Post i fizička aktivnost imaju potpuno isto djelovanje; neka neuroznanstvena istraživanja kažu kako ta kombinacija može čak izazvati i reparacija DNK. Kao što vježbanje povećava broj mitohondrija u mišićnim stanicama, tako post dovodi mozak do stanja u kojem se on boji da će ostati gladan, pa se prilagođava tako da stvara nove živčane stanice. Na ovom idealnom spoju, posta (odraslom čovjeku dovoljne su dvije šake hrane dnevno!) i specifičnog načina vježbanja (u kojem posebnu važnost zauzima treskanje), temelji se životna i radna filozofija fizioterapeutkinje i ayurvedske savjetnice za prehranu, 47-godišnje Ivane Petrušić. “Kad kuham ručak, dogodi se da imam desetak minuta vremena dok se jelo 'krčka'. Tada odem pred ogledalo i skakućem. Kao fizioterapeuta učili su me da vježbe treba raditi pred zrcalom jer se tako najbolje korigira postura tijela. Kad je skakutanje u pitanju ili kako ja to zovem 'vježba tresi-tresi', ogledalo je važno jer će vam najbolje pokazati gdje su kritične točke. Onaj dio gdje ima najviše masnoća, najviše će se i tresti. Sve što se klati, odskakuje, boli, svrbi ili se crveni, sve je to višak”, kaže Ivana u časopisu Lijepa i aktivna, koja dnevno odradi barem 45 minuta “treskanja”. Naravno, ne odjednom, već u nekoliko intervala. No skakutanje nije, savjetuje Ivana, za rano jutro, jer cilj jutarnjih vježbi nije ubrzavanje bila, već smireno disanje, pa za početak dana preporučuje napraviti “pozdrav Suncu”. I to tri “pozdrava” za početak, a potom – kad osoba stekne kondiciju – savjetuje se postepeno povećavati broj. Ivana je osmislila sedam grupa vježbi. Prva je 'uvis', što znači da treba skakutati u vis tako da se sve trese (morate osjetiti i stražnjicu i noge i prsa). Prvo skačete ravno, potom se u doskoku možete rotirati u jednu stranu il cik-cak žustro mijenjati noge i sl. Druga grupa vježbi radi se s ručnim utezima, primjerice kao da mašete krilima, treća uključuje čučnjeve, potom vježbe za van... Svaki trenutak u danu, primjerice dok u automobilu čekate dijete da se vrati s aktivnosti, možete iskoristiti za vježbanje. Ivana stoga u automobilu uvijek ima loptu koju stišće između koljena (devet puta u četiri slijeda) ili ju nogama podiže prema trbuhu. No kako bi njezin koncept bio u potpunosti djelotvoran, ključna stvar je, napominje Ivana, smanjiti količinu hrane. “Egipćani su govorili da samo četvrtina onog što jedemo hrani tijelo, a ostalo doktora. Nije toliko stvar ni u tome što jedemo, nego u količini. Strašno smo vezani za hranu, tj. za okuse, a to naša prehrambena industrija strašno potencira. Imamo jedan ogroman postotak djece koja su 'nabrijana' na okuse i pojačivače okusa, pa kad im date nešto u prirodnom obliku, oni to ne žele jesti. Te najfinije strukture u mozgu jednostavno “otupe”, a ja odbijam vjerovati da je to neka slučajna agenda. Imate djecu koja su pretila, ali izgladnjela; njihove stanice nemaju energiju”, kaže Ivana koja o zakonitostima ayurvedskog načina života ovih dana podučava polaznike na Lopudu, temeljenog na njezinoj knjizi “40 dana – Vodič do mentalnog, tjelesnog i duševnog blagostanja”. “Prije prelaska na ayurvedsku prehranu, uglavnom sam se hranila prema principima dalmatinske kuhinje. Doduše, cijeli niz godina mislila sam da ljudi koji ne jedu ćevape nisu normalni, a onda mi se u životu dogodio klik; kad sam sama od sebe prestala jesti meso. Cijeli život sam imala problema s niskim željezom u krvi, a već u 20-ima imala sam žučne kamence. Krvna slika mi se popravila tek kad sam prestala jesti meso, a u prehranu uvrstila pretežno grahorice. Promjenom prehrane promijenio mi se i um, postala sam puno smirenija, a to mi je bilo ključno u tom procesu, puno važnije od toga da održim vitkost”, kaže Ivana i napominje kako bolesti nastaju zbog viška. “Stalno nam se nameće da jedemo tri ili pet puta dnevno, da obilno doručkujemo i sl., a novija neuroznanstvena istraživanja potvrđuju kako ni za razvoj mozga, ali ni općenito za zdravlje to nije dobro, jer tijelo neprekidno mora probavljati hranu, pa zbog toga potpuno zanemaruje funkciju detoksikacije. Probavni sustav ima dvije uloge: jedna je da uništava toksine, a druga da probavlja hranu. Za samo varenja hrane potrebno je šest sati, a ako neprekidno jedemo, nećemo dati priliku tijelu da se riješi toksina”, pojašnjava Ivana i napominje kako u ayurvedi postoji nešto što se zove jogi, bogi i rogi. Bogi je onaj koji jede 2 puta dnevno ili uživatelj; rogi jede tri puta ili više tijekom dana i on je kolokvijalno bolesnik, dok jogi jede jednom, što bi za odrasle ljude bilo dovoljno da se nisu naviknuli na prekomjerno jedenje. “Čim nas uhvati glad, posežemo za konkretnim obrokom, a ja odgovorno tvrdim kako je dovoljno uzeti žlicu meda i glad će se smiriti. Odraslom čovjeku dovoljne su dvije šake hrane dnevno. Pritom treba jesti namirnice koje u isto vrijeme i hrane i detoksiciraju, a to su đumbir, kamena sol, med, mungo grah, basmati riža, limun, ghee maslo...”, kaže Ivana čijim principima življenja čovjek izlazi iz zone komfora, a svaki puta kada izađemo iz te zone sigurnosti gdje nam je lijepo i ugodno, to je jedan mali kvantni skok. Tako čovjek raste. Autor: Danijela Petrov Fotografija: Davor Višnjić/Pixsell
