'Nevolja je spojila nas, roditelje zagrebačkih školaraca'

Omogućiti jedno od temeljnih ljudskih prava - ono na obrazovanje, a pritom zaštititi zdravlje najmlađih članova društva, dodatno ugroženo pandemijom COVID-19, nikada nije bilo veći izazov. Zna to i diplomirana novinarka Alice Jurak, za čiju djecu - 10-godišnju Luciju i 12-godišnjeg Lovru - kao i za ostalu djecu u Republici Hrvatskoj, 7. rujna počinje nova školska godina. No njihova će ipak biti drukčija jer će nova znanja i vještine usvajati među novim prijateljima u OŠ Pantovčak umjesto u matičnoj OŠ Miroslava Krleže na Kaptolu. Naime, njihova škola, koja je ujedno i najstarija pučka škola na hrvatskom jeziku u Zagrebu i početkom svibnja trebala je proslaviti 190. obljetnicu rada, poput brojnih objekata u Zagrebu i na širem zagrebačkom području, oštećena je u potresu koji je 22. ožujka pogodio Zagreb. Budući da nije, kao i velika većina zabrinutih roditelja, od nadležnih institucija dobivala odgovore na brojna pitanja u vezi s obrazovanjem svoje djece, među ostalim i na ono iznimno važno o detaljnom planu obnove oštećenih školskih objekata, 46-godišnja Alice bez mnogo razmišljanja pokrenula je inicijativu ‘Zagrebačke škole oštećene u potresu’. Zašto roditelji ustraju na javnoj objavi Registra štete od potresa, kao i na transparentnom planu protupotresne obnove škola Alice je objasnila u intervju, a priznala je i kojih se nedavno donesenih uputa za sprečavanje i suzbijanje epidemije COVID-19 vezanih uz rad predškolskih ustanova, osnovnih i srednjih škola u školskoj godini 2020./2021. najviše pribojava i ­zašto.

Story: Što uglavnom brine roditelje okupljene u istoimenoj Facebook grupi?
Nakon što smo dobili informacije od Grada o tome gdje će nam djeca na jesen ići u školu, ostalo je još pitanja na koja bismo voljeli dobiti odgovore. Prvenstveno pitanja o procesu obnove i radova na školama koji moraju biti u potpunosti transparentni. Dio roditelja bio je nezadovoljan lokacijama na koje je Grad prerasporedio učenike, a posljednjih mjesec dana puno se govori i o tome treba li, zbog epidemije, na jesen djecu poslati u školu ili im od samog početka omogućiti online nastavu. To će zasigurno ovisiti i o tome kakva će biti epidemiološka situacija prije početka škole. Pojedini su roditelji istaknuli i zabrinutost jer smatraju da u školama nema dovoljno higijenskih uvjeta za nastavu u izvanrednim uvjetima te smatraju da bi škola od prvog dana trebala biti online.

Story: Možemo čuti, pogotovo u posljednjih nekoliko mjeseci, da nevolja spaja ljude. Je li to bio i slučaj s roditeljima koje je okupila vaša inicijativa?
Nevolja nas je apsolutno spojila. Potres koji smo preživjeli sve nas je prilično uzdrmao i preplašio. U nekoliko sekundi potresa nestalo je sve ono što smo uzimali zdravo za gotovo - mir, sigurnost doma… Osobno sam upoznala neke članove grupe i s obzirom na to da se svi nalazimo u istoj situaciji, vrlo brzo smo ‘kliknuli’ i u stvarnom životu. Vječiti sam optimist i stvarno se nadam da ćemo kao društvo iz cijele ove situacije s potresom i pandemijom koronavirusa izići barem kao malo bolji ljudi. Svjesni da moramo pomagati jedni drugima.

Story: U kakvom je stanju škola koju su pohađala vaša djeca bila nakon potresa, a u kakvom je danas?
Nažalost, škola je uništena u potresu. Pretrpjela je veliki potres 1880., ali ovaj nakon 140 godina nije. Prilično je oštećena, dobila je žutu naljepnicu, ali drugi je kat zapravo kategoriziran crvenom oznakom. Iz škole su nam rekli da je južni zid u jako lošem stanju i da bi se mogao urušiti. Bila sam u školi pokupiti dječje stvari i prilična me tuga obuzela kada sam vidjela na što sliče učionice - popucani zidovi, žbuka rasuta po školskim klupama…

Story: Imate li informaciju kada će početi obnova škole i koliko će trajati?
Na školu je prije mjesec dana postavljena skela, no jesu li počeli radovi, ne znamo. Ravnateljica nas je izvijestila da je predviđena detaljna obnova škole, a kao trajanje obnove Grad Zagreb naveo je godinu dana pa je jedino sigurno da školsku godinu 2020./2021. učenici škole na Kaptolu neće provesti u svojoj školi.

