Čitanje s razumijevanjem, tj. sposobnost selekcije bitnog, vještine organiziranja sadržaja učenja, uočavanja uzročno-posljedičnih veza i izvođenja zaključaka, najvažnije su su vještine koje bi dijete trebalo imati kako bi se moglo reći da ima potencijala za odlične školske rezultate. Osim vještina, bitni su i određeni stavovi prema znanju i učenju te vlastitim sposobnostima; odnosno predodžba znanja i učenja kao vrijednih, te pozitivna percepcija vlastitih sposobnosti. To tvrdi mag. paed. Maja Jerčić, voditeljica uspješnog programa Učimo učiti, kojeg redom hvale većina roditelja čija su djeca prošla kroz njega, jer su ne samo postala bolji učenici, već i mali ljudi s puno više samopouzdanja. Dvanaest polaznika ovih programa, mahom tinejdžera, nedavno je objavilo i zanimljivu knjigu “A je li netko pitao učenike”, u kojoj – iz vlastite perspektive - otkrivaju kako uspješnije učiti i postizati izvrsne rezultate. “Za dijete se može reći da zna učiti kada samostalno planira i organizira učenje, uči s razumijevanjem, tj. samo si objašnjava sadržaje (umjesto da čeka servirana objašnjenja) i kada može razmišljati o vlastitom procesu učenju i vrednovati ga”, pojašnjava Maja Jerčić napominjući kako polaznici programa Učimo učiti reagiraju različito na taj novi princip učenja. Nekima cijeli taj misaono-stvaralački pristup odmah legne, jako im se svidi i instantno ga prihvate, kod nekih postoji blagi otpor jer prelaze s pasivnog modusa na aktivni, što zahtjeva buđenje i rad, no u konačnici i njima takav način rada počne izazivati osjećaje zadovoljstva samima sobom. “Najviše muke zadaje im pasivan odnos prema onome što uče. Kada tek dođu u program, misaona aktivnost tijekom učenja je poprilično uspavana, a tako se ne može učiti, i potreban im je određeni period da prihvate taj kognitivni rad kao sastavni i neophodni dio učenja. Zajednički im je problem i motivacija koja je poprilično niska. Ne vide svrhu učenja, stoga se u programu posredno (i neposredno) bavimo i time”, kaže Maja, a na pitanje smatra li da su današnja djeca preopterećena gradivom i informacijama, pa da 'od šume ne vide drvo”, odgovara: “Može se reći da su preopterećeni gradivom ako se to gradivo obrađuje tako da ono predstavlja samo neki paket informacija koji djeca trebaju upiti tako da ga znaju temeljito i detaljno ponoviti. No, ako se potiče povezivanje, zaključivanje, objašnjavanje i opisivanje vlastitim riječima, onda nisu preopterećeni. Svaki predmet ima svoju logiku koja učenje čini jednostavnijim. Učenici uglavnom ne znaju učiti, i to je osnovni problem, naviknuti su na misaonu pasivnost koja je zapravo i izvor frustracije, oni su puno zadovoljniji kad rade nešto smisleno, a negdje podsvjesno osjećaju da učenje napamet to baš i nije, stoga ih aktivniji, misaoniji i kreativniji način učenja čini zadovoljnijima.” Iskrivljene slike glavnih ''aktera'' po Majinom je mišljenju najveći problem školstva. Na što konkretno misli? “Na učenike se gleda kao na indiferentne i lijene, na učenje kao na dosadno i naporno, na udžbenike kao na prenatrpane i preteške, na profesore kao na one koji djecu trebaju sve servirati i pritom ih zabaviti, na nastavu kao monotoni ritual predaje paketa znanja... Učenici mogu biti motivirani, mogu misliti i divno raditi, učenje može biti zanimljivo, logično i smisleno, udžbenici nisu takav bauk kada ih se nauči koristiti, nastavnici su tu da djecu nauče misliti, ali njihova uloga nije da nastavu pretvaraju u jednostavan i zabavan tečaj, a nastava i učionica mogu biti istraživački, kreativni i poticajni centar, vježbaonica sposobnosti i 'gradionica' stavova”, smatra voditeljica programa Učimo učiti. Od plana učenja, preko Facebook i What's up metode (da, društvene mreže nisu samo ono što im odvlači pažnju od knjige!), do utjecaja humora i najvažnijih koraka za usvajanje gradiva – a sve iz perspektive učeničke razigranosti – obrađeno je na zanimljiv način u knjizi “A je li netko pitao učenike?”. Tu je i 55 stavki školske reforme iz učeničkog kuta gledanja. Promocija ove zanimljive knjige održat će se 10. svibnja u 18 sati u Hrvatskom novinarskom domu u Zagrebu. Autor: D. P. Fotografija: Profimedia
