Tragična nesreća koja je 15. travnja 1912. odnijela na tisuće života i u bespuće podmorja potonula možda najpoznatiji brod na svijetu vjerojatno je najveća pomorska tragedija 20. stoljeća. Već od samog isplovljavanja Titanic je pratila zla sreća koja je vrhunac doživjela tri dana kasnije. Tada je izbjegnut sudar s drugim brodom, a time kao da si je zapečatio sudbinu.
Nakon obilaska francuskih i irskih luka, punom brzinom zaputio se put New Yorka 11. travnja, prema cilju koji nažalost neće dosegnuti. Kobnog 14. travnja pred ponoć sudar sa santom leda zauvijek je ucrtao Titanic u anale povijesti i donio neke nužne promjene u pomorskom prometu. Do tada se mislilo da ga ništa ne može potopiti, ali to se ipak pokazalo netočnim, a broj žrtava uslijed ljudskog faktora bio je znatno veći nego što je to bilo potrebno.
Zbog svog uređenja i usluga koje je nudio čak i u nižim razredima, Titanic je glasio kao jedan od najekskluzivnijih i najmodernijih prekooceanskih brodova te je pripadao pravoj eliti. Otprilike 2200 putnika uključivalo je neka od najpoznatijih lica tog vremena - biznismene, bogataše, investitore i druge slavne face. Najveći dio putnika pripadao je nižim razredima, s obzirom na to da je njihova karta koštala tadašnjih 20 dolara, upravo će oni biti među najbrojnijim žrtvama.
No kako je jedan tako elaborativno izrađen brod uspio potonuti? Kao jedan od razloga navodi se rok u kojem je brod morao biti izgrađen, što je znatno utjecalo na termin isplovljavanja koji se podudarao sa sezonom ledenjaka. Iako se smatralo da zbog svojih komora u pramcu koje su učvršćene posebnim vijcima ne može potonuti, položaj komora omogućio je prodiranje vode znatno brže nego što je to bilo predviđeno. Na potonuće Titanica utjecali su i danas pomalo nezamislivi faktori, poput činjenice da stražari te noći nisu imali dalekozore. Mirno more bez mjesečine također je dalo svoj doprinos jer su u takvim uvjetima ledenjaci znatno slabije vidljivi.
Nakon kobnog sudara sa santom, oštećenje je nažalost kasno uočeno, a strka u kojoj se osoblje našlo utjecalo je na broj žrtava. Već prvi korak spašavanja putnika, onaj pomoću brodova za spašavanje, pokazao se teško izvedivim zbog lošeg testiranja brodova pa je u njima smješten znatno manji broj ljudi od njihova punog kapaciteta. Prednost su, naravno, imale žene i djeca, no to se uglavnom primijenilo na više staleže jer su oni s nižih paluba, zbog kasne reakcije osoblja i golemosti broda, ostali zarobljeni u potpalublju.
Tragediji je dodatno doprinijela činjenica da se pomoć dugo čekala. Iako je prvi poziv u pomoć poslan otprilike 30 minuta nakon sudara, spasonosni brod Carpathia stigao je tek sat vremena nakon što je Titanic potonuo. Na znatno manjoj udaljenosti nalazio se brod California, no njihovi su radiji bili ugašeni, stoga poziv u pomoć nikada nisu dobili. Kao rezultat svega su tek 700-tinjak spašenih putnika, dok je ostatak poginuo što tijekom potonuća, što tijekom prodiranja vode.
Zanimljivo je da se među onima koji su najviše pomogli pri spašavanju istaknula i bogatašica Molly Brown, poznata i kao nepotopljiva Molly Brown. Kad je o preživjelima riječ, posljednja od njih bila je Millvina Dean koja je preminula 2009. godine u 97. godini.
Priča o Titanicu koja je ovjekovječena filmovima (najpoznatiji je svakako onaj Jamesa Camerona), člancima i dokumentarcima, nikada nas neće prestati intrigirati. Tragedija koja je obilježila početak 20. stoljeća jedna je od najgorih u ljudskoj povijesti, a prilika da otkrijete i dublje zaronite u uzroke potonuća, putnike koji su zaboravljeni i brodove koji su mogli pomoći čeka vas na DOX TV-u. Filmovi Titanic: Pomoć koja nije došla (21:45), Šestorica: Posljednja tajna Titanica (22:45) i 10 grešaka koje su potopile Titanic (23:50) čekaju vas na samu godišnjicu ove tragedije, 15. travnja.
