Prevencija je pola zdravlja. Nemojte zanemarivati ono što vam tijelo govori i nikad se ne predajte. Teške situacije samo nas ojačaju i pripreme za sve nadolazeće izazove u životu. Poruka je to, ali i životni moto Kristijana Sindika, 45-godišnjeg inženjera elektrotehnike i organizatora brojnih sportskih natjecanja kojemu je prije četiri godine dijagnosticiran rak testisa. Oca 12-godišnje Ive i 10-godišnje Ane ni metastaze na limfnim čvorovima nisu uspjele pokolebati. Njegova je volja za životom tolika da je nakon pobjede nad opakom bolesti nastavio misliti na one najranjivije sa sličnim dijagnozama. Prošli je tjedan istrčao nevjerojatnih sedam maratona u sedam dana - od Splita do crnogorskog Tivta, ukupno 295 kilometara, i to sve sa samo jednim ciljem - pomoći djeci koja se bore s tumorima na Odjelu za onkologiju KBC-a Split.
Story: Prije četiri godine preboljeli ste karcinom. Kako i kada ste doznali dijagnozu?
Moja priča s karcinomom započela je krajem 2016. godine kada sam istrčao utrku Ironman u Barceloni. Nakon toga primijetio sam prve naznake bolesti, odnosno napipao sam određena izbočenja na području testisa. Nisam odmah pomislio da je riječ o karcinomu jer se ta bolest najčešće javlja kod populacije između 16. i 35. godine, a ja sam tada imao već 41 godinu. Redovito sam odlazio na preglede i sve je bilo u redu pa se nisam brinuo. U siječnju 2017. na prijateljevu rođendanu igrao sam nogomet nakon deset godina i dobio udarac loptom u neugodno mjesto. Neko vrijeme nakon toga nisam išao na pregled i nisam ni slutio da bih mogao imati karcinom testisa. Tjedan uoči Split Marathona te godine bio je vrlo turbulentan. Pet dana prije toga imao sam zakazan pregled na kojemu mi je liječnik priopćio loše vijesti. Bio sam shrvan kad sam doznao dijagnozu, no nije bilo vremena za crne misli jer sam samo sat vremena poslije morao održati prezentaciju za 200 volontera te im dati smjernice i sve potrebne informacije o utrci.
Nakon prezentacije obavijestio sam Organizacijski odbor Split Marathona o svojoj dijagnozi i svi su bili zaprepašteni. Nikome nije bilo jasno kako je osobu poput mene, koja živi zdravo i bavi se sportom, to snašlo. No nisam se previše zamarao negativnim emocijama, nego sam vjerovao da ću pobijediti karcinom. U četvrtak isti tjedan imao sam operaciju nakon koje sam pušten na kućnu njegu, a za vikend sam koordinirao maraton iz kreveta. Nakon toga uslijedili su problemi jer je rak metastazirao i zahvatio limfne čvorove na stražnjem dijelu trbuha. Išao sam na kemoterapiju koja je trajala devet tjedana. To je razdoblje bilo izazovno, ali samo su tri dana bila zaista naporna. Prijatelj Siniša Petković svaki me dan vodio na terapiju i ulijevao mi nadu u bolje sutra. Bio sam vrlo slab, blijed i bez kose, ali odradio sam Marjansku skalinadu, utrku koja se svake godine održava na Uskrsni ponedjeljak. To penjanje s rive na vrh Marjana zaista mi je dobro došlo da malo ohladim glavu i skrenem pozornost s negativnih misli. Tijekom kemoterapije snagu su mi pružali obitelj i prijatelji, koji su se trudili uljepšati mi sive dane koje sam provodio na pregledima u bolnici. Inače sam optimistična osoba i vjerovao sam da mogu preboljeti tu bolest ako zadržim disciplinu.
Story: Ciklus kemoterapija ipak nije polučio željeni rezultat?
Nakon što sam uspješno odradio kemoterapiju, nagradio sam se putovanjem u Svalbard, norveško otočje udaljeno 700 kilometara od Sjevernog pola, gdje sam istrčao utrku od deset kilometara. Kada sam se vratio kući s Arktika, otišao sam na magnetsku rezonancu i šokirao se vidjevši da problem s limfnim čvorovima još nije riješen. Iz preventivnih razloga liječnici su ih odlučili odstraniti laparoskopijom, vrlo zahtjevnom operacijom koja je trajala šest sati. U srpnju 2017. godine izišao sam iz bolnice sa 12 kilograma manje, ali sretan što sam pobijedio karcinom. Nakon tri mjeseca oporavka kod kuće uz obitelj i prijatelje, vratio sam se svojoj najvećoj strasti, sportu, i otišao u New York gdje sam ponosno otrčao maraton te dokazao da i dalje mogu trčati na duge staze.
Story: Odakle tolika ljubav prema trčanju?
