Ne znam znate li, ali već nekoliko godina sam u vezi, ili kako već nazvati tu vrstu intimno-emotivnog odnosa, s jednim popularnim hrvatskim nogometnim reprezentativcem.
Dobar je čovjek, altruističnog duha i ludo zaljubljen u mene. Ta fatalna zaljubljenost rezultirala je poklonom od milijun kuna ili možda eura, svakako milijun nečega. Mora da su neke opake vradžbine u pitanju jer nisam baš toliko vrsna ni predana u krevetu, a bogami ni ‘voljiva’. A možda i nije riječ o poklonu jer noviji slijed priče govori da je u međuvremenu uz sve nove ugovore i puste milijune posirotio ko crkveni miš i želi milijun nečega natrag. No čak i ako je posudba u pitanju, hvalevrijedna je gesta jer da kojim slučajem trebam, gotovo da ne znam od koga bih posudila 100 eura, a kamoli milijun ičega.
Malčice sam i ponosna na taj novopridan mi, fatalni Demi Moore efekt, barem kad su loptojurci u pitanju. Svakako je manje okrutan od svih ostalih laži koje sad već i desetljećima prepredaju o mojoj intimi. Ako dosad i niste čuli ovu hrvatsku verziju nemoralne ponude, u redu je. I mene svakodnevno upoznaju s novim spoznajama.
Baš kao i njega vjerojatno. No dežurne sveznalice grada Zagreba nemaju taj problem. One već godinama plasiraju bajku kao nepobitnu istinu. Očekivano, ona iz dana u dan, od usta do usta raste, oblikuje se, dodaju se nule, mijenjaju valute. Nazire se struktura dobrog krimi romana, a potencijalni je temelj i za dobru sapunicu. Mene bi igrala Martina Stjepanović, a njega bi utjelovio Roko Sikavica.
Potpuno je u redu da su glumci zgodniji od stvarnih aktera. Neobična ljubavna priča nedavno je dobila i zaplet. Osvetnički mu duh ne miruje te je potražio pomoć uglednog zagrebačkog ugostitelja, u slobodno vrijeme i utjerivača dugova, a sve kako bi povratio mukom zarađenih milijun nečega. I zaliječio srce. Nije u redu napustiti mlado i naivno čeljade razorena ega i praznih džepova. Ne znam na koji je način milijun nečega stiglo u moje gramzive ruke, jesam li ih mudro iskoristila i zašto je uopće pokleknuo. Jesam li imala neku srcedrapateljsku priču, a on je bio moj spasitelj?
Spasiteljstvo je uvijek draga uloga našim muškarcima. A dobro znamo kako iza uspjeha svake žene stoji muškarac koji joj je omogućio taj uspjeh. U mom slučaju to su bili muškarci koji su napisali moje knjige, plaćali moje medijsko pojavljivanje, bili uporni, vrijedni, šarmantni, karizmatični, talentirani umjesto mene i - po najnovijem - platili milijun nečega. Hrvatska žena ni u 2022. ne može ponosno ni samostalno stajati iza vlastita uspjeha, koliko god mizeran ili velik on bio. Njezinu uspjehu uvijek prethodi neka hotelska postelja, mudrost i dobrodušnost muškog roda.
Dolaskom proljeća stigao nam je napokon željeni val slobode. Oslobođeni smo suvišnih komada odjeće, beskorisnih maski, nerazumnih nam zabrana, ali i skrupula. Oslobađanjem dišnog sustava, oslobodili smo i naoštrili jezike spremne za nove ili dopunjene verzije urbanih legendi. Samo da je slobode. Osobito slobode govora. Rado je mijenjamo za slobodu mržnje, laži i zlostavljanja. Vjerujemo da je okrutno povređivanje nedragih nam ljudi zapravo naše ustavno pravo slobode izražavanja. Zaboravljamo da riječi mogu biti ubojitije od oružja. Ne razmišljamo o posljedicama jer nisu naše, a uostalom koga briga za posljedice nedragih nam ljudi.
U 40 godina još nisam stekla vještinu vezivanja zlih jezika, ali tijekom godina naučila sam ne dopuštati da njihovo prakticiranje slobode ne dotiče i ne ograničava slobodu mog duha. A moj je jezik slobodan za važnije i puno ugodnije vještine.
