Graševina i malvazija, plavac mali i crljenak, muškat i traminac neki su od parova sorata o kojima se relativno lako može puno naučiti na slijepom kušanju vina kod kuće. Za dobru zabavu trebaju, naravno, čaše, vadičep, dekanter, platnena ili papirnata vrećica za maskiranje boca, a zamjena može biti i aluminijska folija. Pri otvaranju boca dobro je skinuti cijelu kapicu jer se i po njoj vino često može prepoznati. Treba pripremiti malo malo kruha i sira neutralnog okusa te puno vode. Zalogajčići i voda uklonit će okus vina iz usta i spriječiti alkohol da ne preuzme previše brzo vođenje igre koja može biti vrlo zabavna.
Tri para vina prava su "mjera" za ovakvo kušanje kojem je primjereno i da bude i toliko sudionika. Svaki par može donijeti dvije boce, pa nikome neće biti preveliki izdatak kušanje. Dobro je vina dostaviti domaćinu nekoliko dana prije "igre žeđi" kako bi osmislio i pripremio hranu kojom će se krijepiti poslije kušanja. Šteta je vinu uskratiti mogućnost da se iskaže i u svojoj prirodnoj ulozi, a ono je prvenstveno najbolji prilog dobroj hrani.
Spomenuta tri para vina fino mogu popratiti cijeli obrok: malvazija i graševina hladno predjelo te bijelo meso ili ribu, crljenak i plavac mali veću plavu ribu i crveno meso, a aromatični muškati i traminci, koji su često i slađi, pristaju desertima. Hranu treba barem djelomično pripremiti prije kušanja zato što pirjanje luka i slični mirisi neće stvoriti dobre uvjete za uživanje u aromama vina. Stoga je najbolje da prvi slijed nakon kušanja bude hladan, kako bi se što prije nešto pojelo, a za to vrijeme stigne se ispeći i steak za crnjake.
Vina za kušanje treba i primjereno ohladiti ili zagrijati. Većina bijelih najljepše se iskazuje ako im je temperatura između devet i 12 stupnjeva, a crnih između 14 i 18. Što je vino zrelije i punije temperatura treba biti viša. Često se kaže kako se crvena vina poslućuju na sobnoj temperaturi, no to više nije primjereno. Francuzi čak imaju i izraz šambriranje koji znači zagrijavanje crnog vina izvađenog iz podruma ili hladnjaka. Korijen je riječ "chambre" koja znači soba, ali izraz potječe iz davnih vremena kad su velike prostorije u dvorcima bile hladne. Danas je u domovima uglavnom temperatura iznad 20 stupnjeva što je previše za veliku većinu vina. I domaćin u samom kušanju ne treba sudjelovati. Osim što će imati puno posla prije zabave, on će znati koje je vino u kojoj boci odnosno čaši, pa igru treba samo voditi.
Vina s početka priče dobra su za prvu vinsku zabavu zato što su lako dostupna, ima ih u različitim cjenovnim razredima, a po dva navedena sličnog su tipa, ali i dovoljno različita da se sorte može razlikovati pa i naučiti osnove o njima. Jako je dobro da svaki kušač ima dvije čaše pred sobom kako bi ih mogao uspoređivati. Tipična aroma graševine je zelena jabuka, a malvazije cvijet bagrema. U plavcu malom dominira zrela šljiva i u većini slučajeva je punijeg okusa nego crljenak koji je svježiji, a arome podsjećaju na crveno i crno bobičasto voće. Muškatnih sorata ima puno, jedine su čija vina mirišu i po grožđu, a glavna im je aroma ružina latica. U pravilu su vitkijeg tijela i svjetlije boje nego traminci koji se također prepoznaju po mirisu ruže kroz koji se često probijaju arome zrelog voća pa i marcipana.
Sad je vrijeme za graševine i malvazije iz berbe 2019. One prošlogodišnje još su malo "razdrmane", nisu se zaokružile. Crvenim sortama obično treba više vremena pa vina trebaju biti iz 2018. ili zrelije. Aromatična vina, ako nisu jako slatka, najljepšu kombinaciju mirisa i svježine dat će godinu i pol do tri nakon berbe. Naravno da se mogu posluživati i zrelija vina, ozbiljni plavci u najboljoj su formi nakog što napute pet, osam pa i 10 godina, ali nije pošteno uspoređivati mlada i zrela vina. Osim ako je kušanje "vertikalno", odnosno ako su tema različite berbe istog vina pa se uči kako se s vremenom mijenjaju arome.
Samo u Hrvatskoj je više od 200 sorata pa su ove igre doslovce bez granica. Vrlo zanimljivo može biti i uspoređivanje vina istih sorata i stilova iz različitih regija, primjerice graševina Slavonije i Podunavlja s onima iz Sjeverozapadne Hrvatske, plavaca s Pelješca i s Hvara, malvazija s bijele i crvene zemlje. To su već igre za za one koji više znaju, ili su odradili najčešće i najprepoznatljivije sorte te pronašli sorte o kojima žele naučiti više.
I za kraj, kaže se da bedak pamti, a pametan piše pa treba zabilježiti dojmove o vinima jer će se puno detalja zaboraviti nakon treće, pete ili sedme igre žeđi. Dobro je i vina ocjenjivati. Na to nas je navikao obrazovni sustav. Većina svjetskih ocjenjivanja je po sustavu do 100 bodova, s kategorijama izgleda, mirisa, okusa i općeg dojma. Na nekima je maksimalni broj 20, sa sličnim "rasporedom", a za prva kušanja najjednostavnije je ocjenjivati do pet, s jednom decimalom. I treba izbjegavati prevelika oduševljenja jer od svakog vina postoji bolje. Ako se zavodljivoj mladoj malvaziji dodijeli čista petica, neće biti bolje ocjene za neko veliko vino za koje je pripremano već grožđe u vinogradu i odležalo je godinama u bačvi pa boci prije izlaska pred publiku.