Story: Što je s ostalim zagrebačkim školama teško oštećenim nakon potresa? Znate li kada će započeti njihova obnova?
Grad Zagreb je na svojim stranicama 31. srpnja objavio dokument u kojem je navedeno stanje po školama. Od 136 objekata osnovnih škola, dvije škole dobile su crvenu naljepnicu - OŠ Petra Zrinskog i OŠ Vugrovec Kašina. Navedeni rok za završetak njihove obnove je 1. rujna 2021. godine. Osam osnovnih škola, među kojima je i Krleža, škola moje djece, dobilo je žutu naljepnicu i privremeno nisu prikladne za upotrebu. Za pet škola Grad je naveo da će biti u funkciji 1. rujna ove godine, a radovi na OŠ Bukovac, Krleža i Merz trebali bi biti dovršeni do rujna iduće godine. Što se tiče srednjih škola, crvene naljepnice dobile su Gornjogradska gimnazija i Umjetnička plesna škola Silvije Hercigonje, a kao datum dovršetka radova na obnovi tih škola naveden je rujan 2022. godine. Isti datum naveden je i za rok dovršetka Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, dok je za četiri srednje škole naveden rok obnove do rujna iduće godine.

Story: Koliko je ukupno škola na području Zagreba teško oštećeno u potresu?
Posljednja informacija koju sam pročitala u medijima jest da je nakon potresa utvrđena šteta na 175 gradskih škola i vrtića, a do danas je obnovljen 91 objekt. To znači da u Zagrebu oko 6500 učenika neće prvi dan nove školske godine provesti u matičnoj školi. Ukupno 12 škola, pet osnovnih i sedam srednjih, jako je stradalo u potresu i nisu sigurne za boravak djece u njima pa će učenici tih škola nastavu pohađati u drugima. S obzirom na to da je u OŠ Ksavera Šandora Đalskog počela već prije planirana obnova, riječ je o ukupno 13 škola koje nisu spremne za prihvat učenika u predstojećoj školskoj godini.

Story: Od nadležnih tijela tražite i da javno objave Registar štete od potresa na školama u Zagrebu.
Neprihvatljivo je da, nakon više od pet mjeseci od potresa koji je pogodio Zagreb, javnost nije upoznata s detaljnim izvješćem o nastaloj šteti po školama kao ni s konkretnim planom obnove kojim će se podignuti razina protupotresne zaštite škola za buduću upotrebu. Pokrenula sam peticiju, koja je još otvorena za potpisivanje, kojom od nadležnih tražimo objavu Registra šteta od potresa i transparentan plan protupotresne obnove škola. Registar šteta od potresa treba sadržavati jasan opis nastale štete u svakoj školi, kao i jasan i detaljan opis radova koji će u obnovi biti izvršeni na stradalim objektima. Nužno je da se škole obnove poštujući pravila struke, uvažavajući datosti pojedinih objekata uz maksimalno korištenje tehnoloških i inženjerskih mogućnosti koje su nam danas na raspolaganju, da se razina potresne otpornosti poveća na maksimalno moguću, razina 3 ili 4. No do danas nije jasno po kojim će se zakonima, pravilnicima, procedurama i metodama obnova provesti, kao i kada će i kako javnost o tome biti obaviještena. Na oštećenim objektima je nužno ono što se stručno naziva potresna obnova, a ne obična reparaturna sanacija.

Story: Zašto je važno da su takvi podaci javno dostupni građanima Republike Hrvatske?
Dva su razloga za to - sigurnost i transparentnost. Transparentnost znači uvid u potpune, točne i pravodobne informacije jer je samo tako moguća kontrola trošenja javnog novca, a ovdje je riječ o pozamašnom iznosu koji će biti utrošen u obnovi uništenih škola. Dosadašnja obnova je netransparentna i ne želimo da se oštećene zgrade popravljaju po principu ‘krpanja’ i kozmetičkih zahvata kojima se škole dovode u stanje prije potresa koje se već pokazalo potpuno neadekvatnim u smislu potresne otpornosti. Sve faze radova, od istražnih radnji, pregleda i izrade potrebne projektne dokumentacije, preko izvedbe radova uz kontinuiranu stručnu kontrolu putem stručnog nadzora te na kraju tehničkog pregleda i izdavanja potrebnih dozvola i iskaznica moraju izraditi za to ovlaštene osobe, čija ovlaštenja moraju biti dostupna javno, odnosno na stranicama svake škole. Sva projektna dokumentacija potrebna za izvedbu radova također mora biti dostupna javno. Javno dostupni na stranicama svake pojedine škole trebali bi biti i natječaji za izbor izvođača radova s pripadajućim troškovnicima i ugovorima, kao i konačni izvještaji o obavljenim tehničkim pregledima, dozvole za uporabu i seizmičke iskaznice.

Story: Kako su Lucija i Lovro reagirali kada su doznali koju će školu, umjesto matične OŠ Miroslava Krleže, pohađati u novoj školskoj godini? Vesele li se novim početcima?
Učenici iz OŠ M. Krleže premješteni su u dvije škole. Djeca od 1. do 4. razreda pohađat će OŠ Jabukovac, a učenici od 5. do 8. razreda OŠ Pantovčak. S obzirom na to da će Lucija krenuti u 5., a Lovro u 7. razred ići će u istu školu, na Pantovčak. Moji bi klinci voljeli da se nastava održava u školi, a ne online. Nedostaju im njihovi prijatelji, druženja, zafrkancija nakon nastave… Ništa ne može zamijeniti kontakt uživo, nikakve digitalne platforme.

