Ovotjedna namirnica je murina, riba koja izgledom podsjeća na zmiju, nema ljusaka baš kao ni njezin rođak ugor a oštri zubi i činjenica da je njezin ugriz prilično bolan, učinili su da murina nije na dobrom glasu. To je zapravo šteta jer je riječ o vrlo ukusnoj ribi za koju nalazimo brojne recepte u našoj tradicionalnoj kuhinji. Naime u Jadranu živi murina žutošarka koju nalazimo u srednjodalmatinskom arhipelagu i našoj južnoj obali pa ne čudi da, primjerice, u “Dalmatinskoj kuhinji” Dike Marjanović-Radice nalazimo brojna jela s murinom. O tome ćemo više krajem tjedna u našoj redovnoj rubrici Iz Dikine kuhinje a danas ćemo se baviti samim karakteristikama murine.

profimedia-0257755292.jpg
Profimedia 

Ova zmijolika vrsta oduvijek je obavijena legendom. Kako piše Veljko Barbieri, Atenej i Elijan su tvrdili da njezin ugriz može biti smrtonosan budući da je začeta od ljutice, a naše predaje govore da mužjak zmije riga otrov prije negoli će oploditi murinu. Nadodaje da su se strašne priče o zlokobnoj murini nastavile i u srednjem vijeku te priznaje da su priče o strašnoj murini donekle utemeljene. Naime, murina je vrlo ratoborna riba. Ujed joj je strahovito bolan, premda nema otrovnih žlijezda, već je otrovna sluz koja se cijedi iz njezinih usta.

profimedia-0378739360.jpg
Profimedia 

Istovremeno, ma koliko god zvučala strašno i koliko god je objektivno ružna, murina je omiljena među sladokuscima. U vlastitoj koži pekli su je još od antike, a njezino meso odličan je dodatak raznim brudetima i poparama. Naime, njezino je meso fine nježne bijele boje, mekano, sočno i jako ukusno. Potpuno u suprotnosti s njezinom jako agresivnom ćudi. No, meso je i poprilično košćato pogotovo rep koji se zbog toga i baca. Uz kosti, tu je i koža koju je potrebno oguliti prije spremanja, a kada ide na gradela koža se ponovo oblači ali naopako i pečenjem postaje hrskava. Za one koji žele više, od kože murine se može raditi čips.