Ferrari, Porsche, Mercedes, Jaguar...Impresivan je to niz luksuznih automobila koje je vozio i beskompromisno uništavao prometni recidivist pod utjecajem impresivnog broja promila (alkohola u krvi). Isti taj čovjek nedavno je tužio svoju jedinu kćer, tvrdeći kako je ubogi hrvatski umirovljenik, slabog zdravlja te joj više ne može isplaćivati alimentaciju od tri i pol tisuće kuna (donekle primjerenu njegovu statusu i primanjima) nego skromnih tisuću kuna. Mediji navode da je riječ o vrijednoj i skromnoj djevojci koja tijekom ljetnih praznika radi kako bi popunila studentski budžet.
Siromah iz ove dirljive priče zapravo je imućna i uspješna glazbena zvijezda, jasno je svakome iole realnom promatraču. Ali ne i sucu, koji je ne trepnuvši povjerovao gomili jadnih laži na sudskom ročištu i udovoljio njegovu zahtjevu. Jednoj mladoj djevojci na pragu života ova odluka oduzela je mogućnost nešto bezbrižnijeg i mirnijeg školovanja te joj priuštila javno poniženje. Gospodine suče, vrlo je lako utvrditi da gospodin Grdović ne govori istinu i da je izvrsno plaćen za svoj posao, a unosnih angažmana mu ne manjka, kako u hrvatskoj tako i u dijaspori. Kad biste to željeli utvrditi, vidjeli biste da je i 3500 kuna vrlo skromna alimentacija za ovu imućnu mega zvijezdu.
U zemlji apsurda na brdovitom Balkanu moguće je voziti luksuzne automobile, posjedovati raskošne nekretnine i bahatiti se skupim modnim dodacima, a pritom plaćati minimum poreza i praviti se siromahom. Moguće je redom razbijati luksuzne mašine ugrožavajući svoj i tuđi život zabrinjavajuće često, a da niste primjereno kažnjeni niti lišeni vozačke dozvole na razdoblje razmjerno težini i učestalosti prijestupa. Moguće je bezočno lagati na sudu, a već sljedećeg dana javljati se s luksuznih destinacija, hvaliti se ekskluzivnim angažmanima i luksuznim tretmanom na privatnom letu. Bez imalo srama, savjesti i očinske ljubavi. Jer ono što mjesečno daje svojoj kćeri za život nije dostatno ni za jedan rezervoar ekskluzivnih automobila kojima se kiti Mladen Grdović.
U meni ova situacija i ovaj ‘otac’ izazivaju mučninu i beskrajni prezir. Kao i sustav, sud i ljudi koji benevolentno i sa smiješkom gledaju ovo degutantno ponašanje, pronalazeći bezbrojna opravdanja za jednog beskrupuloznog, neodgovornog i lošeg čovjeka i oca. Sram te bilo, Mladene Grdoviću! Trebao bi znati da ti je najveće bogatstvo u životu tvoja kći.
U Hrvatskoj ima divnih očeva; imam takve među bliskim prijateljima. S ljubavlju se brinu o djeci iz bivših veza i brakova na sve moguće načine, uključujući i materijalne. No oni predstavljaju porazno malen postotak razvedenih očeva.
Stvari treba nazvati pravim imenom: više od 70% razvedenih roditelja, od kojih više od 90% čine OČEVI, ne plaća alimentaciju. Ljute me i iritiraju oni koji relativiziraju situaciju i govore o ‘razvedenim roditeljima’ iako majke čine manje od deset posto tog broja. U većini slučajeva dijete biva dodijeljeno majci, ali ne zbog njihove privilegiranosti, nego zato što samo 10% posto očeva uopće želi skrbništvo nad djecom. Dodatno se služe raznim smicalicama, skrivaju primanja i imovinu da bi iznos alimentacije bio što mizerniji. Kako to opravdati i razumjeti?
Najčešće je riječ o čistoj i nepatvorenoj mržnji prema bivšoj partnerici jer takvi očevi alimentaciju percipiraju kao nešto što im ona otima, a ne ono što plaćaju za kvalitetniji život svoje djece. Mržnji koja je duboko ukorijenjena i prisutna u ovome društvu, a korumpirani sustav je podržava.
