"Kikičin se zove vino. Ne znam točno koja je sorta, ali čini mi se da bi mogla biti dobra za pjenušac", ispričao nam je Ivica Kuzmanić iz Kaštel Novog nudeći na kušanje bijelo vino iz bačve neslužbeno nazvano po obiteljskom nadimku. Podsjeća pomalo na trbljan ili kuč, koji, prema Pravilniku o Nacionalnoj listi priznatih kultivara vinove loze, zovu i šampanjol pa je tu možda i nastala ideja da se od njega pravi pjenušavo vino. Za to mu, čini se, nedostaje kiselina, ali Kuzmanić i na to ima odgovor. Smanjit će mu prinos, kaže, pa ga dodati u pošip. Da, on u Kaštel Novom ima i izvrstan pošip koji je također potočio je iz bačve.
"Ima tri grama neprovrela šećera po litri i sedam grama kiselina", objašnjava Ivica Kikičin. Ta prirodna kiselost budućem vinu može osigurati svježinu na kojoj će mu pozavidjeti i vinari iz kontinentalnog, hladnijeg dijela Hrvatske. Pošip još njeguje na finom talogu, čime će prirodna svježina postati i trajnija, a vino dugovječnije. Bit će tako do svibnja kad će napuniti u bocu vino koje može postati veliko po svim parametrima, kao i aktualnom mirisu i okusu.
A ima Kuzmanić i sad veliko vino: crnjak od glavinuše. Riječ je o sorti koja se u prošlosti koristila uglavnom za proizvodnju prošeka. Od grožđa s oko 2500 čokota Ivan napravi oko 1000 litara vina prekrasnog mirisa s nježnim likerskim notama, visokog alkohola i ne previše robusnog tijela.
"To je moje dijete", priča Kuzmanić i dodaje kako grožđe glavinuše u vinogradu brzo nakuplja šećer, ali ne daje dobra vina bez suhvica pa treba pričekati da se dio bobica prirodno osuši na trsu.
"Zato ga beremo kasno, između 15. rujna i 15. listopada. Nije to lako dočekati jer je sorta jako osjetljiva na vjetar. U vinu treba biti i neprovrela šećera, berba 2018. ima ga 3,7 grama po litri, kiseline su između šest i šest i pol grama po litri, a alkohol 15 posto. I ne može brzo na tržište, treba odležati tri do četiri godine. Vino koje je sad u boci bilo je 12 mjeseci u bačvi pa neko vrijeme u inoksu i sad čeka kupce", objašnjava Ivan. Butelja njegove Glavinuše u podrumu stoji 100 kuna.
Glavinuša je sorta nepoznatog podrijetla, a zovu je i okatac, glavinka, slakarinac, crljenac, pišu autori stručne publikacije 'Zelena knjiga: Hrvatske izvorne sorte vinove loze' te dodaju kako novija istraživanja pokazuju blisku srodnost glavinuše s plavcem malim crnim. Od davnina je imala visoku reputaciju pa su je redovito sadili u mješovite nasade kako bi "popravila" druge sorte.
Glavinušina oca plavca malog kušali smo u vinariji Putalj u Kaštel Sućurcu, kao i još jednog bliskog rođaka, najpoznatiju kaštelansku sortu crljenak. Putalj je stari naziv za selo Sućurac u kojem je crkvica Svetog Jurja, poznata po Trpimirovoj darovnici.
"Dokument star oko 1100 godina govori o razvijenom vinogradarstvu na području gdje su moji vinogradi", pojasnio je Anton Kovač, vlasnik vinarije Putalj čiji su vinogradi na padinama Kozjaka. Tamo je laporasto tlo koje odgovara crljenku, sortu koja je proslavila Kaštela zato što su posljednjih 11 trsova gotovo nestake sorte pronašli u vinogradu Ivice Radunića iz Kaštel Novog. Plavac i crljenak vinarije Putalj vrlo su dobra dobra vina, a bit će još bolja kad tržište dopusti vinaru da ih njeguje u bačvicama dulje od sadašnjih godinu dana. Tad će i utjecaj drveta na vino biti manji, a dobra sirovina će se sama bolje iskazati. Vina Putalj imaju i zgodnu etiketu. Na njoj je izvor vode, ujedno i otvarač za bocu, a i vinska čaša. Može to biti i trs s korijenom, a Kovač kaže kako nije ništa od navedenoga nego Kaštelanski zaljev.
O povijesti uzgoja grožda i uživanja u vinu na području današnjih Kaštela puno se može naučiti u dvorcu Vitturi gdje je i Muzej grada Kaštela. Naime, u zapadnom dijelu Kaštelanskog zaljevapronađene su brojne amfore te keramički predmeti povezani s vinom, pa i luksuzno keramičko posuđe poput čaša za svakodnevno ispijanje vina. Koga više zanima sadašnjost kaštelanskih vina, naučit će puno posjećujući i ostale vinare, a to su: Bedalov, Vučica, Vujina, Perišin, Milan, Krolo, Matela...
