Smirila je graševina traminac, spustila ga na zemlju, čak mu i popravila, odnosno zaoblila miris u vinu Leona 2015. Stjepana Đurinskog iz Hruševca Kupljenskog pokraj Zaprešića. Zamrznuto grožđe brao je na samu Novu godinu, a ledeno vino nazvao po 11-godišnjoj unuci. Dvije godine mlađem unuku je posvetio crno vino iz berbe 2019. pa ga nazvao Veseli Tonček. Stigla je u međuvremenu još jedna unuka. Jana ide u prvi razred osnovne škole, a svoje vino još čeka. Djed Štef treba napraviti neko koje će odražavati njezin karakter.
Stjepan Đurinski korpulentan je čovjek koji se proslavio velikim vinima iz bočica čija zapremnina rijetko prelazi 0,375 litara, a za ona najbolja je i manja. Obitelj je, naravno, generacijama pravila vina, poput svih ostalih u zaprešićkom kraju. Bile su to mješavine bijelih sorata, suha vina koja su se uglavnom pila s mineralnom vodom. Stjepan ih je radio poprilično dobro, slao na ocjenjivanja i u lokalnoj udruzi Trilikum 2003. i 2004. osvojio zlatne medalje. Imao je mali stari vinograd i kupovao još grožđa koliko mu je trebalo. Potom je posadio 4500 trsova kako bi mu se kolege prestali rugati da osvaja zlatne medalje, a nema “poštenog” vinograda. Prekretnica u vinarskoj karijeri bila mu je 2008. godina kad je u Bizeljskom u susjednoj Sloveniji kušao slatko vino iz kasne berbe. Već godinu potom sam je napravio slično vino od graševine, koje se baš u Sloveniji pozlatilo. To mu je, prisjeća se, dalo krila da krene u proizvodnju ozbiljnijih predikatnih, slatkih vina za koja se grožđe prosušuje na trsu pa bere mjesecima nakon uobičajenih termina.
Značajna međunarodna priznanja stigla su mu 2013. za traminac ledene berbe 2012. Prvo je u Gornjoj Radgoni u Sloveniji osvojio veliku zlatnu medalju, a potom mu je zlato izmaklo za 0,2 boda na svojevrsnom svjetskom prvenstvu ledenih vina. Glamurozno ocjenjivanje IceWine du Monde tri se godine održavalo u nekadašnjem dvorcu obitelji Lichtenstein u mjestu Lednice na austrijsko-češkoj granici. Za zlato treba 88 bodova, a Stjepanov traminac osvojio je 87,8 bodova. S obzirom na konkurenciju i ocjenjivače iz cijelog svijeta bio je zadovoljan. Vino je posebno po tome što je ima 6,8 posto alkohola i 6,7 grama kiselina po litri. Kod “običnih” vina, inače, pokušava se postići da brojka koja označava grame kiselina po litri bude upola manja od one za postotak alkohola. Kod slatkih to ne bi bilo dobro jer bi vino ostalo tupo, previše medno. Izraženija kiselina daje mu svježinu, ali i dugovječnost. Taj se ledeni traminac još može kupiti - bočica od 0,25 litara stoji 260 kuna. Čini se puno, no riječ je vjerojatno o najboljem omjeru cijene i kvalitete za predikatna vina. Poslije su najviša priznanja i za druga vina stizala s ocjenivanja GAST u Splitu te iz Beča, Londona, Varne u Bugarskoj...
U vinskom poslu pomaže mu obitelj, ponajprije supruga Marica i sin Mario. Imaju hektar vlastitog vinograda i hektar u zakupu. Kako se prvenstveno bave predikatnim vinima, Stjepan kaže da im više i ne treba. Prave i "obična" vina, ona koja nisu slatka. Graševina im je punog okusa i izraženih finih kiselina, a butelja je 33,5o kuna. Crni Veseli Tonček s početka priče stoji 44 kune. Osim te mješavine cabernet sauvignona i frankovke kušali smo i svaku sortu posebno uz domaće nareske pa se složili kako Veseli Tonček pristaje klasičnoj tanjoj kobasici, frankovka klasičnoj salami, odležanoj u debljem crijevu, a cabernet sauvignon speckwurstu, odnosno salami od slanine koju zovu i špekerica. Za svaku Đurinsk ima primjereno vino u "normalnoj" boci.
S “običnim” vinima, kaže, plaća račune, a po “slatkišima” ga ljudi pamte. Osim što su u malim bočicama, takva su vina posebna i po tome što ne poznaju kalendar. Grožđe za ledeno vino Leona s početka ove priče brali su 1. siječnja 2016. godine, ali oznaka berbe na etiketi je 2015. To je vinogradarska godina u kojoj je grožđe sazrijevalo. Kalendare su izmislili ljudi, a grožđe ih ne zna pročitati i radije se drži prirode. Traminac i graševinu za Leonu nisu zanimali ni problemi berača. Temperatura je bila niža od minus sedam stupnjeva, što je uvjet za ledenu berbu, pa je grožđe trebalo brati odmah nakon dočeka Nove. Na toj hladnoći brzo se izliječio i eventualni mamurluk.
