Otkako je izašla serija “Emily u Parizu”, izaziva brojne kontroverze, među ostalima i o nerealističnom prikazu života jedne pripravnice (?) ili niže rangirane stručnjakinje za društvene mreže u inozemstvu, piše Elle.hr. Slične kritike producentu Darrenu Staru već su bile upućene prije dvadesetak godina za seriju “Seks i grad” gdje su Carriene shopping navike bile u nesrazmjeru s njezinim primanjima. Iako svjesni da se ne radi o dokumentarcu već o eskapističkim serijama, neki su si zaista dali truda te izračunali koliko bi otprilike stajalo živjeti kao Carrie ili Emily.
Tako je portal The Dipp izračunao da samo u jednoj epizodi “potroši” oko 30 tisuća dolara! Najveći izdaci su oni modni – čizme Louboutin oko 1000 dolara i Chanel torbica 4000! Popriličan izdatak da bi se izgledalo “ringarde”. Neki od uračunatih troškova vjerojatno bi se mogli odbiti, pretpostavljajući da ih pokriva tvrtka koja ju je poslala u Pariz, primjerice avionska karta i najamnina za stan, no u narednim epizodama svjedoci smo lifestylea koji premašuje primanja nekoga na Emilynoj poziciji – couture, izlasci, jedenje isključivo vani…
Još luksuznijim životom živjela je Carrie Bradshaw u “Seks i gradu” čiji su izdaci premašivali one njezinih prijateljica koje su mnogo više zarađivale – Mirande i Samanthe. Samo u prvoj sezoni, Carrieni outfiti stajali su vrtoglavih 175 tisuća dolara – promijenila je 140 outfita, 120 pari cipela i 100-tinjak torbica, a čak 9 puta u sezoni ide u shopping. Kostimografkinja Patricia Field pravdala je tu raskoš time što je Carrie teoretski mogla kupovati vintage ili biti prijateljica s dizajnerima koji bi joj posuđivali svoje komade. Najskuplji komad odjeće koji je Carrie nosila je Givenchy haljina od nevjerojatnih 50 000 dolara i Harry Winston zaručnički prsten od 25 000.
Zaključak koji stoji iza svega jest da nije jeftino stvoriti vizualnu bajku koja će privlačiti gledatelje iz sezone u sezonu, a u svojim pokušajima da repliciramo život viđen na ekranu, trebamo biti svjesni da ono što vidimo u serijama nije zamišljeno kao realistična aspiracija već bijegu od stvarnosti.
