'Odluku o prekidu trudnoće donosi žena'

Hrvatska je izrazito specifična zbog nevidljivih prepreka kao što su odbijanje pružanja usluga prekida trudnoća u ovlaštenim ustanovama, visoka cijena, nemogućnost dolaska do informacija... Zakon iz 1978. godine koji regulira pitanje prava trudnoće jeste liberalan, ali ono što se događa na terenu daleko je od idealnog”, govori aktivistkinja Marinella Matejčić s kojom smo razgovarali o tome koliko su opasne poruke koje šalju pojedini politički kandidati, koliko je ženama dostupan pobačaj u Hrvatskoj te što pokazuju posljednja istraživanja. Riječanka se godinama bori za reproduktivna prava i zdravlje žena putem Platforme, Udruge za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter te portala Znaj znanje, na kojem se mogu doznati sve informacije o ovoj temi.

Story: Agencija Ipsos provela je u veljači istraživanje u kojem 81% građanki i građana podržava pravo na izbor, 63% smatra da pobačaj treba biti besplatan, a 62% da se vjerske zajednice ne trebaju miješati u zdravstvenu politiku vezanu uz pobačaj. Zašto unatoč tomu i dalje neki politički kandidati instrumentaliziraju žensko tijelo i trguju životom žena?

Ne postoji nikakva odgovornost za izrečeno, a poruke su iznimno opasne - stvara se dojam da je pobačaj gorući problem države i u javnom se diskursu cementira patrijarhalno shvaćanje da su žene drugotne te da je u redu tako perfidno skupljati političke bodove. U realnosti prekid trudnoće je medicinska usluga koja mora biti dostupna i besplatna za korisnice te stoji uz bok humanom porođaju, dostupnoj medicinski potpomognutoj oplodnji i dostupnoj primarnoj ginekološkoj zaštiti. Ne postoji pobačaj u vakuumu, koliko god se nastojalo tako o njemu govoriti.

Story: Treba li itko osim žene biti uključen u donošenje odluke o pobačaju?

Odluku o prekidu trudnoće donosi žena. Kada je riječ o vezi u kojoj postoje poštovanje i ljubav, vjerujem da je tema prekida trudnoća zajedničko pitanje. Ipak, žena je ta koja donosi finalnu odluku.

Story: Mislite li da će u skorije vrijeme to prestati biti tema kojom se prikupljaju politički bodovi?

U skorije vrijeme neće, jednostavno kao društvo nismo zreli baviti se ozbiljnijim i relevantnijim temama u medijskom diskursu. Voljela bih vidjeti ovoliko rasprave u javnom prostoru o obrazovnoj reformi, kao što je to bilo tijekom prosvjeda ‘Hrvatska može bolje’. No u specifičnom trenutku izbora, odnosno u predizbornoj kampanji, žensko tijelo, sudbina žena i pobačaj idealne su teme - političari i političarke kažu neku izjavu koja graniči sa zdravim razumom i time si osiguravaju nesmetan pristup medijskom prostoru.

Story: Zašto muški kandidati raspravljaju o tome kako se žena treba ponašali nakon silovanja, a ne propitkuju kako dokinuti seksualno nasilje i tko su u većini slučajeva počinitelji?

Nasilje je i dalje društveno prihvatljivo, koliko god to bilo pogrešno. Postoji razlika između javne i privatne sfere, što govorimo i što se radi, a pitanje je koliko je nasilje utemeljeno u našim međuljudskim odnosima te koliko ga primjećujemo i prepoznajemo. Muški kandidati raspravljaju kako se žena treba ponašati nakon silovanja i time pokazuju da ih nije briga za sudbinu žene, samo podilaze biračkom tijelu, što ne znači da je određeno biračko tijelo inherentno nasilno, nego da je riječ o jednostavnim i plitkim porukama kojima se naglašava ženska uloga u društvu - žena postoji kako bi ispunila određenu predodžbu. Seksualno nasilje je široko rasprostranjeno i u braku. Tipi­čan silovatelj nije neka muška osoba koja je ženu zaskočila u mračnoj ulici. Govorimo o supruzima, partnerima, rodbini. Da je Vladi i Saboru stalo do dokidanja nasilja nad ženama, među ostalog i onog seksualnog, implementirala bi se Istanbulska konvencija te više ne bi bila samo mrtvo slovo na papiru. Uvele bi se strože kazne i sankcioniranje, što je osuda države i društva nad nasiljem, i uvela bi se znanstveno utemeljena edukacija u škole koja, unatoč nazivu koji u hrvatskim okvirima može zvučati previše progresivno, zapravo uči mlade o odgovornom ponašanju, međusobnom poštovanju, informiranom pristanku na seksualni odnos i slično. Ne možemo govoriti o dokidanju nasilja u jednoj generaciji, ali investiranjem u javnu predodžbu o neprihvatljivosti nasilja i obrazovanjem mladih kako bi više znali možemo znatno poboljšati sadašnju sliku.

