Mnogima je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu, neki to misle o vinu, a ove su godine i jedni i drugi imali puno trenutaka koje će s radošću pamtiti. Nogometna je reprezentacija osigurala nastup na Svjetskom prvenstvu pa je lijepo prisjetiti se momčadi koja je uspješno zaključila duge kvalifikacije i usporediti je s hrvatskom vinskom vrstom izabranom na ovogodišnjim kušanjima i ocjenjivanjima. Naši su kockasti, ljepše zvuči ta riječ nego "kvadratičasti" koja preciznije opisuje uzorak na dresu, posljednju utakmicu protiv Rusije započeli s Ivom Grbićem na vratima. U obrani su mu pomagali Borna Sosa na lijevoj i Josip Juranović na desnoj strani te stoperski par Joško Gvardiol i Dejan Lovren između njih. Igru su kreirali iskusni Luka Modrić i Marcelo Brozović, a ispred njih je bio Mario Pašalić kao veza s napadačima: po desnoj je strani prema ruskom golu jurišao Nikola Vlašić, po lijevoj Ivan Perišić, a "špica" je bio Andrej Kramarić.
Kako nogometni reprezentativci moraju imati hrvatsko državljanstvo, isti je uvjet bio i pred vinima. Samo je pojam državljanstva zamijenjen izvornošću, odnosno udomaćenošću.
S obzirom na to da je vratar relativno novo ime u nacionalnoj momčadi, vinski pandan može mu biti dalmatinski Trnjak Riserva 2017. obitelji Grabovac iz Donjeg Prološca pokraj Imotskog. Relativno novo vino iskočilo je na velikom proljetnom kušanju hrvatskih i hercegovačkih trnjaka. Izrazito je svježe, voćnog i nježno pikantnog okusa, mekano, vitko a duboko, s poprilično godina pred sobom. Kako se ponajbolja vina od trnjaka tri godine nakon berbe počnu iskazivati u najboljem svjetlu, tako i ovo ima još poprilično godina pred sobom. Drugim riječima, treba ga kupiti pa čuvati.
Desetoricu igrača ispred golmana može se postaviti u čestu nogometnu formaciju 4-3-3. Zadnja linija mora biti čvrsta pa će i vinskom "obranom" dominirati crnjaci. Na lijevoj strani caruje tako Teran Amfora 2016. Marino Markežić Kabola iz Momjana prvi je u Hrvatskoj počeo njegovati vina u amforama. Bila je to malvazija, a prvi je tako napravio i crnjak. Naravno da je ponovno izabrao istarsku sortu, a teran odnjegovan u toj glinenoj posudi ima sve arome. Zadržao je voćne koje su donijele sorta i fermentacija, pridodao one koje nastaju njegom u drvenim bačvama poput vanilije, čokolade i cedrovina pa pohvatao i miris kože koji nastaje odležavanjem.
Ako je lijevo Istrijan, desno neka bude Istrijanka, Malvazija Sur lie 2016. vinarije Pilato. U velikoj je boci, 1,5 litarskoj, pa podjednako uspješno može uplašiti protivničke napadače i privući ljubitelje ove istarske sorte i francuske tehnologije duge njege na finom talogu u drvenim bačvama. Stoperski je par iznimno provjeren. Lijevu stranu drži zrela Frankovka 2015. vinarije Belje. To je vino godinama podjednake, vrlo visoke kakvoće, a ni incidentni kad je odlično nisu rijetki. Bilo je takva 2012., a i ove 2015. koja je u reprezentaciji. Tko naleti i na novije berbe, može ih slobodno pričuvati koju godinu. Desno je Dingač 2018. Vedrana Kiridžije. E, to je vino simbol pouzdanosti. Od 2005., kad je napunio prve boce, do 2018. koja je u prodaji, Kiridžijini Dingači su bili jako dobro do odlični.
Šef nogometne vezne linije Luka Modrić bio je 2018. najbolji nogometaš svijeta, a Venje Ivana Enjingija bilo je 2004. najbolje bijelo vino na svijetu na prvom Decanterovu ocjenjivanju. A kao što se Modrić drži poput mladića, unatoč svojih 36 godina, tako je i Venje mlado iako je berba 2010. Graševina apsolutno dominira, a ponajveće svjetske sorte rizling, sivi pinot, sauvignon i traminac samo su joj dobrodošao začin. Berba je jedna od tri dosad najbolje, a četvrti bi as u tom društvu mogla biti 2013. Kad je Enjingi odluči pustiti na tržište.
Lukin par u vezi je Marcelo Brozović. Talijani ga zovu "Epic Broz", što dovoljno govori koliko ga u Interu cijene, a epsko vino mogla bi postati Plavka 2018. Borisa i Darija Gašpara iz Umčana pokraj Vrgorca. Prvi su se ozbiljnije posvetili plavini, sorti od koje je većina vinara radima masovna i obična vina, pa su prvi i postigli ozbiljnije rezultate. Berbe 2017. i 2018. iz njihova podruma pokazale su da sorta ljubav vraća ljubavlju i puni rupu u dalmatinskoj ponudi crnjaka. Svi su gusti i moćni, a plavina daje elegantne i relativno lagane. U vinskom srednjem redu još je jedan elegantan crnjak, Kurykta Reserva 2016. Antona Katunara s Krka crnjak je kojim dominiraju autohtone, gotovo zaboravljene primorske sorte debejan i sansigot. On je i prava poveznica srednjeg i prednjeg reda, u kojem su vina od tri iznimne hrvatske bijele sorte, dvije velike i jedne koja bi to trebala postati.
Graševina Grand Selection 2017. Jasne Antunović iz Dalja u Podunavlju prava je nasljednica njezinih vina koja su prije šest-sedam godina očaravale suce na domaćim i svjetskim ocjenjivanjima i kao da zaokružuje fazu u razvoju obiteljske vinarije. Sin Branimir je diplomirao, enologiju, naravno, dodatno je učio ljetos u Bordeauxu, i preuzima brigu o crnim vinima. Zasad samo o crnim.
Pušipel je međimurski naziv za moslavac, šipon ili furmint, jednu od najznačajnijih bijelih sorata na svijetu. Cmrečnjak je međimurska obitelj koja posljednjih šest sedam godina radi iznimna vina, a "X" je grafičko-pisačka kratica koja obično označava nešto ekstremno. A Cmrečnjakov Pušipel 2016. ima oznaku "X na kvadrat". I na boci gotovo ništa drugo ne piše. Ni ne treba pisati. U ovom jantarnom vinu naprosto treba uživati. Treći vinski napadač je Škrlet 2018. moslavačke obiteljske vinarije Romić. E to je "lovac u mutnom", igrač koji zuji protivničkim kaznenim prostorom i braniči na njega ne obraćaju pozornost dok im neku zalutalu loptu ne smjesti u mrežu. Stariji će se sjetiti Gerda Müllera, njemačkog napadača za kojeg su govorili kako nema pojma o nogometu, a bio je najbolji strijelac najbolje svjetske reprezentacije. Za ovaj škrlet nitko ne govori da ne valja. Malo ga ljudi i poznaje, a riječ je o vinu proizvedenom nekontroliranom fermentacijom kojem je, piše na etiketi, mutnoća poželjna pa bocu treba prije otvaranja okrenuti i "smućkati". Pokušajte, isplati se.
