Nakon studentskih dana, iako su se nastavili družiti, svako je na neki način otišao svojim putem. Udaje, ženidbe, djeca, preseljenje u druge gradove zbog posla, ili čak u druge države, bili su razlog što se petorica prijatelja s Ekonomskog fakulteta više nije družilo kao što je to nekada znalo. Lude zabave koje su nekada kao na traci izmjenjivale vikendima, sada su se, deset godina nakon završetka studija, događale jednom, ili dva puta godišnje.

Istina, kada se pet najboljih prijatelja ženilo, a sve se to dogodilo unutar dvije godine, zabava je bilo češće. Pogotovo jer su ženidbe podrazumijevale i momačke zabave. Kako karakterno slični, toliko ipak i različiti, pet najboljih prijatelja imali su sasvim drugačije svadbe. Matija se odlučio za bajkovito vjenčanje u dvorcu nadomak Zagreba, Davor je svoje sudbonosno ' da' rekao na imanju u Zagorju, Mislav je za svoj dan snova odabrao otok Vis, Ivan je bio tradicionalan pa se kako bi udovoljio roditeljima se za odlučio rodni Karlovac, dok se Žarko na vječnu ljubav svojoj dragoj zakleo u Zagrebu.

Momci, zajedno sa svojim zaručnicama pomno su birali svaki detalj oko svadbe, od cvijeća, svijeća, glazbe, naravno odjeće, frizura, a posebno su se usredotočili na vino i na jelovnik. I dok je ama baš sve išlo onako kako su zaželjeli, nevjerojatno, ali svih pet prijatelja, nije bilo zadovoljno sa završnim jelom svake svadbe, s gulašem. Na Matijinoj svadbi kuhar se opasno zaigrao s ljutom paprikom, pa je gulaš bio avantura samo za one najhrabrije. Na Davorovoj svadbi, meso je bilo prežilavo i gotovo nejestivo. Ni Mislav nije bolje prošao, iako se umjesto gulaša na Visu služila pašticada. Umak je bio presladak, i bilo ga je premalo. Ivanov gulaš je bio najbliže nečemu na što su svi naviknuli, samo je na stolove stigao hladan. Žarko, koji je zadnji u društvu rekao sudbonosno ' da' imao je gulaš kojem se društvo dan danas smije. Naime, u njemu je bilo toliko malo mesa, da ga društvo ne prestaje zadirkivati kako je išao štedjeti na mesu i kupio trostruko manje nego što je potrebno.

Produženi vikend bio je pravo vrijeme da se veselo društvo, zajedno sa svojim suprugama, okupi na Mislavovoj vikendici nedaleko Zagreba. Vrijeme je bilo idealno za roštilj, a zrake sunca nisu bile toliko oštre da su veselo društvo tjerale u hlad. Nakon što se roštilj ispekao i u slast pojeo, nakon što se veselo društvance opustilo, 'okrenulo' nekoliko partija Una, već se spustio mrak. Na vikendici nije više bilo konkretne hrane, osim povrća.A gladnih je itekako bilo. No, Mislav se dosjetio kako je njegova mama kupila nekoliko konzervi Podravka goveđeg gulaša,  'da se nađe'. I zaista, našao se u pravo vrijeme. za svega pet minuta, na stolu je bio postavljen goveđi gulaš, iz prepoznatljive konzerve s prepoznatljivom slikom. Već pri prvim zalogajima, svi su se složili.....kako je Podravka bolja od svih kuhara gulaša na njihovim svadbama. 'Pa kako se nitko toga od nas nije sjetio!!! Ne mogu vjerovati....ali dobro da znamo, pa ako i kada krene drugi krug svadbi, znamo kome ćemo se javiti', rekao je Mislav uz smijeh.