Story: Na posljednje izjave reagirale su brojne žene, mnoge i poznate, ali kako osim na fotografijama pokazati srednji prst mizoginim i seksističkim izjavama?

Nekako je ispalo da je ženski srednji prst velik udar na osjetljivi muški ego. Fantastično je što su žene reagirale i nadam se da ćemo sve zajedno početi više promišljati o tome tko smo i što zaslužujemo te u kakvom društvu želimo živjeti. Osobno, neprihvatljivo mi je da moja kći odrasta u zemlji u kojoj je normalno da se izjavljuje kako silovana žena, nakon što je već narušena njezina tjelesna autonomija barbarskim činom, nema pravo na odluku o tome što će se dogoditi s potencijalnim plodom. Moramo razmišljati o generacijama koje dolaze i što ostavljamo iza nas. Moramo ostaviti svijet boljim. Ako je prvi korak dizanje srednjeg prsta u znak pobune, neka to bude tako. Važno je da to bude samo prvi korak do veće promjene za prava žena u Hrvatskoj. Zakoni se ne mijenjaju fotografijama srednjeg prsta na društvenim mrežama, ali to je apsolutno dobar način dizanja svijesti o nebulozama na koje smo se već toliko naviknule da rijetko i reagiramo.

Story: Koji su u Hrvatskoj najveći stereotipovi kada se govori o pobačajima?

Najveći stereotipovi su oni koje šire anti-choice zagovornici jer je kulturološki u Hrvatskoj pobačaj već desetljećima prihvaćen kao medicinska usluga, ne kao ideološko pitanje, čemu svjedoči i zakon iz 1978. godine kojim je pobačaj na zahtjev u potpunosti legaliziran. Govori se o izmišljenom poslijetraumatskom sindromu nakon prekida trudnoće, čime se doslovno brani ženama da osjećaju tugu koja je potpuno normalna, iako ne kod svih žena. Zatim da će žena ostati sterilna nakon prekida trudnoće, što je neistina ako govorimo o prekidu trudnoće u zdravstvenim ustanovama koje obavljaju osobe educirane za takvu vrstu posla, ali opcija je ako se žene koje traže prekid trudnoće prisiljava da to učine u nesanitarnim uvjetima kod nestručnih osoba. Osim toga, postoji ideja da će zabrana pobačaja pozitivno utjecati na demografski rast. Na njega će pozitivno utjecati stabilno tržište rada, više plaće, dostatan broj mjesta u vrtićima, bolji životni standard, a ne držanje žena za robove nacije. Anti-choice grupe tvrde kako se zabranom pobačaja štiti život. Zabranom pobačaja ugrožavaju se životi žena i njihove djece, ako ih imaju. Nadalje, ženama se zna govoriti da će zbog toga žaliti cijeli život, ali ženama moramo vjerovati. One su te koje upravljaju svojom sudbinom i svojim životom, one znaju zašto žele prekinuti trudnoću i svjesne su svojih životnih okolnosti.

Story: Platforma je u travnju provela istraživanje o dostupnosti legalno induciranog pobačaja, do kojih ste spoznaja došli?

