Slavio se nekad Međunarodni dan žena 8. ožujka. Više su to, treba priznati, radili muškarci nego žene jer je to bio razlog da se ode s posla. Po raspadu bivše države pridavao mu se negativan, socijalistički prizvuk iako se na taj dan prisjeća velikog prosvjeda u New Yorku 1857. kojim su radnice u tekstilnoj industriji opravdano tražile bolje uvjete rada i veće plaće. Nama su danas puna usta ravnopravnosti žena i muškaraca, no oni koji misle da povijesti prije njih nije bilo i dalje ne obilježavaju 8. ožujka. Ima među njima i žena, što je doista teško razumljivo. Srećom ima muškaraca koji se ne boje žena, ne “zaključavaju ih u kuhinju i tuku, nego ih vole, štuju, miluju pa i svuku”, kako su pjevali legendarni Buldožeri. Nekim su ženama posvećena i vina. Evo ih u Trici.
Veseo je pjenušac Anita Brut zelinske obitelji Kos. Vesela je karakterom i Anita Kos čiji sin Karlo i suprug Željko vode izvanrednu malu vinariju u Hrnjancu u Donjoj Zelini pokraj Zagreba. Ovaj pjenušac rade klasičnom metodom druge fermentacije u boci koja traje otprilike tri godine, što se i osjeća u punoći okusa uz koju je zadržao i izraženu svježinu. Tu su kombinaciju tražili i birajući sorte pa su kraljevina i rizling zaduženi za svježinu, a chardonnay za punoću. Odlično je piće dobrodošlice, fino pristaje i uz domaće nareske i sireve, a popratit će i jela od bijelog mesa i bijele ribe. Anita se šali kako je riječ o pjenušcu s imenom i prezimenom jer je uz njezino ime na etiketi i obiteljsko prezime. Tamo je i crna ptica kos koja slovo “A” povlači za nogu, ne i za nos.
Pola Europe spajao je Mladen Rožanić osmišljavajući vino za suprugu Ines. Odabrao je srednjeeuropsku sortu graševinu te talijanske i francuske sauvignonasse, sauvignon, vermentino, prosecco, koji sad zovu glera da bi ga razlikovali od popularnog pjenušca, te bijeli i sivi pinot, a vino nazvao Ines u bijelom. Prva je berba bila 2008. i dvije godine čekalo je izlazak na tržište. Samo je maceracija trajala 100 dana pa boja nije baš bijela, a općenito je riječ o vinu s dušom i tijelom crvenog. Nastalo je u staroj vinariji u Kosinožićima pokraj Poreča, odakle je poslije stigla i Ines u crvenom od borgonje (kako u Istri zovu frankovku), crne malvazije, syraha, barbere, cabernet franca i lambrusca. Od berbe 2019. vina rade u novoj vinariji ispod velebnog hotela u Motovunu.
Brat i sestra Mare i Niko podijelili su obiteljske vinograde i Mari je pripao onaj na Postupu, a Niki na Dingaču. Niko radi Dingač Bura, po obiteljskom prezimenu, a Mare (udajom je dobila prezime Mrgudić), Postupu je dodala svoje ime. To me vino oduševilo početkom 2006. na ocjenjivanju više od 30 plavaca u tad iznimno popularnom restoranu Turk u Buzinu, a krajem te godine i na prvom festivalu Vino.com koji je, malo se tko toga sjeća, bio u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. I danas volim taj polusuhi moćni plavac i drago mi je što nosi ime vrlo drage žene i odlične vinarke. Vinske poslove u obiteljskoj vinariji Mrgudić polako preuzimaju mlađe snage Antonija i Boris. Odnedavno imaju i mlađe, ali vrlo fino i osvježavajuće vino od plavca koje su nazvali Marica.
