13. rujna navečer, gradovi u Lijepoj našoj zasjali su u crvenoj boji koja simbolizira borbu protiv sepse.
Jedan od pet smrtnih slučajeva u svijetu povezan je sa sepsom, a unatoč tome u Hrvatskoj ne postoji registar oboljelih i umrlih.
'Hrvatsko društvo medicinskih sestara anestezije, reanimacije, intenzivne skrbi i transfuzije (HDMSARIST) je 2014. započelo kampanju Zaustavimo sepsu s ciljem podizanja svijesti građana i zdravstvenih djelatnika o ovoj bolesti. Ulaskom u Global Sepsis Alliance obavezali smo se provoditi edukacije, javnozdravstvene akcije, izradu promotivnih materijala, ali i surađivati s nadležnim institucijama s ciljem pronalaženja boljih rješenja u vođenju evidencije oboljelih i umrlih te izradom nacionalnog akcijskog plana za smanjenje bolničkih troškova koji proizilaze kao posljedica obolijevanja. Od samih početaka izvještavali smo Ministarstvo zdravstva o našim aktivnostima te smo predložili osnivanje Povjerenstva za sepsu i pokretanje registra, no to se još nije dogodilo', otkriva nam poražavajuću činjenicu dr. sc. Adriano Friganović, dipl. med. techn i predsjednik HDMSARIST-a.
Ipak, ove je godine predstavljena Radna skupina za izradu i donošenje Nacionalnih smjernica za prevenciju i liječenje sepse koje bi trebale biti predstavljene u rujnu 2023. godine na Svjetski dan sepse.
'Izradom Nacionalnih smjernica za prevenciju i liječenje sepse želi se postići što bolja prevencija nastanka sepse, edukacija svih segmenata društva o znakovima i ranom prepoznavanju te unapređenje kvalitete liječenja u bolničkom sustavu. Prvi je to korak u postizanju ujednačenosti prakse u liječenju sepse u Hrvatskoj i stavljanje naglaska na sustavnu prevenciju bolesti koja se inače smatra jednom od najpreventabilnijih bolesti današnjice od koje ipak obolijeva i umire jako veliki broj ljudi', govori nam dr.sc Friganović u nastavku koji ne skriva ponos na sve što je napravljeno u osam godina djelovanja, no svjestan je i činjenice da postoji još puno toga što se mora napraviti u prevenciji bolesti od koje svake 3 sekunde umre jedna osoba, a za preživljavanje su ključni, nažalost, samo sati.
'Javnost jest malo više senzibilizirana po ovom pitanju, ali to još nije dovoljno', ističe dr.sc Friganović koji u kampanju o podizanju svijesti o sepsi, među ostalim, planira uključiti i poznate osobe.
Jedno od poznatih lica koje će se sigurno odazvati tom pozivu bit će naša najbolja atletičarka Sandra Perković koja je u prosincu 2008. godine započela tešku bitku sa sepsom koju je jedva dobila.
'Sepsa je vrlo opasna ako se ne detektira na vrijeme i krene pravilno liječiti. U prosincu 2008. počela sam osjećati bolove u donjem dijelu trbuha zbog čega sam završila na hitnom prijemu. Prvotno su mislili da je riječ o crijevnih virozi, no bolovi nisu prestajali ni nakon 6 dana pa sam opet završila na istom mjestu. Doktor Željko Lackoviću iz KBC Dubrava koji mi je pristupio u prolazu uspio je detektirati problem, a to je bila upala slijepog crijeva. No brzo je postalo jasno kako se slijepo crijevo odvojilo i rasprsnulo', otkriva nam Sandra koja dosad nije tako detaljno pričala o tome što je proživjela i preživjela.
'Nekoliko dana nakon operacije kada više nisam primala antibiotike putem infuzije, moje stanje se počelo pogoršavati. U periodu između Božića i Sveta tri kralja bili smo dva puta na hitnom prijemu, no poslana sam kući. Treći put kada sam došla, dr. Lacković je bio dežuran i ovoga puta me on zaprimio, te spasio život. On je shvatio da nešto ne funkcionira kako treba. U roku od pola sata okupio je tim koji me ponovno operirao.'
Drugim riječima, ono što je trebala biti rutinska operacija slijepog crijeva, postala je noćna mora, kako za Sandru, tako i za njenu majku koja se morala suočiti s teškim riječima doktora: 'Idite kući, odmorite se i pomolite, jer ako preživi sljedeća 72 sata imat ćete kćer, ako ne, žao mi je...'
Bakterije koje su ostale nakon prve operacije počele su se brzinski širiti po njenom trbuhu, a Sandra je u dva tjedna izgubila trideset kilograma. Pričati nije mogla, u nekim trenucima niti gledati, a u bolnicu je zaprimljena usred noći. '6. siječnja je dan kada sam se ponovno rodila', govori nam Sandra koja vjeruje u izreku 'bolje spriječiti, nego liječiti' koja je zlatna poput njenih odličja.
'Tijekom godina izgubila sam kontakt s doktorom Lackovićem, ali oboje znamo što je on meni i mojoj obitelji učinio, te ćemo mu na tome biti vječno zahvalni. Uvijek mislimo da se loše stvari događaju nekom drugom, ali nažalost bolest je među nama i što je više budemo svjesniji i što se budemo bolje znali snaći i preduhitriti problem, bit će nam bolje i lakše.'
Sandri je najveća podrška bila njena majka Vesna.
'Vi kao bolesnik niste niti svjesni u kakvom se problemu nalazite i kako vas male niti dijele od života ili smrti. To nažalost uvijek pada na vaše najbliže, vaše roditelje koji su u toj situaciji svjesniji, realniji i nisu u boli.
'Moja mama je bila hrabra sve vrijeme, stalno je ponavljala da će sve biti u redu i da se ne trebam bojati. To je toliko dobro radila da sam ja govorila da mi nije ništa. Moja preporuka svima jest da imate uz sebe jednu Vesnu. Osobu koja se savršeno nosi sa svim problemima, koja ti uvijek izmami osmijeh na lice i koja je veliki oslonac. To razdoblje je teško, fizički, a još više emotivno. Treba Vam stijena, netko tko vjeruje u dobro', zaključila je Sandra.
'Uvijek mislimo da se loše stvari događaju nekom drugom, ali nažalost bolest je među nama i što je više budemo svjesniji i što se budemo bolje znali snaći i preduhitriti problem, bit će nam bolje i lakše.'
'Ne bojte se doktora i idite na pregled na vrijeme. Vjerujte obrazovanim ljudima koji su posvetili život da su nam na usluzi. Jedite kada vam kažu da jedete, pijte lijekove kada vam kažu da pijete', poručuje 'čelična lady' bez koje ne bi bilo hrvatskog sporta kakav poznajemo danas da njen 'anđeo čuvar', dr. Željko Lacković te noći nije bio dežuran i dovoljno educiran.