Istraživanje je pokazalo da se u čak 8 od 29 ovlaštenih zdravstvenih ustanova ne može obaviti pobačaj na zahtjev ili dobiti informacija o tome obavljaju li pobačaj na zahtjev. Od toga je šest javnih ustanova - opće bolnice u Našicama, Požegi, Vinkovcima i Kninu, KBC Sveti Duh, KBC Sestre milosrdnice te privatna Specijalna bolnica Medico u Rijeci i Specijalna bolnica i poliklinika Podobnik, s time da poliklinika Podobnik i OB Knin trenutačno ne obavljaju prekide trudnoće zbog pandemije. Odnosno, takav je bio odgovor kada smo provodile istraživanje u travnju. Nadalje, nismo uspjele doći do informacije može li se prekid trudnoće na zahtjev obaviti u KBC Sveti Duh u Zagrebu, iako prema istraživanju iz 2019. znamo da u toj bolnici svi ginekolozi i ginekologinje odbijaju pružiti tu medicinsku uslugu. Cijena prekida trudnoće narasla je u posljednjih pet godina za prosječno 500 kuna i iznimno je teško doći do točne informacije jer je praksa u bolnicama da se pozivi preusmjeravaju gotovo u nedogled. Trenutačno u Platformi pripremamo rezultate istraživanja za jednostavan prikaz kako bi žene koje donose tu odluku i moraju je provesti u zakonskom roku mogle što jednostavnije pronaći informacije te nastaviti sa svojim planovima. Nehumano je na takav način tjerati žene da ugrožavaju svoje zdravlje nestručno izvedenim pobačajima, putuju u druge zemlje kako bi prekinule trudnoću ili čak donesu na svijet dijete koje ne žele i/ili za njega nemaju uvjete.

Story: Brojni liječnici pozivaju se na priziv savjesti. Koliki je to problem?

Priziv savjesti je doslovno odbijanje pružanja medicinske usluge. Dopušten je jer živimo u patrijarhalnoj zemlji čija je Vlada usko vezana uz Crkvu. Sramota je da žene, kao punopravne članice društva, nemaju pristup usluzi koja je zakonski regulirana i nasušno potrebna, dok se istodobno ne radi na obrazovanju i dostupnosti primarne ginekološke zaštite, a samim time dostupnosti kontracepcije koja bi zasigurno smanjila broj prekida trudnoće u većem postotku od neetičke prakse odbijanja pacijentica. Jasno je da je dijelu osoba koje završe Medicinski fakultet neprihvatljivo obavljati prekide trudnoće zbog moralnih razloga i to je u redu, ali onda postoji opcija prihvaćanja neke druge specijalizacije ili zapošljavanja u zdravstvenim institucijama koje nisu državne bolnice financirane sredstvima svih građana.

Story: Bi li se smanjio broj pobačaja da su oni ilegalni?

Ne bi se smanjio broj prekida trudnoće, ali životi žena bili bi ugroženi i one bi bile u goroj poziciji nego sada. Zagovaramo uvođenje seksualne edukacije u škole, kreiranje akcijskog plana za žensko zdravlje koji uključuje pristup kontracepcijskim sredstvima i primarnoj ginekološkoj zaštiti te, naravno, mijenjanje hegemonijskih ideja o odgovornosti: uvijek je žena ‘kriva’ za neplaniranu trudnoću, iako su muškarci ti koji korištenjem kondoma uvelike mogu utjecati na planiranje obitelji.

Story: Što se hitno treba mijenjati u Hrvatskoj?

Nužno je hitno donijeti novi Zakon o prekidu trudnoće u skladu s preporukama Ustavnog suda. Moraju se osigurati javno financirana i dostupna kontracepcijska sredstva i prekid trudnoće, pravo na informiranu odluku o prekidu trudnoće bez savjetovanja, razdoblja čekanja i komisija, pravo na odabir metode pobačaja (kirurški ili medikamentozni), pravo na sterilizaciju na temelju informirane odluke, financijske kazne za one koji se ogluše na zakonske odredbe te uvesti znanstveno utemeljena seksualna edukacija. Ona mladima daje alate da se nose sa situacijama vezanim uz seksualnost, veze i odrastanje, ne potiče ih na bezglavo neodgovorno ponašanje, kako se to često zna implicirati u javnom prostoru. Dajmo mladima informacije i načine nošenja s problemima jer će se mlade osobe ionako upuštati u seksualne odnose i veze, a na nama je da ih opremimo tako da kroz život idu s valjanim informacijama i svjesno koriste naučeno, primjerice da seksualni odnos, ako nema entuzijastičnog pristanka obje strane, nije seksualni odnos nego silovanje.

Story: Alabama je donijela zakon kojim je zabranjen prekid trudnoće u gotovo svim slučajevima, uključujući trudnoću kao posljedicu silovanja i incesta, te su moguće kazne do 99 godina zatvora za liječnike koji obave prekid trudnoće. Bojite li se da bismo takav scenarij mogli gledati i u Hrvatskoj? Ili onaj poljski gdje žena može pobaciti isključivo u slučaju silovanja, incesta ili ako je ugrožen život majke?

