Ljudi mi često pišu o svemu i traže savjete, pišu mi i o svojim snovima, maštanjima, žudnjama, željama, strahovima. Nedavno mi je jedna djevojka povjerila svoje snove, prisjećajući se uspomena na neke od njih i pokušavajući odgonetnuti njihovu simboliku. Riječ je bila o njezinim seksualnim žudnjama, maštanjima i željama. Rekla mi je da su ti snovi bili tako stvarni, realni i obojeni detaljima, da se sve doimalo tako živo, dojmljivo, tako ugodno. Pitala me je li to normalno i ima li problem u vezi zato što to sve ne može povjeriti i ispričati svom partneru. Pitala sam je imaju li u odnosu određene seksualne tabue. Razliku između snova i spavanja također možemo usporediti u ovom smislu s razlikom između seksualnih maštarija i seksualnog života. Seksualne maštarije raznoliki su scenariji koje zamišljamo. Naš je seksualni život, s druge strane, više kao knjiga: dobar, ne baš dobar ili nikakav. Pa ipak vjerojatnije je da ćemo u životu češće razgovarati o svom seksualnom životu nego o svojim seksualnim maštarijama. Zašto?
Sloj po sloj društvenog i seksualnog tabua u kombinaciji s nedostatkom obrazovanja i komunikacije stvorio je stigmu oko rasprave o onome što nas plaši, poglavito o seksualnim tabuima, o čemu nam je neugodno pričati, ne samo s prijateljima, već i s partnerima, i razumijevanja zašto je to tako. Terapija je često jedino mjesto na kojem osjećamo dopuštenje za raspravu o erotskim dubiozama svoje mašte i ispitivanju uloge koju seks ima u našem životu. Je li to čežnja za zajedništvom, sjedinjenje s partnerom, određeni izraz ljubavi, osjećaj da smo željeni, razdraganost, ugoda opuštanja kao i 'sigurno mjesto' za doživljavanje agresije, igranje s dinamikom moći, predajom i tako dalje. Seks nikada nije samo seks, ali izvan ureda terapeuta ta sloboda nestaje, ne samo zato što je intimno razgovaranje o našim seksualnim maštarijama društveni tabu već zato što se te maštarije često sastoje od samih seksualnih tabua - onoga što se smatra tabuiziranim i zabranjenim, nemoralnim, perverznim, linijom koju ne treba prelaziti, nečim što se ne smije raditi.
Dugo su vremena te granice, tabui, stvarane obrascem naše kulture življenja, običajima, čak i običajnim pravima, religijama, društvenim tabuima i medijima koji su nas od malih nogu učili da ih ne smijemo rušiti. Osim toga, baš kao i snovi naše maštarije mogu biti iracionalne i čudne. Mogu biti i kontradiktorne s onime kako mi sebe vidimo i kako nas drugi vide. Ako tema seksa u nama izaziva neku neugodu i sram tada nas naše maštarije guraju preko ruba dopuštenog i prihvatljivog. Što ako ono što nas uzbuđuje odbije partnera? Ili još gore, što ako mu se to gadi?
Naš je erotski um drugima nevidljiv, jako osjetljiv na cenzuru i kad nanjuši osudu, odbojnost ili nelagodu zna se sakriti i duboko potisnuti. Mnogi se od nas pitaju isplati li se uopće spustiti u tu 'zečju rupu' naših želja i maštarija ili je bolje ostati na poznatoj i prihvatljivoj površini. Čineći tako, dopuštajući svojoj mašti da kreira, prihvaćamo sebe bolje i višeznačnije, svjesni da smo ispunjeni ambivalencijom i da se želimo igrati s drugačijim pristupima. Naše maštarije i tabui koje oni sadrže simbolična su karta naših najdubljih i najintimnijih potreba i želja i pristup toj ranjivosti može pretvoriti naš seksualni život u nešto puno veće od naviknutog, no moramo biti oprezni jer doći do toga 'većeg' samo je po sebi veliki tabu. Znači, treba razgovarati o tome sa svojim partnerom.
Ako se malo zapitate o svojim seksualnim maštarijama one će puno reći o vašim potrebama i očekivanjima koja su povezana s vašim erotskim iskustvima - čežnjama, nadama, strahovima, bolovima i borbama. Naša su seksualna iskustva složeni skup potreba i očekivanja, tražimo ljubav, zadovoljstvo, bijeg, potvrđivanje, ekstazu, intimu, jedinstvo i zajedništvo. Naše seksualne maštarije duboki su izvor informacija o našem unutarnjem životu i relacijskoj dinamici naših partnerstava. One sadrže svojevrsni 'kodni jezik'. Naša je mašta prostrana poput oceana i raznolika poput prirode koja nas okružuje. Ona je središnji agent naše seksualnosti i s vremenom stvari čini zanimljivima. To je mjesto iz kojeg dolaze naše maštarije, podsjeća nas da seks nije nešto što radimo već više mjesto u koje odlazimo - u sebi i jedni s drugima. Ali što ako naša mašta nije normalna? I što je zapravo normalno, a što nenormalno? Čovjekova potreba za slobodom odabira veća je od svih klišeja, tabua i dogmi. Volimo razbijati 'kutije' i izlaziti iz njih. Dok nastavljamo istraživati seksualne tabue u razgovorima o tome kako nam maštanje omogućuje dublji pristup sebi, svojim mračnim dijelovima i emocionalnom krajoliku svojih potreba, često izražavamo međusobnu interakciju između fiziološkog, tjelesnog i biološkog. U partnerskom odnosu važno je pričati o svojim maštanjima i željama. Stvarati slobodan odnos u kojem nema 'zabranjenih tema'. Intimnost u ovom slučaju znači i puno više - otvaranje koda bliskosti s nekim s kime smo odlučili živjeti, otvoriti mu svoje srce, svoje tabue, strahove, želje i potajna nadanja. Nekad je to i razlog zbog kojeg se duboko razočaramo, poglavito ako smo osoba sklona ' izražajnoj slobodi', a partner 'patrijarhalna' figura…
