Ljude koji žive sami često se nepravedno svrstava u stereotipove kao izolirane i usamljene.
Prije pojave COVID pandemije biti sama bio je najveći strah Maddie Southorn. Obuzimale su ju misli da se više nikada neće zaljubiti, da je njezina sudbina ostati zauvijek sama, a užasavala se i starosti, jer neće biti nikoga tko bi brinuo o njoj. Bilo joj je 47 godina, a zadnju je romantičnu vezu završila još 2019.
Ova je pandemija mogla biti pravi užas za sve poput Maddie i ostale samce, koji su zapravo uvijek željeli imati partnera, a budimo iskreni, mnogi su samci i patili tijekom prošle godine. Naime, okolnosti su prisilile mnoge ljude da provode dosta vremena sami, no umjesto očajavanja došli su do potpuno drugačijeg zaključka: svidio im se samački život više no što su mogli i zamisliti.
Novinarka, koja je više godina za NBC News proučavala samce, zabrinula se početkom pandemije, jer nije mogla tvrditi čak i za one 'okorjele samce' da će proći kroz epidemiju netaknuti. Kad ih je upitala misle li još uvijek da je samački život njihov autentični odabir, te da im omogućuje smisleni i ispunjeni život odgovorili su potvrdno.
Maddie je uvijek mislila da su život bez planova ili raditi sve sama zapravo sinonimi za “luzericu”. Pandemija je zapravo toliko toga oduzela, jer su se mnogi našli u sličnoj situaciji. Morala se suočiti sa svojim najvećim strahom od samoće. Otkrila je koliko joj je važan mir. Iskoristila je svoje vrijeme samoće da se posveti novim aktivnostima kao što su online satovi slikanja. Osim što je bila ograničena fizičkim kretanjem, osjećala se jako slobodno. Nestali su sram i zabrinutost i sad se odlično osjeća u svom samačkom statusu.
Jane je uglavnom bila zadovoljna svojim samačkim životom prije pandemije, no uvijek joj se po glavi motala misao da bi trebala pronaći partnera. Ova 39-godišnja mikrobiologinja i life coach priznaje da se ranije pitala što nije u redu s njom zato što je sama i osjećala je kao da se nikome ne sviđa pa se često družila s ljudima samo da izbjegne samoću. Tijekom pandemije više se povezala s prijateljima.
Živeći sama tijekom pandemije Jane je otkrila vlastite snage i naučila cijeniti vrijednost življenja, koje ima više smisla od onoga u kojem su prisutne norme, pritisci i očekivanja. Za razliku od onoga što drugi žele, njezin je prioritet postalo ono što sama želi. Pronalaženje partnera trenutno nije Janein prioritet. Otvorena je za romantične veze u budućnosti, no ne želi ni s kime živjeti.
Za Maddie i Jane novo otkriveno samopouzdanje u samačkom životu bit će njihovi benefiti i odluče li se na partnerski odnos.
U jednom od istraživanja o samcima zaključili su da ljudi, koji se ne boje biti samci, imaju više standarde. Kritičniji su pri ocjenjivanju online profila na stranicama za upoznavanje i vrlo će vjerojatno u kratkom roku prekinuti nezadovoljavajuću romantičnu vezu. Zanimljivo je da niti oni nemaju želju živjeti s nekim.
Vrlo dramatične pandemijske priče dolaze od ljudi koji cijeli život nastoje izbjeći status samaca. Cathy Malmrose uvijek bi se predstavljala kao nečija partnerica ili supruga. Žena od 51 godine, koja živi u gradiću u Michiganu i vlasnica je tvrtke za nekretnine, ulazi iz jedne u drugu romantičnu vezu još od teenagerske dobi. Jednoga ljeta, nakon što se razvela nakon 30 godina braka, u četiri mjeseca je izlazila sa 100 muškaraca. Kad je muškarac, s kojim je bila u vezi tijekom pandemije, izgubio posao, odjednom joj je stalno bio u blizini i postao je željan pažnje, što je za nju bilo previše i ostavila ga je.
