Još su sredinom kolovoza u vinogradu OPG-a Poštek u Stubičkom Kamenjaku pokraj Donje Stubice brali grožđe nove sorte solaris, koji je otporan na bolesti i rano dozrijeva. Dario Poštek još je 2015. posadio 400 trsova i ove godine imao četvrtu berbu. Solaris dozrijeva tako rano da, kako se našalio na portalu zagorje.com, on već pije mlado vino u dane kad ostali vinari tek beru grožđe. Ovogodišnja je berba bila predvečer, zato što su ti dani bili izrazito topli, grožđe je imalo zadovoljavajuće sladore i kiseline, a prinos je bio nešto manji nego inače zbog suše.
Solaris je nastao u Njemačkoj prije pedesetak godina križanjem europske vinove loze s hibridima otpornima na bolesti. Pravilnikom o nacionalnoj listi priznatih kultuvara vinove loze prošle je godine uvršten na listu dopuštenih sorata u vinogradarskim podregijama bregovitog sjeverozapada - Moslavina, Prigorje-Bilogora, Zagorje-Međimurje, Plešivica i Pokupje. Grožđe redovito u kolovozu nakupi dovoljno sladora za berbu, a u Zavodu za vinogradarstvo, vinarstvo i uljarstvo jedno je vino berbe 2019. od solarisa iz Varaždinske županije ocijenjeno kao vrhunsko sa zaštićenom oznakom izvornosti.
Od ovogodišnjeg solarisa Poštek planira napraviti pjenušac. Za pjenušava vina grožđe se u pravilu bere ranije. Zbog posebne tehnologije proizvodnje i dvije fermentacije, u berbi treba imati više kiselina i manje sladora nego za mirna vina. Unatoč tome, Poštekov je Solaris doista bran prilično rano.
Na Plešivici, vinogradarskoj podregiji iz koje stižu najbolji hrvatski pjenušci, grožđe još čekaju. Oni uzgajaju klasične internacionalne sorte vinove loze za pjenušava i za mirna vina, a Tomislav Tomac iz Donje Reke kaže kako će početi brati za desetak dana. Franjo Kolarić iz Hrastja Plešivičkog planira vjeruje da će u berbu oko 10. rujna. Grožđe mu je zdravo, kaže, samo je prinos malo manji nego inače zato što je zima dugo potrajala i vegetacija je kasno krenula.
A beru već u Dalmaciji. "Pošip je obran i spreman za obradu. Grožđe je dosegnulo optimalan odnos šećera i kiselina", pohvalili su se iz vinarije Terra Madre čiji su vinogradi na Komarni, pokraj gradilišta Pelješkog mosta. Obrali su pošip i u Islamu grčkom u zadarskom zaleđu. Barem dio namijenjen proizvodnji pjenušca, a onaj redovni će uskoro. U Polači su brali chardonnay i muškat žuti. Radoslav Bobanović iz tamošnje Poljoprivredne zadruge Mas-vin rekao je kako štete od mraza na grožđu nije bilo. Urod je standardan, jer u kamenu nikad nema velikog roda, a grožđe "nikad ljepše", dodao je Rade.
Stradali su, međutim, u Nadinu. Žale se vinogradari da je mraz uništio između 50 i 75 posto očekivanoga grožđa. Šime Škaulj se požalio kako su stradali chardonnay, maraština i syrah, a i kasne sorte poput cabernet sauvignona imaju jako mala zrna, poput graška. Crljenak i plavina zasad dobro izgledaju. Ovako loše, kažu, još nije bilo. Suše su znale biti i bile ekstremnije, no ovogodišnja "kombinacija" s proljetnim mrazom bila je pogubna.
U Istri se još ne hvale "pravom" berbom. Vinarija Kozlović je početkom kolovoza imala zelenu, kojom se smanjuje prinos kako bi grožđe koje ostaje na trsu bilo kvalitetnije. Uglavnom se uklanjaju sitni i slabo razvijeni grozdovi, a dobro razvijeni samo ako ih je još uvijek previše na trsu. Zelena berba je važna zbog fotosinteze kojom se u listovima proizvodi šećer potreban za dozrijevanje. Ako je grožđa previše, a lišća nema dovoljno, loza će se boriti s dozrijevanjem bobica. Na ovaj način trs svu preostalu energiju i proizvodnju biljnih sokova usredotočuje na manji broj grozdova koji su zbog toga veće kakvoće i grožđe je zdravije.
Termini berbi vinskog grožđa razlikuju se zbog klime u različitim regijama, ali ovise i o sorti. Kako navodi vinopedia.hr, internetska stranica nastala na osnovi Vinogradarsko-vinarskog leksikona agronoma, enologa i publicista Ivana Sokolića (1930.- .), vrijeme dozrijevanja vinove loze dijeli se na četiri epohe, a određuje se prema dozrijevanju plemenke bijele. Sorte prve epohe su one koje dozrijevaju kad i plemenka, u svijetu poznata kao chasselas, a druga, treća i četvrta epoha započinju 15, 30, 45 ili čak i više dana poslije. Prema dostupnoj literaturi i specifikacijama pojedinih zaštićenih oznaka izvornosti, u prvoj epohi dozrijeva je i portugizac. U drugoj su pinoti, crni, sivi i bijeli, chardonnay, sauvignon, zeleni silvanac, semillon, rizvanac (müller-thurgau), traminac, muškat ottonel, muškat bijeli, pošip, malvazija istarska, zweigelt i crljenak.
Treća epoha dozrijevanja donosi nam cabernet sauvignon, cabernet franc, merlot, babić, rajnski rizling, graševinu, muškat žuti, moslavac, škrlet, maraštinu... Teran je na granici treće i četvrte epohe, a plavac mali i debit su među najkasnijim sortama, u "čistoj" četvrtoj.
S obzirom na relativno rani početak berbe, ove će godine četvrta epoha dozrijevanja završiti u listopadu, ali neće i berbe. Grožđe za posebna vina poput predikatnih, brat će se u studenome i prosincu, a za ledene te izborne berbe prosušenih bobica možda i sljedeće godine, ako zima bude dovoljno hladna i suha i grožđe se sušilo, ali ne i trulilo.
