JANKO JANIĆ O KARIJERI, ZARADI I VIDEU KOJI JE PODIGNUO PRAŠINU: 'Sjećam se kad su mi suze samo padale po tepihu'

Janko Janić sebe ne voli nazivati influencerom, a nema čime se ne bavi. Za Story.hr je progovorio o poslovnom aspektu života, zaradi te količini posla. Također, jedan je od mnogih koji svojim istupanjima i izjavama pokušavaju ukloniti predrasude prema takvoj vrsti posla.

Svaki mogući komentar shvaćam u potpunosti, a na negativu se obraćam isključivo empatijom i psihološkim segmentom. Totalno mi je jasan svaki izljev negative i zbog dugogodišnjeg iskustva 'pod povećalom' drugih u potpunosti sam se prestao zamarati istima ili odgovarati natrag istom mjerom. Sve negativne komentare shvaćam i pokušavam doći do rješenja tj. pomoći. Društvo smo koje predivno živi, no uvijek postoji većina ili barem dio ljudi koji nisu zadovoljni svojim životima. Jednostavno, problemi kod kuće i u životu dovode do izlijeva istog tog nezadovoljstva na druge i baš zato smatram da su pristojnost i pružanje pomoći najbolji odgovor, osim ignoriranja.

Ne brojim koliko ljudi sam odgovorio na negativu u DM-u s glasovnom porukom gdje nudim pomoć i totalno širim pozitivu te nakon koje sam dobio povratni odgovor u stilu: 'oprosti, htio sam tvoju reakciju, stvarno si super'. Ne sjećam se kad je zadnji put negativan komentar nakon komunikacije između mene i neke osobe završio na istoj toj negativi. Svi smo mi ljudi i sve je psihologija, kao i u poslu, tako i u komunikaciji i emocijama. Ne opravdavam, dapače, ali kao osoba koja se javno izlaže često - shvaćam i miran sam po tom pitanju.'

Upitali smo ga što misli o onima koje zanima koliko mjesečno zaradi? Je li to zadiranje u privatnost ili čista znatiželja zbog informiranosti? To je glavno pitanje koje ljude zanima otkad se definicija influencera pojavila u društvu. 

'Iskreno, nisam siguran zna li se točan iznos plaća 'prosječnih' i poslova koje obavlja većina. Od malena, sjećam se da o plaćama nitko ne priča, pa tako sam uvijek mogao nagađati o plaći roditelja ili ostalih članova obitelji i prijatelja.

Svakako, financije zaista ovise od osobe do osobe i vrlo se lako mogu pogrešno interpretirati. Zaradim npr. 100 tisuća kuna, 95 uložim dalje u posao i produkciju, a meni i dalje ostaje prosječna plaća koju ima gotovo svatko u Hrvatskoj. Kad bi spomenuo samo brojku 100 tisuća, bez pozadine svega, vjerujem da bi svatko imao određene predrasude, a nekad iste situacije mogu dovesti i do loših posljedica.

Smatram da su financije privatna stvar svake osobe u koju nitko drugi nema pravo ulaziti, osim ako ta osoba sama ne pokrene tu temu i podijeli informaciju prva.

Pojavom društvenih mreža, freelance djelatnosti zaista su postale popularne te vidimo sve više i više mladih poduzetnika u tom segmentu. Jedna društvena mreža poput Instagrama, može donijeti od 4 do 5 izvora prihoda bez problema, a osim toga, neki ljudi taj 'jedan' Instagram mogu koristiti za izgradnju dugoročnog brenda i proširiti se na još 10-ak i više izvora prihoda. Baš zato, ne postoji pravilo ni iznos na koji se možemo fokusirati kad pričamo o financijama. Društvene mreže platforma su za izgradnju brenda, a kako i u kojoj mjeri tko širi svoj brend - ostaje na pojedincu. Znam ljude koji imaju gotovo 10 puta više pratitelja od mene, od kojih zarađujem više, a isto tako znam ljude koji imaju manje brojke od mene, od kojih ja zarađujem manje (barem od Instagram objava).'

Pravi je dokaz da nije potrebno imati stotine tisuća pratitelja da bi bio uspješan influencer. Zanimalo nas je što misli da je 'ono' što ga odvaja od ostatka influencera?