Trend samaca povećava se iz godine u godinu i sve su nam potrebnije prilagodbe i promjene. Je li i u kojoj mjeri življenje zapravo prilagođeno samcima? Nije, jer se i dalje inzistira na marketinškoj komunikaciji namijenjenoj četveročlanoj obitelji. Pa pogledajmo koliko je jednostavno putovati ili kupovati ako ste samac:
Samački život u velikom je porastu, no mnoge društvene prakse na to se niti ne osvrću. Potrebno je više održavanja kuća i proizvoda prilagođenih baš njima, samcima. U posljednjih petstotinjak godina, samački život postao je demografski neprijatelj. Pogledamo li UN-ov izvještaj, diljem Svijeta, kućanstva sa samo jednom osobom u današnje su vrijeme prihvaćena baš kao i ona obiteljska s dvoje djece.
U nastavku je samo nekoliko stvari, koje bi trebalo promijeniti za samce.
ZAJEDNIČKO STANOVANJE
Ovo je već popularno u nekim zemljama kad više prijatelja živi zajedno, druže se, dijele poslove po kući, no istovremeno svaki ima svoju sobu i svoj mir.
Ljudi koji žive zajedno uglavnom su neovisni, no postoje aktivnosti koje je lakše izvršiti uz pomoć ili koje sami ne mogu samostalno napraviti pa bi bilo dobro osigurati neku vrstu pomoći u kući.
MEDICINSKI ZAHVATI
Za neke medicinske zahvate pacijente treba dovoziti i odvoziti više puta, a to onda ne može biti taksi. Ponekad su samcima potrebni ljudi koji će ostati s njima kad su hospitalizirani ili im pomoći kad odlaze kući. U Americi postoje neke uslužne djelatnosti dostupne starijima, no što je sa samcima srednjih godina koji žive sami i suočavaju se s više izazova. Ne bi trebalo biti toliko komplicirano aktivirati ili dobiti zdravstvenu njegu, zar ne?
PAKIRANJA PROIZVODA
Pakiranja proizvoda - proizvodi se prečesto prodaju u količinama, koje ne trebaju ljudima koji sami žive. Bilo bi sjajno kada bi se neki proizvodi prodavali u manjim pakiranjima ili vagali da samci mogu sami odvagnuti onoliko koliko im je potrebno. O priborima za jelo za šest i dvanaest osoba da i ne govorimo, u redu, nekima su potrebni, no zašto ne bi postojao i set za dvije osobe?
VIŠE PLAĆAJU
Samcima se često više naplaćuje nego parovima ili obiteljima. To je slučaj s osiguranjima, članstvima, kulturnim događanjima, putovanjima, što doista nije fer i trebalo bi nešto poduzeti. Npr, idete li s agencijom na putovanje kao samac trebate doplatiti 500 kn za jednokrevetnu sobu.
Sve više ljudi jede i putuje bez društva i ne radi se uvijek o ljudima koji žive sami. Restorani bi se trebali pobrinuti da se i ljudi koji nisu u društvu osjećaju ugodno. Nije ok da ih se smjesti za malene neugledne stoliće kraj ulaza u kuhinje ili slično.
POMOĆ I U KUĆI I PRIGODOM GUBITKA POSLA
Krajnje je vrijeme da se razmisli o dosadašnjem isključivanju samaca. Npr, fokus samo na obitelji može dovesti do zanemarenja realnih problema - jer samci se ne mogu osloniti na partnerovu plaću, ako izgube posao. Samci koji nisu u starijoj životnoj dobi i nemaju djecu oni su kojima će pomoć isto tako biti potrebna.
Npr. ako ste samac i slomite kuk izlazeći iz kade što ćete učiniti? Mobitel vam je u sobi, susjedi na poslu, postoji li rješenje? Ako ne trebalo bi ga smisliti, zar ne?
