Vrijedi li biti drukčiji od drugih? - jedno je od pitanja koja hrvatska glumica, redateljica i ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta u Velikoj Gorici Senka Bulić sebi nikad nije postavila. Uvijek svoja, 45-godišnja Senka nikad u životu nije bježala od izazova i vjerovanja da radom čovjek može postići čuda. Njezin najnoviji korak naprijed na hrvatskoj kazališnoj sceni jest predstava ‘Evita’ nastala prema tekstu argentinskog dramatičara Copija, čija se premijera dogodila prošle nedjelje u kazalištu ZeKaeM.
Story: Čega god se prihvatite, to radite s velikom strašću, bilo da se riječ o glumi, režiji ili vođenju kazališta. Novac vam je pritom manje važan. Je li vas uvijek kroz život vodila strast?
Uvijek i umrla bih da nije bilo tako. Možda to zvuči patetično, ali neki su ljudi sazdani od takvih smjernica i načina razmišljanja. Nikad ne bih mogla živjeti neki tuđi život, samo svoj. Taj je moj princip toliko naglašen da je meni samoj ponekad teško sa samom sobom, mogu tek zamisliti kako je drugim ljudima. Horoskopski sam Jarac, podznak Vodenjak, vode me intuicija i mašta, imam svoj poseban unutarnji život i jaku želju do kraja realizirati svoje vizije, iako se one na početku činile neostvarive. Ne odustajem u zamisli da svoje snove pretvorim u javu, a pritom sam sklona riskiranju. To je veliki rizik, ali to je moj način života i ne znam drukčije.
Story: Rekli ste da idete u teatar zbog potrage za istinom. Što je onda sve ostalo?
Imitacija života, laž koju živimo iz dana u dan u odnosima s ljudima, u raznim situacijama, kao da je neki drugi život koji nam je nametnut. Istina koju nalazim u umjetnosti smiruje me i pruža mi smisao života.
Story: Teško je ne zamijetiti koliko vas ispunjava posao kojim se bavite, no postoji li zadovoljstvo i na privatnom planu?
Kod mene je to jedno te isto. Moj posao je moj život.
Story: Uvijek se držite svojih principa?
Da, i sigurno me mnogi ljudi ne podnose zbog toga. Teško je kad imaš ispred sebe nešto za usporedbu. Ali nisam ja nikakva svetica, griješim, kao i ostali. Danas većina želi laganije i opuštenije živjeti, a kod mene vladaju rad i stvaranje bez predaha, što za ostale može biti veliki pritisak.
Story: Je li netko u vašoj obitelji radoholičar?
Ne shvaćam to kao nasljednu obiteljsku crtu, nego kao sudbinu. Sudeći prema mojoj obitelji, nikad nisam trebala biti glumica niti su tu profesiju voljeli. Nitko se nije bavio umjetnošću pa je to možda bila neka Božja odluka da se ja bavim umjetnošću. Rano sam napustila obiteljki dom, sa 16 sam već bila u Zagrebu. Glumom sam se počela baviti kao djevojčica. Imala sam sreću što sam na svome putu sretala divne ljude koji su prepoznali talent u meni.
Story: Djetinjstvo ste proveli u Splitu, po čemu pamtite te dane?
Sjećam se, kad bih učila tekst, uvijek bih izvikivala rečenice samo da me svi čuju. Svi su morali biti svjesni mojeg prisustva i čina. Uvijek sam nešto glumatala. Bila sam maštovito dijete sklono sanjarenju koje je živjelo u svome izmišljenom svijetu.
Story: Što vas je fasciniralo u liku Evite Peron da ste je poželjeli oživjeti na kazališnim daskama?
Nije to bila toliko fascinacija Evitom, koliko tekstom i autorom Copijem. Riječ je o potpuno drukčijem i suvremenijem tekstu od onih u hrvatskim kazalištima. Bavim se autorima koji su intrigantni i subverzivni. Copi je prezirao peronistički sustav, smatrao je Evitu glavnim krivcem za mnoge loše stvari u Argentini. Zato je ne glorificira, nego je čini grotesknom.
Story: Vizualno njegujete stil željezne lady, koliko ste emocionalno jaki?
Emocionalno sam daleko od željeza. Krhka sam, ranjiva i malo nesigurna, ali otkako sam postala ravnateljica u Velikoj Gorici, osjećam promjenu, kao da sam duboko u sebi ogrubjela, što mi se ne sviđa. Više nemam vremena svakom pristupati pedagoški i sa strpljenjem.
Story: Imate li vremena samo za sebe?
Ni sekunde. Čini mi se da od brojnih obveza više ni ne dišem, nego grcam. Uvijek sam željela živjeti umjetnost, evo, sad je imam u svim mogućim oblicima i na sve moguće načine.
Story: Jeste li mnogo žrtvovali zbog karijere?
Nisam žrtvovala baš ništa. Dogodile su mi se tri prekrasne ljubavi i one su trajale koliko su trajale, ali sve su nezaboravne. Znala sam reći da sam bila u tri braka, ali, nažalost, nisam naišla na čovjeka s kojim bih provela cijeli život. Svi muškarci koje sam voljela ostavili su mi ljepotu, ne ožiljke, i zato nikome ništa ne zamjeram.
Story: Tko vas najbolje poznaje?
Moj dugogodišnji prijatelj Ivica Buljan koji me na neki način formirao kao glumicu i kao osobu. Sreli smo se 1989. i od tada njegujemo svoje prijateljstvo.
Story: Kad ste posljednji put bili baš sretni?
Prije dvije godine, kada sam bila beskrajno zaljubljena.
Razgovarala Ivana Čulić
Snimke Matea Smolčić; Cropix; arhiv Storyja