Oduvijek sam volio sport. U mladosti sam se profesionalno bavio nogometom, a poslije sam ga igrao u slobodno vrijeme s prijateljima. Prije desetak godina često sam pratio maratonske utrke na televiziji. Sjećam se da sam 2008. godine gledao prijenos njujorškog maratona i bio zadivljen tim događanjem, a posebno me fascinirala izdržljivost trkača. Općenito me privlačio takav način trčanja pa sam odlučio početi trčati na duge staze. Kada su moji prijatelji čuli da sam pred sebe postavio taj izazov, smijali su mi se jer nikada nisam mogao istrčati više od nekoliko kilometara. Unatoč tome, bio sam odlučan dokazati svima, pa tako i samome sebi, da mogu biti maratonac. Zaljubio sam se u trčanje i shvatio koliko me to opušta. Mislim da je upravo moja dugogodišnja predanost tome, kao i sportu općenito, bila presudna u borbi protiv karcinoma jer je moje tijelo bilo u dobroj kondiciji. Trčanjem sam uspio skrenuti pozornost s negativnih misli i osloboditi se briga tijekom mučnog razdoblja kemoterapije.
Story: Kako je došlo do ideje za akciju ‘Zlatna vrpca - 7 maratona u 7 dana’?
Još od 2008. godine, kada sam počeo trčati maraton i postao član Split Marathona, sudjelujem u humanitarnim utrkama. Split Marathon uvijek ima humanitarnu notu, a uz akciju ‘Zlatna vrpca’, sudjelovao sam i u organizaciji mnogih sličnih utrka kao što je ‘End Polio’ za borbu protiv dječje paralize. Rado sudjelujem u dobrotvornim akcijama i nastojim pomoći svima oko sebe koliko je god to moguće. O ‘Zlatnoj vrpci’ razmišljao sam neko vrijeme. Sedam je moj ‘sudbinski’ broj koji mi donosi sreću cijelog života. Upravo zato odlučio sam Svjetski tjedan borbe protiv raka, koji je počeo 4. veljače i trajao sedam dana, obilježiti na specifičan način. Akcijom ‘Zlatna vrpca - 7 maratona u 7 dana’ želio sam spojiti nekoliko stvari koje su mi obilježile život: dva grada uz koja sam vezan korijenima, Split i Tivat, te borbu protiv raka. ‘Zlatna vrpca’ trčala se sedam dana na dionici između Splita i Tivta u Crnoj Gori, dugoj 295 kilometara, sastojala se od sedam dijelova, a svaka pojedina ruta bila je duga 42 kilometra. Na završetku svake trkačke dnevne dionice - koja se protezala od Splita preko Ruskamena, Drašnica, Ploča, Stona, Orašca i Čilipa do Tivta - bilo je predviđeno noćenje kako bismo se odmorili i prikupili snagu za sljedeći maraton. Akcija je bila koncipirana tako da su svi zainteresirani kupovali kilometre u minimalnom iznosu od 100 kuna i tako donirali sredstva na račun Odjela dječje onkologije KBC-a Split.
Story: Koliko je bilo teško istrčati 42 kilometra svaki dan?
Bilo bi iznimno teško da sam trčao sam, no uz mene je bio moj tim. Osim toga, više od 300 pojedinaca pridružilo nam se na različitim dionicama od Splita do Tivta i time uljepšalo tu divnu avanturu. Uz cestu su nas pjesmom i plesom bodrili brojni navijači, što mi je dalo dodatnu snagu da nastavim. Zaista mi je drago što se toliko ljudi uključilo u akciju te što smo zajedno pridonijeli osvješćivanju javnosti o temi liječenja karcinoma kod djece.
Story: Koliko vam je značila podrška drugih sportaša tijekom maratona?
Podrška sportaša koji su odlučili trčati sa mnom mnogo mi znači. Odaziv je bio zaista velik i bilo mi je drago upoznati sve hrabre ljude dobre volje. Svatko od njih ima inspirativnu priču koja me motivirala za nastavak utrke. Pogledajte primjerice Helenu Bule, koja je svih sedam dana trčala sa mnom za djecu, ali i u čast svojoj bliskoj prijateljici Mari koja je, nažalost, nedavno izgubila bitku s onkološkim oboljenjem. Bilo je još takvih priča tu. Sestre Gudelj dio rute trčale su za svog preminulog ujaka, Ana Crvelin je treću etapu istrčala za jednog mališana koji više nije s nama, a Maja Bonačić došla je iz Zagreba istrčati dubrovačku etapu u spomen na svog oca koji je bio iz tog kraja. Nevjerojatno je koliko smo različitih ljudi sreli na našem putu. Posebno mi je drago što su nas podržale naše sportske legende, poput nekadašnjeg kapetana Hajduka Vika Lalića i trofejnog vaterpolista Alena Boškovića. Iznimno sam zahvalan i Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja čiji su članovi trčali s nama, kao i brojnim atletskim, triatlonskim te maratonskim klubovima koji su nas podržali tijekom cijele rute. Šibenski triatlonci su mi prije četvrtog maratona donijeli dres s brojem četiri Dražena Petrovića, koji mi je veliki sportski i životni uzor. Mnogo mi je značilo što su svih sedam maratona, uz Helenu Bule, sa mnom bili i Rikardo Kuhar, dvostruki finišer svjetskog prvenstva u Ironmanu na Havajima, i Ante Bebić, triatlonac i triatlonski trener koji je pet od sedam maratona istrčao za manje od četiri sata. Bruno Grgurević trčao je prva tri maratona, a onda se, nažalost, ozlijedio i nije mogao nastaviti. To je ključna ekipa koja je izdvojila svoje vrijeme i dala sve od sebe kako bi se izveo ovaj nevjerojatan sportski izazov te da bi se prikupilo što više novca za naše najmlađe. Osim sportašima, zahvalan sam i svim divnim ljudima koji su me pratili na ovom neobičnom putovanju. Naš vozač Ivica Grgurević odradio je lavovski posao, pružao nam podršku i okrepu te prvu pomoć posljednjih tjedan dana, a Branimir Džaja fotografirao je sve nezaboravne trenutke naše avanture.