Story: Navodno brojni roditelji nisu bili vaše sreće i njihova djeca neće pohađati školu u neposrednoj blizi mjesta stanovanja.…
Čak 666 učenika iz Osnovne škole Petra Zrinskog, koja se nalazi u centru Zagreba, od jeseni će biti preseljeni u četiri različite škole. Razredi od 1. do 4. bit će preseljeni u tri obližnje škole, a učenici od 5. do 8. razreda sele se u OŠ Ive Andrića u Sopotu, dakle u Novi Zagreb. Roditeljima, pogotovo onima koji imaju više djece u različitim razredima, bit će teško organizirati dan. Tu su i brojne izvanškolske aktivnosti na koje djeca idu, sve to treba vremenski uskladiti…

Story: Što vas još zabrinjava kad je riječ o novoj školskoj godini?
Brine me puno toga, pogotovo kad je riječ o zdravlju. Nažalost, nemoguće je održavati higijenski maksimum i sve epidemiološke mjere kada je toliki broj djece na jednome mjestu. Što se tiče škole, brine me i kako će se Lucija snaći u 5. i Lovro u 7. razredu koji su sami po sebi teži. On dobiva fiziku, kemiju, biologiju, nove predmete koji nisu baš lagani. Djeca će morati uložiti puno truda kako bi svladala gradivo koje ih čeka i usvojila nova znanja. Pogotovo bude li nastava opet online.

Story: Znate li kojih mjera će se morati pridržavati vaša djeca za boravka u školi?
Ministarstvo obrazovanja predstavilo je prošli tjedan predviđene mjere za održavanje nastave usred pandemije koronavirusa. Uz pojačanu higijenu i dezinfekciju ruku važno je nemiješanje učenika iz različitih razrednih odjela. Preporuka je i održavanje najvećeg mogućeg fizičkog razmaka, minimalno 1,5 do 2 metra u učionici. Tamo gdje je to moguće, učenici neće morati nositi maske, alio tamo gdje nije moguće, i učenici i nastavnici morat će nositi maske ili podijeliti razrede na grupe, odnosno nastavu u smjenama. U svakom slučaju, pred učenicima, nastavnicima, ali i pred roditeljima izazovna je jesen. 

Story: Kako su vaša djeca savladala online nastavu?
Što se tiče samog procesa održavanja nastave, zadatke su više-manje rješavali samostalno, ali za dio gradiva im je ipak bila potrebna roditeljska pomoć. Trudili su se maksimalno, no jedno je kada mi roditelji pojašnjavamo djeci gradivo, a drugo je kada to rade nastavnici.

Story: Što vi mislite o tome?
Kad je riječ o samom procesu usvajanja znanja, voljela bih da djeca mogu pohađati nastavu u školama, ali bojim se da zbog epidemiološke situacije to neće biti moguće. Bude li na jesen online nastava, potreban je svakodnevni online kontakt profesora s djecom, da djeca imaju online predavanja, kao i snimljena videopredavanja u kojima im se pojašnjava novo gradivo. Nije ni to adekvatna zamjena predavanju u učionici, ali je ‘second best’.

Story: Na koji način razgovarate s djecom o pandemiji COVID-19, novim okolnostima u kojima će pohađati školu?
Od prvog dana izbijanja epidemije djeci objašnjavam da se svi moramo prilagoditi novonastaloj situaciji. Da se moramo svi odgovorno ponašati zbog sebe, ali i zbog drugih. Lucija i Lovro usvojili su standarde ‘novog normalnog’, znaju da moraju često prati ruke, nositi maske, da se, nažalost, ne smiju grliti s drugima izvan obitelji. Cijelo vrijeme im ponavljam da nijedna nevolja ne traje dovijeka. Proći će i ovo, a dok ne prođe, moramo svi biti na maksimalnom oprezu.

Story: Što oni kažu o novonastaloj situaciji? Što ih zabrinjava, a što veseli?
Što se tiče škole, oboje bi radije da se nastava odvija u školi. I sami su shvatili da je proces učenja i usvajanja novoga gradiva neusporedivo lakši kada se nastava odvija u učionicama i kada slušaju što profesori govore na satu. A što ih brine? Klasične dječje brige, rekla bih, poput onih hoće li se moći igrati u parku i na igralištu nakon škole, hoće li se moći družiti s prijateljima...

Story: Koje vrijednosti im nastojite usaditi?
Odgajam ih da budu sretni i slobodni. Slobodni duhom jer smatram da je to najvažniji preduvjet za sreću. Da poštuju druge i različite, da budu otvorenog srca i uma. Učim ih da kritički gledaju na stvari i svijet oko sebe. Da ne prihvaćaju zdravo za gotovo tuđe istine, već da uvijek propitkuju. Da se u onome što rade moraju truditi, no isto tako da je ponekad u redu i odustati. I stati. I reći da si pogriješio, kao i da uvijek mogu početi ponovno te da to nije propust nego snaga. Odgajam ih da vole sebe, poštuju sebe i vjeruju u sebe.