Poput djeteline s četiri lista su sorte vinove loze zlatarica, trnak, plavka i vranac, a vrgorački vinari u njima traže sreću. Malo utjecaja sreća ima u vinogradarstvu i vinarstvu pa se nekoliko momaka iz ovog prekrasnoga kraja primilo ozbiljnog posla. Vrancu žele i kod nas pronaći mjesto koje svojim potencijalom zaslužuje, a dokazao je to u Hercegovini, Crnoj Gori i Makedoniji, plavki ili plavini maknuti etiketu sorte koja daje puno grožđa, ali ne baš i puno dobrog vina, trnak ili trnjak iz trnja dovesti do zvijezda, a zlatarici dati sjaj. I dobro su krenuli.
- Zlatarica je izuzetno rodna sorta, ali ima problema s bolestima pa ljudi bježe od nje, a meni je hraniteljica. Treba raditi oko nje, ali nema vina bez motike. Zlatarica mi je hraniteljica i najviše je sadim. Svake godine imam oko 1000 trsova više, ali ne povećavam količinu vina, nego podižem kvalitetu pa je sve bolja - priča Dario Gašpar, po struci stomatolog koji se posvetio vinima i radije kopa po vinogradu nego po ustima, a s bratom Borisom vodi obiteljsku vinariju.
Napunio je 4000 butelja zlatarice iz berbe 2019. a iz prošlogodišnje samo 2400. Nije bio plan smanjiti toliko proizvodnju, kaže, veliki su listovi na trsovima zlatarice pa je lome vjetrovi ako zapušu u krivo vrijeme. Konačno vino je kombinacije zlatarica iz dvaju tankova. U jednom je ona koja treba dati aromatiku, a iz drugog očekuju punije tijelo. Aromatična je fermentirala na prirodnim kvascima, onima koji su došli s grožđem iz vinograda, a za onu “tjelesniju” koriste selekcionirane.
Zlatarica vrgorska ugrožena je sorta i čistih nasada ima samo u ovom kraju. Vrgorački vinogradari potaknuli su klonsku selekciju, ponajbolje trsove slali u glasoviti njemački institut u Geisenheimu na “čišćenje” i ove godine planiraju saditi matični vinograd zdravih trsova u kojem će je rasađivati kako bi joj mogli povećali površine. Postoji na Korčuli i zlatarica blatska, no riječ je o sasvim drugoj sorti.
Vrgorčani su sličnu selekciju sami počeli raditi i za sorte trnak te mednu koje nacjepljuju na divlju lozu. Gašpar ponosno govori kako trnak ima veliki potencijal, otporan je na bolesti, rano zrije i nakuplja poprilično kiselina kiselina koje u Dalmaciji mnogim sortama nedostaju. Imao je 400 trsova trnaka, a sad ih je već 2700. Tu će, dodaje, stati - dalje će saditi zlataricu i plavku, odnosno plavinu po kojoj je već poprilično poznat, iz berbe 2017. napravio je odlično vino od neopravdano potcijenjene sorte.
- Berba 2018. sad je u boci. Plavka je jako rodna i to joj je najveća mana. Ljudi je ne cijene iako ima potencijal dozrijevanja najmanje 10 godina. Vinograd plavke je zreo, sađen je do 1973., a dio je čak iz 1952. godine. Od tog grožđa smo radili Selekciju 2017., odnjegovali je 18 mjeseci u dvije nove bačvice i napunili 252 magnuma, boce od litre i pol. Plavku dijete može obrađivati, ne znam zašto joj se ljudi više ne posvećuju - priča o sorti koja je iz 2017. dala vino nalik na barolo koje u talijanskoj regiji Pijemont rade od sorte nebbiolo i prepoznatljivo je po izraženim taninima. Zahvaljujući njima izrazito je dugovječno vino, okus mu nije topao kao u većini crnih vina, nego ugodno hladan, a spada među najcjenjenija crna vina na svijetu.
Hladi, a ne grije i trnak 2019., unatoč dojmljivih 15,7 posto alkohola. Braća Gašpar njeguju ga u drvenoj bačvici i daje naslutiti da će vino biti jako lijepo. Berba 2020. još je jača. Priča Dario i o kolegi vinaru Ivici Radanu koji ima vinograd medne posađen na 550 metara nadmorske visine. Pisalo se o toj bijeloj sorti da daje vina nižih alkohola i finog mirisa koji podsjeća na med.
Iz zaborava u okolici Vrgorca pokušavaju vratiti i prošip, kojem “r” u nazivu nije tipfeler. Tako ga zovu lokalni vinogradari, a u literaturi se navodi naziv pošip vrgorski. Prije nekoliko godina pronašli su tri trsa i napravili bocu vina, sad “već” imaju 27 trsova. Slična je priča i s razaklijom. Pronađena su dva trsa, a sad ih je 20-ak.
Imaju u Vrgorcu i dalmatinski i hrvatski vinski ponos plavac mali. Dario ga miješa s trnakom i vrancem u vinu Jeka iz berbe 2019. Pet mjeseci su se tukli u bačvi pa konačno pomirili.
. Vino je svakim danom sve bolje, no trebat će mu vremena. Vjerujem da će na tržište tek 2024. - priča Dario.
Jeka je vino koje bismo mogli nazvati superdalmatincem po uzoru na supertoskance. Više vinara radi jeku, objašnjava Dario Gašpar, a baza im je plavac mali kojem svaki vinar dodaje sorte po svom izboru. Dok su supertoskanci mahom od internacionalnih sorata, superdalmatinci se drže domaćih.
- Jeku je 2012. radio Poljanić od plavca, a 2016. u vinariji Grabovac iz Prološca napravili su je od plavca i vranca. Imam i berbu 2020. Te naše sorte pokazuju se odličnima i planiram sve strane zamijeniti domaćima – govori Dario dodajući kako će promijeniti i crno vino Vergolas po kojem ga brojni vinoljupci pamte.
Na tržištu je berba 2016. od cabernet sauvignona i merlota iz vinograda sa strogo kontroliranim prinosima, a u budućnosti će i to vino biti čisti Dalmatinac. Koristit će trnak, plavac i vranac.
