Uzmeš boce s palete na lijevoj strani, postaviš ih na traku, odnosno kanal iz kojeg ne mogu ispasti. Gurneš ih pod punilicu, stisneš polugu da poteče vino, zaustaviš kad se boce napune, pa ih gurneš kanalom na desnu stranu. Udahneš, okreneš se ulijevo, uzmeš boce s palete...
Poput Skitnice u filmu 'Moderna vremena', kojeg je genijalno prikazao Charlie Chaplin, radili smo na traci kako bismo napunili 1800 boca traminca i rizlinga. Ma, poput više skitnica. Nakon što prvi kotačić ove 'industrijske trake' napuni bocu, drugi je mora povući prema čepilici i zatvoriti je pa prepustiti trećem koji ih slaže u metalni kavez. I tako 600 puta do pauze, jer toliko boca stane u kavez. Napunili smo ih ukupno tri pa ovim vinima berbe 2019. prepustili da se smiruju u bocama prije nego što izađu na tržište i otišli se krijepiti prethodnima iz 2017. i 2016. godine.
Bio je to prekrasan dan na Plešivici, zabavna radna akcija na koju su nas pozvali Velimir i Dominik Jagunić. Otac i sin su se, može se reći, proslavili tramincima. Ta sorta u ovom kraju nije česta, no onome tko se oko nje potrudi vraća puno više nego što je sam uložio: daje mu vina koja su čisti užitak za piti. Tramincem 2009. Jagunići su bili šampioni ocjenjivanja vina Zagrebačke županije. Tri godine prije posadili su 1800 trsova traminca crvenog, staloženijoj inačici gewürztraminera, kako zovu širom svijeta popularni mirisavi traminac. Traminac crveni 2009. bio je kasna berba, odlično vino sa 13,8 posto alkohola, na kojem je Dominik 2013. i magistrirao. Velik je bio i traminac iz 2011., ali tržište ni njega nije prepoznalo.
- Nismo više znali što bismo s tramincem. Svjesni smo bili što imamo u podrumu, ali većina posjetitelja vinarije nije ga htjela ni kušati, a kamoli kupiti. Razmišljali smo i da ga iskrčimo. Dobro da nismo – smije se danas Dominik.
Vinograd traminca spasila je obiteljska odluka da se krene u proizvodnju jantarnih vina koja se od bijelih sorata rade na način na koji se vinificiraju crne. Najjednostavnije rečeno, to je dugotrajno namakanje grožđanih bobica u moštu kojim se iz kožica crnoga grožđa izvlači boja, a naziva se maceracija. Iz bijeloga grožđa maceracijom se izvlači jača boja koja podsjeća na staro zlato, a vino dobije kompleksnije arome i okus te puno više tvari koje su blagotvorno za zdravlje. Jagunići danas rade jantarna vina i od rizlinga te sivog pinota, a na dugoj maceraciji, tek će vidjeti koliko će trajati, je i crni pinot ovogodišnje berbe. Sama proizvodnja traje dulje nego konvcencionalna zato što se vino smiruje vremenom, a ne 'farmacijom', pa su i butelje skuplje.
- Unatoč većoj cijeni, s prodajom više problema nemamo pa ćemo iz ovogodišnje berbe gotovo sva mirna vina tako raditi. Konvencionalno ćemo vinificirati rizvanac, koji nam je još 1992. bio prvo vino u butelji, a sad ga uglavnom popiju gosti vinarije, te manji dio rizlinga. Ostalo ide u jantarnu liniju Amber – ispričao je Dominik te dodao kako mu je oduvijek bio san tako raditi: imati 10.000 boca i prodavati ih po prosječnoj cijeni od 100 kuna.
- Tko to može, gospodin je. Vina, naravno, trebaju kvalitetom opravdati cijenu. Čini se da su naša već prepoznali. Imamo desetke kupaca koji dolaze u vinariju samo po jantarna vina – rekao je.