'Od samog početka guram isključivo svoj stil i ovisan sam o self made uspjehu te promoviranju realnih vrijednosti. Tu sam da svoj stil dijelim s drugima te da iste te ljude inspiriram svojim radom. Osim što se trudim inspirirati druge, na svojim greškama putem i učim, no nikad se ne odmičem od kvalitete i vrijednosti koje zagovaram, a to su realnost, dobar odgoj i najveća razina rada, truda i ljubavi u svemu.

Kvaliteta stila, života, rada, bilo čega - ono je što me gura iz dana u dan i u meni budi neku drugu osobu koja je spremna dati sve na svijetu da budem još bolji i zadovoljan sam sobom. Možeš me platiti koliko god želiš, ali ja neću spavati mirno dok moj rezultat (u bilo čemu) nije na mojoj razini kvalitete.

Osim realnosti i svih stvari koje sam naveo, koliko vidim, jedna sam od rijetkih osoba koja baš intenzivno prati vanjske trendove i živi taj 'američki' lifestyle u Hrvatskoj. Ne izlazim na mjesta gdje svi izlaze, nemam stan kakav svi imaju, ne pričam kao što svi pričaju i ne trudim se uklapati u naše standarde (takav sam bio oduvijek). Nadodao bih i svoj mindset koji se trudim prenijeti i ostalima, gdje se bavim svime što poželim i svako malo ulazim u nove poslovne vode. Kako sam do svoje 23. godine imao pozadinu otvaranja salona s nekoliko zaposlenih, vođenja i proizvodnje u sklopu brenda odjeće, brenda nakita, torbi, nekoliko web shopova, agencije za content produkciju i vođenje nekoliko biznisa te ljudi, nikako na svoje ime ne volim dodavati riječ 'influencer'. Ne volim etiketirati stvari, i stavljati se u koš s nikome, već jednostavno volim reći da 'radim' i da sam kreativan. Poduzetnik mi zvuči previše umišljeno, a content kreator mi je previše ograničavajuće ime jer radim puno više od toga - tako da iskreno - samo 'radim'.

Mnogi mogu primijetiti da nije onaj tipičan kreator sadržaja na društvenim mrežama. Zanimalo nas je otkud crpi inspiraciju te koji su njegovi uzori ako ih ima?

'Ponavljam, osoba sam koja zaista drži do kvalitete, i kad me brend angažira za video, nikad u glavi nemam onaj 'dopamine hit' 'koliko će meni novca ostati od svega?'.

Baš suprotno shvaćam svaki business deal, i ono što prvo razmišljam je, gdje sav novac mogu potrošiti/uložiti, da dobijem najbolji, ili još bolji, rezultat? Ako mi za video treba dobar auto, još jedan asistent, pa iako otići avionom na drugi kraj države po neku sitnicu, to ću odraditi ako je u mojoj mogućnosti trenutno. Ako ja, koji sam financiram sebe i druge te uz to moram paziti da preživim idući mjesec - mogu razmišljati na taj rizičan način. Može i bilo tko. Rizik je ono što dovodi rezultate, a strah je ono što stvara neuspjeh.

Često se uhvatim da nakon cijelog projekta budem u minusu, i shvatim da sam brendu napravio dobar video, a i sam sam u njega uložio privatni novac. Neki bi se pitali - 'gdje je ovdje korist, izgubio si novac i dao brendu besplatan video?', a ja ću samo napomenuti da zbog jednog dobrog videa, sljedećih par dana na mailu stigne 10 novih upita za posao. I to je čisti dokaz da 'kvaliteta prije svega' djeluje.

Često dobijem pitanja od kud crpim inspiraciju i tko su mi uzori, a ja zaista nemam konkretan odgovor. Volim Kanye Westa, Justin Biebera, modne i pop culture ikone koji donose nešto cool i novo na scenu i time se možda najviše motiviram da i ja guram svoj stil. Nemam uzora i osobu poput koje želim biti. Zaista sam svjestan svog potencijala i da bi uz rad i trud mogao doći na bilo čiju razinu, no ono što me trenutno najviše motivira su uspjesi drugih ljudi na našim prostorima.

