ostati oko 2700 – rekao je Albert i najavio da rezervacije i prodaja upravo počinju.
Prošle su godine napunili upola manje boca, mahom su završile po vrhunskim restoranima s kojima obitelj inače surađuje pa je malo tko imao priliku kupiti koju. Kako je tekla prodaja dobro pokazuje primjer velike hotelske kuće s Lošinja koja je naručila 12 boca, po šest za svoja dva najbolja hotela, i praktički u jednoj večeri ostala bez vina. Došao je gost iz Nizozemske koji je naručivao samo hrvatska vina. Uz večeru je kušao Santa Elisabettu 2015., zatražio drugu bocu pa 10 preostalih otkupio po restoranskoj cijeni od 1000 kuna i ponio sa sobom. Kad su iz hotela htjeli kupiti još vina, nije ih više bilo.
Berba 2016. bila je posebna, pričao je Albert. Sunca je bilo dovoljno, kiše su padale taman kad su trebale pa je grožđe u berbi bilo u savršenom stanju.
Obitelj Benvenuti jedna je od najzaslužnijih za kvalitativni uzlet terana. Prepoznatljivi su po ponajboljim vinima od te sorte i većinu vinske publike naučili su kakva trebaju biti. Ovom su prilikom predstavili i Teran Anno Domini 2017., od probranog grožđa iz više njihovih vinograda, pa se naprosto nametala se usporedba s godinu dana zrelijom Santa Elisabettom. Riječ je, naravno, o kruškama i jabukama, a i 2017. bila je lošija godina nego 2016., no Anno Domini sad je uglađeniji. Utjecaj drveta je odličan, nenametljiv, divlja sorta fino je pripitomljena, a ne i „uškopljena“ i u najboljoj je formi koja će potrajati još nekoliko godina, taman dok u boci idealno ne sazrije i njihov elitni teran. U punoj bi snazi mogao biti jako dugo, samo kad bi vina bilo dovoljno za čuvanje desetljećima. U razgovoru o tome je li trebalo već sad predstaviti Santa Elisabettu 2016., ili je pričuvati još koju godinu, kolega Saša Špiranec dobro je rekao kako su ga Benvenutiji morali pustiti u život, a na kupcima je, bili to restorani i vinoteke ili ljubitelji vina, da ga dobro pohrane i prate njegov razvoj. Doista, treba ga kupiti pa spremiti u dobar podrum i pustiti kobru na njega, da ga čuva.
Obitelj Benvenuti proizvodi oko 100.000 boca vina na godinu. Od terana rade i osvježavajuće i voćno ružićasto vino, a prepoznatljivi su i po dojmljivim malvazije u više stilova. Imaju svježu, ali nimalo banalnu pod nazivom sorte, odležanu, ali nimalo umornu s prefiksom Anno Domini, te slatku San Salvatore od prosušenih bobica.
Među crnjacima imaju i Caldierosso, mješavinu istarskog terana s francuskim merlotom, talijanskim nebbiolom i španjolskim tempranillom, a grožđe je također s položaja Santa Elizabeta, a kao slatko vino, dugo odležano u drvenim bačvicama, rade i momjanski Muškat San Salvatore.
