Stanje minusa na računu (i to najčešće ne samo jednom!), postao je Hrvatima način života. Iako većina, kada dobije dopušteni minus na debitnoj ili kreditnoj revolving kartici razmišlja o svome potezu kao nečemu kratkoročnom – brzoj financijskoj injekciji koja će im omogućiti da riješe trenutnu potrebu ili problem nakon koje će se polako vraćati natrag prema 'plusu'. No, malo ih je koji su u tome doista i uspjeli. I malo je onih koji nisu iskoristili svoje dopuštene minuse do maksimuma, a puno je onih koji su iskoračili i izvan dopuštenog iznosa i ušli u tzv. crveno. Kako opravdanja uvijek postoje tako će svaka osoba naći neku sasvim dobru ispriku zašto se našla u takvoj situaciji, ili zašto joj se primjerice, račun našao u blokadi. Razlozi za debeli minus (koji kad se zbroji s ostalim dugovanjima po karticama zna kod nekih iznositi i preko 70 000 kuna) su najčešće gubitak posla, smanjenje plaće ili pak porast životnih troškova, od kojih su mnogi došli neplanirano. Skrivanje iza 'dobrih' opravdanja No, veliki dio 'minusara' priznat će da su pravi razlozi neracionalno raspolaganje novcem, pretjerana rastrošnost i nedisciplina usljed koje su se kupovale stvari koje im doista nisu bile potrebne. Dakle, klasična hrvatska priča, odnosno život iznad svojih financijskih mogućnosti. Jedna od njih je i Zagrepčanka Jasna Gašparović koja je prije osam godina bila dužna po minusima na karticama desetine tisuća kuna. Kako ju je ta činjenica prilično opterećivala i svjesna kako ništa nije sigurno i da sutra možda već može ostati bez posla ili dobiti smanjenje plaće, odlučila je nešto poduzeti. I mnogi koji su se našli u toj situaciji krenuli su Jasninim putem, no nisu uspjeli do kraja, te su zapali čak i u veći minus. No, Jasna je iz svoje financijske i nimalo lake bitke izašla kao pobjednik, te je već punih pet godina 'pozitivac'. “Kada je 2008. nastupila financijska kriza postala sam svjesna da ni moj relativno sigurni posao i moja dobra plaća više nisu tako sigurni ni dobri. Egzistencijalni strah koji se u tebe uvuče prvo ignoriraš, a onda te krene pritiskati sve češće i češće i počinješ razmišljati o tome što će biti ako izgubiš posao, tko će plaćati režije, kupovati hranu...“ govori 43-godišnja ekonomistica. Znala je da se može osloniti na roditelje, no odgovora na to tko će vraćati dugove na kreditnim karticama i minuse na debitnim karticama nije imala. I upravo ju je ta spoznaja užasavala. Ponekad se tiješila činjenicom da pola Hrvata živi u minusu te da je mlada i da će se snaći. Većina ne želi znati koliko je uopće dužna No, s druge strane znala je kako je bježi od stvarne situacije koja je izgledala ovako: “Premetala sam non-stop novce s jedne kartice na drugu, s druge na treću, s treće na četvrtu i tako ukrug - do trenutka kada sam uvidjela da se peteroznamenkasti minus toliko popeo da kad i primim plaću i dalje minus ostaje isti, a dug na kreditnim karticama sve veći. Pitala sam se zašto ustvari radim. Zar za pokrivanje minusa?!“, prisjeća se Jasna mučne situacije koja je često rezultirala paničnim epizodama. Jednoga dana je skupila hrabrost i na papir stavila sva dugovanja. Kada je vidjela da je cifra prešla 30 tisuća kuna, bila je u totalnom šoku. Nakon te agonije koja je trajala nekoliko dana i usljed koje je pomislila da je bilo bolje da nije ni čačkala po karticama i računima te saznala neumoljivu istinu, ipak je priznala sama sebi kako dugovi nisu nastali preko noći te kako se treba pomiriti s time i sabrati se. “Život je borba i napravi plan“, rekla je Jasna samoj sebi. Odabir strategije Kako je po struci ekonomistica, a brojke i financije joj nisu strane, uvidjela je da ima dva izbora: ili reprogramirati sve dugove jednim kreditom i otplaćivati ga idućih tri do pet godina ili stisnuti zube i napraviti plan smanjenja troškova i polako sama vraćati dug. Kako prva opcija uključuje i kamate kojih je bila sita jer ih se naplaćala za sve minuse tijekom godina, odlučila se za drugu. Napravila je mjesečni plan troškova, koji je otprilike izgledao ovako: Prihodi - mjesečni trošak kartica - režije - krediti = Preostalo novca Preostalo novca - hrana - benzin = Ušteda Kada bi poplaćala sve ono što je morala za taj mjesec, te od preostalog novca izdvojila za hranu i benzin, odlučila je da svaki mjesec uzme iz njega i 1000 kuna za otplatu duga. Odnosno, da uštedi 1000 kuna. “Napravila sam financijski plan – po mjesecima za cijelu godinu unaprijed uračunavajući i planirajući za svaki mjesec prihode i troškove, pa čak i puno unaprijed troškove za koje sam znala - poput registracije auta, rođendana, fešte. I za svaki taj trošak sam (unutar budžeta) odredila maksimalan iznos koji mogu odvojiti. Na taj način sam pokušala predvidjeti sve troškove za mjesec. Ono što nije bilo ukalkulirano nije bilo ni planirano za potrošnju niti sam si mogla priuštiti, makar me to jako privlačilo – novi kaput, cipele, putovanje, odlazak na večeru...', objašnjava Jasna svoj plan koji je 'pretočila' u crnu tekicu. Mala crna tekica U nju je upisivala svakog prvog u mjesecu stanje na računu, pa troškove po točno gore navedenim stavkama. Plan se doista čini pametan i jednostavan dok je u mislima ili na papiru. No, sprovoditi ga tijekom dvije i pol godine, koliko je trajalo vraćanje dugova, nije bilo jednostavno. “Bilo je tu odricanja, manje kava po kafićima, nije bilo neplaniranih odlazaka u dućan, neplanske kupnje garderobe niti impulzivnog trošenja. No, ponos kada vidite da primite plaću i da vam ta cifra stoji na računu je neopisiv. Čini se dugo na početku, ali brzo prođe i sretan si kad vidiš koji si put prevalio. Kad s vremenom vidiš da taj plan ima rezultat i da su dugovi sve manji i manji, unatoč tome što te obeshrabri neplanirani izdatak za popravak perilice ili automobila, dobiješ dodatnu motivaciju da guraš do kraja. Za te nepredviđene troškove sam plaćala jedinom karticom koju sam imala a koju sam ostavila za krizne situacije s limitom potrošnje do 3000 kn. Tako sam zadržala kontrolu nad troškovima“, govori zadovoljno Jasna, presretna zbog osjećaja slobode koji joj je donio izlazak iz minusa. Osjećaj slobode Danas joj je jasno da je stanje u kojem se nalazila prije nekoliko godina bilo pravo dužničko ropstvo koje ju je činilo napetom i nervoznom. Upravo to je, kao i nastavak vođenja svojih financija po istom principu, koči da opet ne padne u zaduženja po karticama. Čak štoviše, sada joj je uspjelo imati malu ušteđevinu za nepredviđene situacije. 'To je cifra koja se ne dira, a sve preko toga je nagrada. Obično ju iskoristim za neko lijepo putovanje', ističe naša sugovornica. Autor: Iva Ćurić Foto: Profimedia