Prije liberalizacije zakona o pobačaju 1950‑ih, a potom i donošenja Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece u Jugoslaviji, žene su masovno umirale zbog ilegalnih, nestručno izvedenih pobačaja. Ceaușescu je u Rumunjskoj uveo potpunu zabranu kontracepcije i pobačaja 80-ih godina, što je rezultiralo iznimno velikim brojem napuštene i djece u domovima koja su odrastala doslovno u kolijevkama, u nesanitarnim uvjetima, neuhranjeni i zaboravljeni. Iskreno se nadam da vladajući, koliko god odbijali slušati svoje građanke, znaju i mogu bolje. Povijest neka nam bude učiteljica: zabrane ne vode nikamo, obrazovanje i pristup zdravstvenim uslugama ono su što će utjecati na učestalost prekida trudnoće.

Story: Koja je glavna misija Platforme za reproduktivnu pravdu?

Platforma za reproduktivnu pravdu zastupa feminističke vrijednosti slobode, pravednosti, nenasilja i solidarnosti organiziranom političkom borbom za zaštitu i unapređenje reproduktivnih, seksualnih i socijalnih prava i zdravlja. Naša je vizija svijet po mjeri djevojčica!

Story: Kako je došlo do osnivanja i tko je sve uključen u njezin rad?

U ožujku 2017. godine je, na inicijativu feminističkog kolektiva fAktiv i Udruge za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter, osnovana Platforma za reproduktivnu pravdu. Osni­va­nje Platforme reakcija je na odluku Ustavnog suda za ocjenu ustavnosti Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece i naloga Hrvatskom saboru da u roku od dvije godine donese novi zakon. Cilj je Platforme okupiti široku koaliciju saveznica i saveznika u borbi za očuvanje stečenih reproduktivnih prava, ali i podizanje razine reproduktivnih i socijalnih prava. Okupljamo organizacije koje se bave pravima žena, ljudskim pravima, zagovaranjem sekularnosti, LGBTIQ pravima te pojedince iz akademske i umjetničke sfere, liječnike... Broji 30 aktivnih članica iz više od deset organizacija i više od 50 podržavajućih članica iz više od 15 organizacija. Članstvo Platforme sastoji se od osoba iz različitih aktivističkih, akademskih i umjetničkih krugova.

Story: Koje su aktivnosti Platforme?

Platforma za reproduktivnu pravdu dosad je organizirala nekoliko akcija kojima je poslana poruka o stanju reproduktivnih prava u Hrvat­skoj, kao i zahtjevi za legalan, dostupan pobačaj bez naplate za pacijentice. Cilj akcija ‘Hod za život gazi žene’, ‘Utišani glasovi žena’, ‘Hod za slobodu’, ‘Posljednji pozdrav žrtvama liječničkog priziva savjesti’ bilo je raskrinkavanje stvarne agende ‘Hoda za život’, adresiranje stigme vezane uz pobačaj, upozoravanje na posljedice odbijanja obavljanja pobačaja iz vjerskih razloga, pozivanje na otpor ograničavanju reproduktivnih i drugih prava žena, a od 28. rujna 2017. obilježavamo Međunarodni dan za siguran i legalan pobačaj. U listopadu 2019. Platforma je u suradnji s KSS Antifjaka organizirala peticiju protiv predstavljanja knjige ‘Pobačaj - drama savjesti’ i klerikalizacije na Sveučilištu u Zadru, a zatim i performans ‘Sluškinje ustaju’ pred Sveučilištem. U suradnji sa Ženskom sobom, inicijativom #Spasi me i zakladom Solidarna pokrenuta je i kampanja #Pravdazadjevojčice koja je skrenula pozornost šire javnosti na problem seksualnog nasilja i kulminirala prosvjedima u čak 15 gradova. Sudjelovale smo i u organizaciji konferencije ‘Postizanje globalnog cilja održivog razvoja broj 5 u Hrvatskoj: Ravno­pravnost spolova i osnaživanje svih žena i djevojčica’. Sudjelujemo u prosvjed ima za prava žena diljem zemlje i podržavamo ih te provodimo istraživanja.