Bio je jedan od najcjenjenijih glumaca stare garde, mlađi su mu se kolege divili i poštovali ga, a za njega je gluma oduvijek bila skupna igra. Nesuđeni liječnik i slikar, velikan kazališne scene i filma, Vanja Drach, nakon teške bolesti, preminuo je u 77. godini života u zagrebačkoj Klinici za plućne bolesti Jordanovac. Da je ekshibicionizam najveće zlo u kazalištu i da uloge stvara glumac, a ne minutaža na sceni, smatrao je nagrađivani umjetnik koji bi na sve pohvale o svojem glumačkom umijeću uvijek mislio da može bolje. No da je njegovo portretiranje likova svjetske književnosti (Polonija, Leonea, Kralja Leara, Poncija Pilata) antologijsko, složili su se mnogi Vanjini kolege koji su se dragog prijatelja prisjetili kao najkulturnije pojave na našem glumačkom nebu. Omiljeni glumac rodio se 1932. u Bošnjacima, kod Županje, kako je volio isticati. Ponosan što mu je otac rođeni Vinkovčanin podrijetlom iz Njemačke, djetinjstvo je proveo u Vinkovcima u dobrostojećoj trgovačkoj obitelji. Pravim imenom Ivan, od razrednih je kolega zbog odličnog poznavanja ruskog jezika dobio nadimak Vanja, rusku inačicu imena Ivan. Nakon što je završio gimnaziju u Vinkovcima, u to vrijeme nije razmišljao da bi mogao postati glumac. - Glumom se tada nisam bavio više nego ostala djeca koja vole oponašati odrasle. Sa svojim sam kolegom Draganom Štajflom pisao scenarije, pripremao predstave prema uzoru na one koje smo pratili u vinkovačkim kinima. Tako smo na maturalnoj zabavi igrali Držićeva ‘Stanca’, kojeg sam baš ja glumio. Nakon predstave čestitao mi je pokojni Ivo Fici, rekavši mi da moram nataviti - prisjetio se umjetnik svojih glumačkih početaka koje ni majčina želja da postane liječnik, a ni ljubav prema medicini i slikarstvu - nije uspjela zasjeniti. Drach se uvijek volio prisjećati prijemnog ispita kad su u komisiji sjedili i Ranko Marinković, Bratoljub Klaić, Branko Gavella, koji nisu bili oduševljeni njegovom crvenom bojom kose, no zato ih je, a posebno profesora Klaića, oduševio pravilnim izgovorom štokavice. Odmah na prvoj godini studija nestale su sve dvojbe oko glumačkog umijeća mladog Dracha. Studentske dane koji su ponekad bili i teški, ali ipak nije nedostajalo zabave, dijelio je s Izetom Hajdarhodžićem, Ivom Roguljom, Zlatkom Madunićem, a posebno je bio vezan uz prijatelje Krunu Valentića i Fabijana Šovagovića. Prvi uspjesi mladog Slavonca počeli su kao stalni angažmani na četvrtoj godini akademije u tadašnjem Zagrebačkom dramskom kazalištu, današnjoj Gavelli, u kojem je odigrao prvu važniju ulogu u ‘Bijelim noćima’. Godine 1958. Vanja se vjenčao za dugogodišnju djevojku Tenu koju je poznavao još iz Vinkovaca. Ipak, prvi izlazak sa studenticom germanistike i jugoslavenskih književnosti dogodio se u kavani Splendid u Zagrebu. - Tena je moj anđeo. Nikada nije bila ljubomorna iako sam zbog posla često izbivao. Bila je na svakoj mojoj premijeri i da nije bilo nje, moj bi život bio nepotpun- izjavio je nagrađivani glumac za svoju suprugu s kojom ima sina Sašu. Dobitnik nagrada Tito Strozzi i Vladimir Nazor za životno djelo, dio je života na sceni proveo u ansamblu HNK, a od 1975. radio je kao slobodni umjetnik i nastupao u Teatru u gostima, na Dubrovačkom ljetnom festivalu i Splitskom ljetu. Nakon pet godina vratio se u Hrvatsko narodno kazalište. Uz brojne kazališne uloge, Vanju ćemo pamtiti po ulogama u filmu ‘H-8’, ‘Carevo novo ruho, ‘Za sreću je potrebno troje’ te po dramskim serijama ‘Kapelski kresovi’, ‘Gruntovčani’, ‘Lud, zbunjen, normalan’. - Da nisam bio sklon riziku i avanturi, ne bih postao glumac niti bih išta u životu postigao. Prihvaćao sam uloge kojima nisam dorastao - otkrio je skromni umjetnik za kojeg su kritičari isticali da je glumac intelektualac. Iako će ime Vanje Dracha biti zauvijek istaknuto na hrvatskom glumačkom nebu, a njegov odlazak mnoge je ostavio neutješne, čini se da je samozatajni, dostojanstvni čovjek i glumac proživio ispunjen život. - Kad se osvrnem, mogu samo reći da sam jedan sretan umirovljeni glumac, ponosni djed, otac i suprug. Kao i nekad, i danas mi je teško objasniti zašto sam glumac, ali da mogu ponovno bitrati, učinio bih isto.
Napisala Antonija Nazor Snimke Story Press; Cropix; Pixsell