U ovo doba pandemijeveć nam je postalo pomalo teškosnalaziti se normalno u svim aspektima dnevnog života. Na poslu, u obitelji, s djecom, u partnerskom odnosu. Sve se nekako zaoštrava, pucaju uobičajene prilagodbe, održavanje bliskosti i povezanosti s članovima obitelji postaje sve teže, a ljubavni odnosi trpe velike kušnje. Najnovije statistike pokazuju da je povećan broj rastava, rastanaka, odvojenosti. Dom kao da više nije ona sigurna baza u kojoj smo se mogli ispoljiti na svim razinama - svoje strahove, strepnje, ljutnju, tugu, zabrinutost… Sve emocije koje mogu biti pokrenute vanjskim faktorima, pokrenute su i izlaze na površinu sve agresivnije. Istovremeno, ova korona izolacija koju još uvijek trpimo svaki na svoj način, mogla nam je poslužiti da se baš zbližimo sa svojim najmilijima, poglavito onima koje volimo, i taj nam je period mogao poslužiti da ga iskoristimo usmjeravajući ga na produbljivanje našeg zajedništva, bliskosti. Tenzije oko posla i cjelodnevna razdvojenost bile su znatno umanjene, te je to bila idealna prilika za rad na ljubavnoj komunikaciji i zbližavanju kod kuće. Ako je suditi po gore navedenim statistikama, to se u najvećem broju slučajeva nije dogodilo.
Razmišljajući o svom partnerskom odnosu na kraju svakog dana mogli smo si (i još uvijek možemo) postaviti neka pitanja koja bi utjecala na razvijanje empatije i nalaženje konkretnih načina da unaprijedimo svoj partnerski odnos, njegujući prirodnu potrebu da budemo dobronamjerni, zahvalni i podržavajući prema sebi i partneru. Mogli bismo se upitati svakodnevno – što mi je danas pružio moj odnos, kakvu podršku i pažnju? Je li pomogao mom samopouzdanju ili ga učinio još ranjivijim? Što smo sami danas uložili u odnos, jesmo li dali dovoljno podrške i pažnje svom partneru, pitali ga kako mu je bilo na poslu ili je li mu bilo teško raditi od kuće ili što mu je bio najveći izazov danas i jesmo li učinili nešto korisno ili lijepo za njega? Silna pitanja se možemo pitati svakodnevno. Je li naše ponašanje bilo u redu i jesmo li možda verbalno povrijedili partnera…? Jesmo li previše kritizirali i je li kritika bila upućena osobnosti, a ne ponašanju mog partnera i jesmo li mu se zato ispričali? Puno je stvari koje možemo činiti za bolje povezivanje i stvaranje bliskosti s partnerom na dnevnoj bazi. Svakodnevno imamo tu šansu ako je uistinu želimo. Recimo pričati o prošlim zajedničkim iskustvima, izazovima koje smo imali, što ih je obilježilo i uspješno savladalo? Što je bilo posebno u njima, koje kvalitete je to donijelo vašem odnosu, kako ste se promijenili u odnosu na to? Ili popričati o tome kako je svako od nas doprinio da se odnos razvija na zdrav način? I jesmo li prihvatili vlastite slabosti i slabosti partnera?
U svakom je odnosu važno biti iskren i iskreno komunicirati, što bi značilo pokazati svoje osjećaje i tako stvarati dobar teren i za partnera i njegove osjećaje. Osim što ovakva praksa značajno umanjuje rizik od konflikta i nerazumijevanja, u ovoj aktualnoj situaciji s koronom svaki će vam trud pomoći da se smanji tenzija koja postoji u zraku. Svatko se ima pravo osjećati baš tako kako se osjeća. Prepoznajte svoju odgovornost ako ste nekog povrijedili riječima ili, pak, konkretno nekim svojim ponašanjem. Probajte učiniti sve kako biste zacijelili povredu, pitajte partnera što bi pomoglo da se odnos nakon povrede zaliječi. Isprika puno pomaže, ali ne toliko partneru već nama jer ona sadrži naš uvid onoga što smo loše učinili. Sve su to stvari koje smo mogli poboljšati u ovih zadnjih nekoliko mjeseci. I koliko vas je ovo doba korone zapravo promijenilo u ljubavnom odnosu? Jeste li postali arogantniji, neljubazniji, isključiviji, netolerantniji, odbojniji, hladniji ili, pak, suprotno, ona vas je još više zbližila, raznježila, omekšala i naučila da više ništa ne možete uzimati zdravo za gotovo, jer sutra tko zna kako će biti pa hajde uživajmo i cijenimo ovo što još uvijek imamo?
A onima koji tek traže pravu ljubav - je li se suzio način potrage za njom? I gdje ste uopće prije tražili ljubav, na kojim mjestima? U kafićima, klubovima, na plesnjacima, portalima, društvenim mrežama ili negdje drugdje? Ili je sve ionako ostalo isto? Čini mi se da je baš tako. I zapravo, možda se trebamo upitati zašto tražimo ljubav na svim tim mjestima u očekivanju da sretnemo onu 'pravu ili pravog' koji će nas učiniti sretnim, kad možda i ne znamo što to tražimo? Jesmo li se ikad upitali što je ljubav? I što ja to tražim? Da me netko usreći? Da se uz njega (nju) osjećam voljenom, zaštićenom, poštovanom ili ispunjenom? Odgajani smo u silnim iluzijama i dogmama o ljubavi, zato je još uvijek vjerojatno toliko loših veza, brakova, odnosa…
