Obiteljska tragedija u Čisti Velikoj, u kojoj je 19-godišnji Tin Šunjerga ubio svoje roditelje, otvara brojna pitanja, a prije svega ono kako je "milo dijete", kako su o njemu govorili poznanici, odjednom postalo bešćutni ubojica svojih roditelja. Kriza društva, kao i promjene koje su se dogodile posljednjih desetljeća, neminovno su se odrazile i na stanje u obiteljima. Obitelji nekada i ove današnje, moderne, kao i 'odnos snaga' među članovima te zajednice, uvelike su se promijenili. Sve manje vremena provodimo jedni s drugima, za mnogu djecu sve što imaju podrazumijeva samo po sebi, a sve je češće i to da i sami roditelji osjećaju nemoć pred djecom i ne znaju kako ih potaknuti na dobro ponašanje. Od "bezazlenog" guranja u najranijoj dobi, preko psovanja, prijetnji, bjegova od kuće do krađe novca ili uništavanja imovine..., sve su to oblici zlostavljanja koje neki roditelji "trpe" šutke jer se boje osude okoline. Mnogi smatraju da je zlostavljanje roditelja rezultat lošeg odgoja, nemara samih roditelja ili pak posljedica traumatičnog djetinjstva, no riječka psihologinja dr. sc. Ana Kandare Šoljaga tvrdi da ima djece zlostavljača koji nisu imali traumatično djetinjstvo. "Zlostavljanje roditelja od strane djece sve se češće susreće u praksi, iako se radi o problemu koji rijetko napušta obiteljska četiri zida sve dok nije toliko velik da zahtijeva zdravstvenu i/ili policijsku intervencije. To je tabu tema i zato pomoć obitelji nažalost stiže kad je ozbiljna šteta već učinjena. Razlog što roditelji prije ne potraže pomoć krije se vjerojatno u osjećaju srama, jer im ne uspijeva ono što većini roditelja ide bez pomoći izvana. Neki se roditelji, uz to, boje toga da bi intervencijom stručnjaka mogli još i pogoršati nasilje", upozorava dr. sc. Ana Kandare Šoljaga te napominje kako je prvi korak priznati sebi da imate problem, a onda treba čim prije potražiti pomoć educiranog, specijaliziranog stručnjaka psihologa ili psihijatra. "Možda roditelji i dijete trebaju naučiti neke vještine nošenja sa stresom, rješavanja sukoba, kontrole emocija i komunikacije, a možda se radi o nekom ozbiljnijem poremećaju koje dijete trpi, a zajedno s njim i njegovi roditelji – jer ne znaju kako pomoći pa odmažu", pojašnjava ova psihologica i upozorava kako 10% djece koja zlostavljaju imaju ispod 10 godina. Djeca trebaju suradnju, a to se nikako ne postiže strahom, upozoravaju psiholozi. Postoje nekoliko odličnih metoda motivacije. Za početak: budite pozitivni i redovito primjećujte dobre stvari. Po prirodi smo previše orijentirani na negativno ponašanje – njega odmah kritiziramo, dok često zaboravljamo pokazati pozitivnu povratnu reakciju kad dijete čini nešto dobro. Pokazujte djetetu svoju naklonost, posvetite mu svoje vrijeme, posebno ono 1:1 – 1 roditelj i 1 dijete koji nešto zajedno rade i zabavljaju se, budite mu pozitivan uzor što se tiče nošenja sa životnim problemima. Osjećate li se često tjeskobno i depresivno, vrijeme je da poradite na sebi jer kao takvi ne možete biti ni dobar roditelj. Autor: D. P. Fotografija: Profimedia