Kako sam zaista mlad krenuo u business vode, nisam imao preveliku 'konkurenciju' te sam sve radio sam i bez ikakvih okvira i smjernica kojima se mogu barem stilski voditi. Nisam znao što naša publika voli ni tko je naša publika, već sam samo radio ono što je meni tad bilo u glavi. Ubrzo mi je sve dosadilo jer nisam imao nikoga s kime mogu dijeliti svoje ideje i/ili s kim mogu voditi zdrav konkurentski odnos gdje ćemo redati sve bolje i bolje stvari te se međusobno nadmetati. Uhvatio sam se da zbog manjka ljudi poput mene i dosade, tj. manjka motivacije - krivim ljudima dajem previše svojih ideja i samog sebe u projekte koje prepuštam njima.

Danas, kad vidim osobu koja napravi bolju stvar od mene (iskreno i realno prvi priznajem u okviru svog doma, samom sebi, da je nešto bolje od mog), dobijem najveći ikad dopamine boost i spreman sam dokazati da baš ja mogu još bolje. Konkurencija je super stvar i zbog nje svi živimo i stvaramo u mjeri u kojoj stvaramo. Osoba sam koja je doslovno spremna krenuti u proizvodnju wc papira i napraviti proizvod najboljim ikad, ako vidim da netko iz moje branše ili države, pokrene brend wc papira i prezentira ga kao nešto novo. Uvijek biram inovativne stvari i želim biti prvi u svemu što radim, ali sitnice poput tih mi daju nove ideje iz dana u dan, iskreno.'

Svaki projekt ima drugačije zahtjeve i vrijeme koje se mora uložiti za realizaciju istog.

'Veći projekti traju između od jednog do tri dana snimanja te oko dva do tri dana montiranja, no zbog promjena, kreative koje volim da mi dođe prirodno, i ostalih sitnica - nekad se sam projekt oduži na od tjedan do dva. Bilo je projekata koje sam radio dva mjeseca s ukupno 20-ak punih dana snimanja (od deset ujutro, do četiri ujutro drugi dan) za oko 10 sekundi videa, gdje sam ponavljao isto snimanje oko pet dana za redom.

Trenutno radim stvari koje volim, i sretan sam da sa znanjem kojeg imam, i o psihologiji ljudi, i o kreativnom procesu + aspektu edita - projekt mogu finalizirati u najkraćem mogućem roku. Kad radim stvari u kojima svaki segment kontroliram 100 posto ja, projekt je najkvalitetniji, najprirodniji meni, i najbrže gotov. Ne volim zavlačiti s nepotrebnim sitnicama i rad gledati kroz naplatu svakog segmenta gdje 'davim' klijenta. Imaj povjerenje u mene, prepusti mi sve i znaš što ćeš dobiti. Takav odnos je najbolji i tu sam 100 posto svoj te fokusiran na kvalitetu.'

Janko nam je opisao kako izgleda jedan njegov prosječni radni dan.

'Često to spominjem, i drugi se čude, no nemam rutinu. Svaki dan mi je drugačiji, a zadnjih nekoliko tjedana zaista radim vrlo malo, ali efikasno - oko dva do šest sati dnevno. Iskreno, kad govorim o satima koliko radim, zaista mi je teško procijeniti brojku, te kad kažem radio sam pet sati, mislim da sam pet sati aktivno bio ispred laptopa. Realno gledajući, dok spavam, perem zube ili kuham - ja razmišljam o poslu i doslovno svaku sekundu života posvećujem stvarima koje volim, a to je trenutno moj 'posao'. Volim content, volim self made uspjeh i izgradnju brenda i to je ono o čemu razmišljam svaki dan, cijeli dan - tako da realno, 'radim' cijeli dan. Osoba sam koja sjeda u restoran i gleda izgled stola, kvalitetu i dizajn jelovnika, ponašanje konobara, i razmišlja o veleprodajnim cijenama tog stola i izrade cjenika te svih sitnica kako unaprijediti restoran ili napraviti svoj koji će biti još bolji. Sve više i više osjećam da sam duboko u sebi najveća poduzetnička duša s previše emocija.

Doduše, zadnjih par mjeseci, odlučio sam, nakon nekoliko godina nenormalnog rada te nakon par privatnih situacija, posao smanjiti i odmoriti glavu za fresh i zdrav start.'

Savjeti su onima koji tek pokreću takvu vrstu posla uvijek dobrodošli.

