'Nisam sklona javnim istupima, ali sretna sam ako će to pomoći barem jednoj osobi', govori Christine Getoš koju smo gledali u brojnim domaćim filmovima i seriji ‘Igra prijestolja’ a da to nismo ni znali. Diplomirana kineziologinja jedna je od malobrojnih domaćih kaskaderki koja se od ranog djetinjstva nesvjesno priprema za posao koji obožava. Zračnu pušku uzela je u ruke već s tri godine, bavila se različitim sportovima, a i danas joj je dan ispunjen fizičkim aktivnostima. Kako izgleda posao kaskadera, je li se lakše zapaliti ili satima na setu čekati akciju, ali i čega bi trebalo biti puno više kako bi u projektima sudjelovalo što više kolegica i kolega, otkriva u intervjuu.
Story: Jedna ste od rijetkih domaćih kaskaderki. Kako ste se našli u tim vodama?
Od malih nogu bilo je očito da sam sklona takvim stvarima jer sam stalno kući dolazila razbijenih koljena i bila sam nestašna djevojčica koja je harala naokolo. Ali glavni je krivac moj otac jer me od malih nogu poticao da budem radoznala. Igrom slučaja našli smo se u streljani kada sam imala samo tri godine, gdje sam tako radoznalo ispucala svoj prvi metak iz ležećeg položaja jer mi je puška bila prevelika. Samog se događaja ne sjećam, ali otac je ponosno sačuvao metu s pogođenom desetkom iz malokalibarske puške na 50 metara ‘bez kosti’, a priču sam čula kada sam jednom naletjela na tu metu u kući. Poveo me jednom i u lov, što mi je bilo vrlo uzbudljivo iskustvo jer sam bila još jako mlada. Zanimali su me auti i motocikli, a kako sam odrasla u Njemačkoj, pokojna majka, pustolovka i padobranka, rado me vodila na Motorrad Fest i tako je sve to polako išlo svojim tokom. Cijeli se život bavim sportom i prošla sam sve - balet, borilačke vještine, jahanje, rukomet, skijanje, padobranstvo, streljaštvo, atletiku... Kada sam nakon srednje škole u Osijeku došla u Zagreb na studij, intenzivno sam se počela baviti slobodnim penjanjem i ono mi je već 20 godina najdraže. Diplomirala sam na Kineziološkom fakultetu. Zahvaljujući jednom penjaču, upoznala sam Ivu Krištofa koji je otac kaskaderstva u Hrvatskoj, a kako sam u mladosti izgubila majku, u njemu sam dobila još jednog oca, ali u kaskaderstvu. Puno sam od njega naučila i još učim. Prvi posao odradila sam 2006. godine dok sam bila trudna, riječ je bila o videospotu koji se snimao na jednom krovu u okolici Zagreba i brinula sam se o osiguranju pjevačice dok je hodala po rubu zgrade, a tada nisam ni znala da je to kaskaderstvo. Prvi pravi kaskaderski posao odradila sam upravo pod vodstvom Ive Krištofa, a bio je to projekt ‘Šuma Summarum’ gdje sam bila kaskaderska dvojnica Nini Violić.
Cijeli intervju s Christine Getoš u sklopu društveno odgovorne akcije Same Chances by Story pročitajte u novom broju magazina Story koji možete kupiti od srijede, 8. srpnja 2020. godine