Došao je na Plešivicu po jantarna vina i jedan zagorski pauk. Iz Huma na Sutli, otkud su stigle boce. Slažući one napunjene u boks, Dominikov brat Zvonimir ugledao je sitnog, ali vrijednog prirodnog dezinsektora koji je s boce visio na nevidljivoj niti.
- Čuo je valjda da idu boce prema Plešivicu pa je krenuo na vinske mušice – nasmijao nas je komentarom tijekom punjenja jantarnih vina.
- Ako mu je muha u Zagorju krepki obrok poput bunceka, plešivička mušica mu je zalogajčić ili tapas, možda i desert – složili smo se.
Iako je počelo vrijeme bunceka, Jagunići su ovom prilikom 'težake' okrijepili juhom od vrganja, pečenom patkom s domaćim mlincima, salatama iz vrta i buhtlima s pekmezom od dunja. Domaćim, naravno. Kušali smo uz to vina drugih vinarija, no ubrzo se vratili njihovu Tramincu Amber. A prije početka punjenja, kao i prije ručka po završetku posla, 'padali' su pjenušci. Jagunići ih rade klasičnom metodom druge fermentacije u boci i trenutačno imaju tri etikete. Prvi im je bio Three Stars Brut, bijeli pjenušac od chardonnayja, rizlinga i starih plešivičkih sorata, a tri zvijezde iz naziva su tri vinograda s glasovitog plešivičkog položaja Hrvojka. Napravili su i slađi ružićasti pjenušac La Bulle Rose Extra Sec, od portugisca i crnog pinota, koji u podrumu leži na kvascima. Postupak je to kojim nastaju mjehurići. Čisti crni pinot 2019. Blanc de Noirs, bijeli je pjenušac od crnoga grožđa koji iskazuje strašan potencijal. Iz berbe 2016., kad je predstavljen Three Stars, stiže zasad ponajbolji pjenušac kuće, Blanc de Blancs. Naziv 'bijeli od bijelog' znači da je riječ o čistom chardonnayju, a oznaka 'non dosage' da mu mu nije dodan ekspedicijski liker kojim se u pjenušcima korigiraju slatkoća i arome. Ovom pjenušcu korekcije ne trebaju.
"Ravnomjerno perla, zlatnožute je prekrasne boje sa zelenim odsjajem. Aroma podsjeća na stihove grupe Film "Nježno, nježno, nježnije, ja te ljubim, sjeti se"... kao da govore mirisi koji izlaze iz čaše. Prvo je riječ o čistom, ali neodređenom vinskom mirisu. Potom se osjeti malo bijelog voća, iskače vinogradarska breskva, pa korica kruha tipična za pjenušce koji su dugo bili na kvascima. Stiže i ananas, a na kraju lijepa kombinacija svega navedenog. Okus slijedi aromu. Nježno, nježno, nježnije naše oči govore, pjevao je Jura Stublić, a govore tako i sitni mjehurići koji ispiru i osvježavaju usta. Tiho, tiho najtiše pojavljuje se fina slast i dugo zadržava, kao što se dugo pamte riječi lijepe pjesme. Šira čaša koja se sužava na vrhu, u kakvima se kušaju šampanjci tamo odakle potječu, i ovom vinu šampanjskog tipa daju priliku da u debljem dijelu razvije miris pa ga kroz uži gornji dio koncentrira i prepusti nam na uživanje. Aperitiv je iz snova, a dobro prati mariniranu bijelu morsku ribu ili hladnu paniranu piletinu s krumpir salatom. Odlično je društvo ljubavnicima, kojima je treći rijetko dobrodošao, ali ovakav pjenušac nimalo im neće smetati", pisao sam početkom godine o njemu, a sad javno priznajem da smo se na njega navukli. Nije poput droge da bez njega ne možemo, ali s njim u čaši svaki trenutak je ljepši. Bocu smo otvorili i po povratku s punjenja jantarnih vina pa je i prisjećanje na lijep dan bilo – ljepše.