'Uvijek savjetujem manje priče, više rada te ljubav i pronalazak segmenta kojeg voliš raditi kroz praksu. Kreni od bilo gdje. Ja sam krenuo tako da nisam razmišljao, već sam uzeo mobitel u ruke i fotkao sam svoje tenisice. Pa sam fotkao biljku u spavaćoj sobi. Pa sam pogledao 150 YouTube videa na temu rasvjete i odlučio da mogu fotkati product fotku parfema iz kupaone, koristeći stolnu lampu iz Ikee. Malo po malo, otkrivao sam što me zanima, objavljivao svoje radove i definirao sebe i svoj put. Još uvijek učim i smatram da ne znam ništa. Osjećam se kao da sam jedva na dva posto od toga što želim u životu.

Svim mladima osim prakse i rada, savjetujem da ne slušaju ostale te da se ne vode njihovim komentarima - kakvi god oni bili. Pogotovo u početku. Stvari je bitno raditi iz srca, a ja nigdje ne bih bio da sam slušao mišljenja prijatelja i drugih ljudi. Svaka dobra i revolucionarna stvar krenula je tako da kreator nije slušao što drugi misle i govore. I pazi, baš danas svi ti koji su bili protiv i nisu vjerovali, aktivni su korisnici svih tih revolucionarnih izuma - od struje, pa do Google-a i Interneta.'

Svakodnevno ulaže u svoj posao, što s novim vještinama što s opremom.

'Velik sam control freak i još uvijek sam u fazi gdje sve projekte mogu voditi sam no po potrebi radim s jednim do dva asistenta koji pripomognu oko fizičkih stvari ili nekad oko razrade ideje, kad sam ja zaista burn-outan od količine stresa i posla. Uz dobru ekipu i raspodjelu posla, sve je lakše, no moram biti iskren i napomenuti da sam još uvijek osoba koja namješta stativ za rasvjetu, vozi, vodi komunikaciju s klijentom, snima, montira i režira svaki projekt od početka do kraja. Snosim najveću odgovornost i sve više i više imam potrebu za prepuštanjem barem fizičkih stvari nekoj drugoj osobi, no moj dan mi ne dozvoljava da bilo koji segment u potpunosti prepustim nekome - barem što se produkcije tiče. Još uvijek nisam pronašao, no vjerujem da bi kroz godinu dana, trebao imati full-time team, zbog kojeg ću se moći posvetiti i ostalim stvarima, a trenutne projekte odrađivati još kvalitetnije. Novce zaista ne mogu, niti ne bi htio definirati, s obzirom na to da ovise od projekta do projekta, i iznosi se mijenjaju iz mjeseca u mjesec. Rizik je nenormalno velik, ulozi također, i na kraju sve završi na prosječnom životu kojeg guram u svom stilu, a uz to stvaram nove prilike. Vrlo jednostavno.'

Svaka osoba ima dane kada jednostavno pregore, a nekima se to protegne na duže vrijeme.

'U životu sam imao jedan pravi i možda još jedan burn out koji se barem takav činio. Ne bih nikome htio da prolazi kroz takvu dozu emocija i iskreno ne znam ni sam što sam napravio da ta situacija prođe. Sjećam se da sam se kasno navečer digao iz kreveta, otišao u kupaonu, naslonio na noge i suze su samo padale po tepihu. Količina stresa učinila je svoje, a ja sam mjesecima radio i rješavao sve probleme u poslu - bez pauze. Ne sjećam se što sam napravio nakon cijele situacije - vrlo vjerojatno otišao spavati i probudio se drugi dan. Bilo je tu loših dana, ali kad tad sve dođe na svoje.

Nisam mjerodavan u savjetima oko emocija, kako sam od malena zbog privatnih situacija naviknut na stres, i baš ta stvar mi pomaže u poslu. Govorim i tvrdim da više ne postoji nijedna stvar koja me može iznenaditi i koja će me odvesti u 'depresiju'. Ne znam nijednu osobu koja je emotivnija od mene, ali isto tako, ne znam nijednu osobu koja manje emocija od mene pokazuje na van.'

Zanimali nas je misli li da živi luksuzno s obzirom na to kakav je hrvatski standard.

'Naravno. Baš neki dan sam sjeo i razmislio ozbiljno o svemu… Unatoč svim svojim standardima, idejama, aspiracijama i željama da mogu bolje i da želim 50 nekretnina i 20 biznisa - kad 'stanem na loptu' shvatim koliko dobro živim. Najveći dokaz mi je taj da totalno sam brinem za sebe i druge. Kad god treba, od prijatelja, do najbližih. I nema boljeg osjećaja, nego kad roditelju pokloniš nešto što nitko od vas do sad nije mogao priuštiti ili kad mirno spavaš jer znaš da sljedeći mjesec možeš platiti račune. Još na kraju shvatiš da si sve što imaš stvorio potpuno sam i motivacija za dalje kreće istog trena.'

Od svoje 13. godine počeo se 'baviti' Instagramom, a otkrio nam je kada je počeo ozbiljno zarađivati i raditi na projektima.

'Rekao bih da sam tek sredinom prošle i početkom ove godine počeo raditi češće i ozbiljnije sve stvari oko segmenta produkcije i mog influencer posla. Trenutno imam 23 godine, a od svoje 13. sam na Instagramu sa svakodnevnim objavama, a ozbiljnije snimam i fotkam rekao bih od 17. godine.

Sve kad tad dođe na svoje i nikad ne treba forsirati prirodan proces. Danas shvaćam zašto su neke stvari došle tek sad i sve ima smisla. Da su veći projekti došli ranije, ne bi imao znanja i iskustva koje imam sada te bih narušio svaki mogući odnos s klijentima s kojima trenutno radim. Nisam osoba koja vjeruje u puno stvari, ali pobornik sam toga da sve ima svoj razlog.'

Predrasuda uvijek ima i nikada neće nestati. No, Janka takvi komentari ne diraju...

'Predrasude oko posla zaista me ne diraju previše, jer znam koju razinu kvalitete i rezultata pružam svakom klijentu. Rekao bih da cjelokupna slika, koja uključuje svakog pojedinca influencera i content kreatora, stvara predrasude i širu sliku kojom se svi vode. Ono što preostaje je upoznati moj rad, zaviriti u neke detalje i sami donijeti sud o mom poslu.

Ono što me više dira je predrasuda i odmjeravanje jer sam još uvijek mlada osoba koja radi 'ozbiljnije stvari'. Nikad neću zaboraviti odmjeravanja ljudi na biznis šalterima u banci, tvornicama, u uredima javnih bilježnika, veleprodajnim dućanima i skladištima u koja sam koračao kad bi gradio svoje brendove i kreirao proizvode s 19 godina. Osjećaš se kao najjadnija osoba na svijetu gdje ne dobiješ odgovor na pitanja koja postavljaš, a ljudi te gledaju u oči i smiju ti se. Ulaziš s laptopom u ured firme za proizvodnju etiketa za odjeću, troje ljudi te ignorira, jedna osoba te preusmjeri do ovlaštene osobe, a ta glavna osoba te pogleda i nasmije ti se u lice i kasnije, nakon dogovora uživo, niti ne odgovori na mail. Svakako, sve su to stvari koje moraš proći i koje te u konačnici izgrade. Da mogu birati, prošao bi još gore stvari od toga, da sam danas spreman na još više stvari.'

Dotaknuli smo se neostvarenih želja i glavnog cilja koji želi postići.

'Nikako. Imam velike ciljeve, ali svi se vode oko kreacije brenda i širenja u svakom pogledu. Od restorana, brendova odjeće, tvornica, polja i 20 nekretnina, jednostavno mi je cilj raditi što volim i širiti se prema unaprjeđenju svakog segmenta posla u kojem se u određenom trenu nalazim.

Što se materijalnih stvari tiče - cilj mi je osim dobrih auta, odjeće i nekretnina, roditelje osigurati s istima i ostvariti im sve što su htjeli, a za što nisu imali financija ili za što trenutno nemaju financija. Nema bolje stvari od vođenja mame u shopping i kupnje npr. bilo kojih tenisica iz dućana, bilo kojeg vina u restoranu, itd…'

Za kraj smo ga pitali razmišlja li otići iz Hrvatske ili proširiti svoj posao izvan granica Lijepe naše.

'Upravo sam došao iz Londona u kojem sam trebao upisati fakultet, od kojeg sam u zadnji čas odustao. Iskreno, nakon Pariza koji me oduševio, London me iznenadio još više i opcija je koju ozbiljno razmatram kao drugu lokaciju za rad i život osim Zagreba. Već jako dugo razmišljam o odlasku iz Hrvatske, ali me uvijek projekti koje započinjem drže vezanim za lokaciju. Nikad ne znaš što se sve može promijeniti u sljedećih godinu, dvije, tri...'