Story: Jeste li ikada, ne samo u ovom humanitarno-sportskom podvigu u kojem vam vrijeme i nije bilo naklonjeno, razmišljali o odustajanju?
Svih sedam maratona istrčao sam bez većih poteškoća, no moram reći da mi je četvrti bio najzahtjevniji s obzirom na velik broj uzbrdica i olujni vjetar oko Pelješkog mosta koji nam je puhao u prsa. Moja prva i jedina kriza u ovoj akciji bila je upravo na usponu od Opuzena do Rabe, no sretno sam stigao do cilja. Kada su namjere plemenite, kada si strastven i drži te adrenalin, motivacija je sama po sebi jaka pa odustajanje nije opcija. Puno su mi pomogli i navijači koji su nas bodrili uz cestu. Kad vidiš entuzijazam tih ljudi i koliko zajedno s nama polažu nade u taj plemeniti cilj, dobiješ krila. Posebno je emotivan bio prolazak preko dubrovačkog Straduna, gdje nas je dočekalo dosta ljudi. To je bilo iznimno važno jer se djeca s dubrovačkog područja također liječe na splitskoj onkologiji. Oženjen sam i imam dvije divne kćeri. Djeca su moja najveća ljubav te mi daju snagu da budem bolji čovjek i podržavaju me u svemu što radim. Na službenom otvorenju utrke ‘Zlatna vrpca - 7 maratona u 7 dana’ bile su sa mnom na startu u Splitu i istrčale jedan kraći dio prve rute. Oduševljen sam koliko snažno zajedništvo može proizići iz plemenite inicijative. Mi odrasli trebamo djeci biti primjer, stoga sam ovom humanitarnom akcijom želio svojim kćerima pokazati da u životu uvijek treba misliti na druge i pomoći potrebitima.
Story: Prikupljena sredstva namijenjena su Odjelu dječje onkologije KBC-a Split. Kako ste se odlučili za donaciju tom dječjem odjelu i što će se kupiti doniranim novcem?
Na Odjelu dječje onkologije nedostaje infuzijskih volumetrijskih pumpi i ostalih aparata pa će se novcem prikupljenim ovom akcijom nabaviti dodatna oprema za liječenje mališana. Dosad je prikupljeno oko 140 tisuća kuna, što je nadmašilo sva moja očekivanja. Donacije su pristigle iz Hrvatske, ali i iz raznih dijelova svijeta poput SAD-a, Njemačke, Turske, Rusije i Crne Gore. Akcija traje do kraja ovog mjeseca, a tada ćemo objaviti konačnu svotu koja je prikupljena ovim humanitarnim projektom. Ovim putem pozivam sve one koji još nisu donirali novac neka to učine i tako naprave malu stvar s puno ljubavi. Svi zainteresirani donatori mogu darovati najmanje 100 kuna ili 15 eura. Sredstva se uplaćuju na račun Odjela dječje onkologije KBC-a Split putem IBAN-a HR1424070003106794371, otvorenog u OTP banci d.d. Split.
Story: Posljednjih godinu dana koronavirus i pandemija gotovo su jedine teme o kojima pričamo. Jesu li ostale bolesti i zdravstveni problemi zanemareni u ovom nezahvalnom vremenu?
To je, nažalost, istina. Mnoge su bolesti i zdravstveni problemi nepravedno marginalizirani. Zbog posljedica pandemije ugroženo je zdravstveno stanje mnogih ljudi. Htio sam to promijeniti i pomoći onima koji su prepušteni sami sebi. Tijekom posljednjih godinu dana, kada je u fokusu javnosti isključivo pandemija, odlučio sam krucijalne teme, kao što je liječenje onkoloških bolesti kod najmlađih, staviti u prvi plan.
Story: Koju biste poruku poslali onkološkim bolesnicima i svim ostalim ljudima kada je riječ o zdravlju?
Prevencija je pola zdravlja. Nemojte zanemarivati ono što vam tijelo govori i nikad se ne predajte. Teške situacije mogu nas samo ojačati i pripremiti za sve izazove u životu. Uvijek pozitivno gledajte situaciju u kojoj se nalazite i okružite se vedrim ljudima. Snaga uma iznimno je važna i pomaže nam premostiti sve izazove koje život stavi pred nas. Imajte vjere u sebe jer to je ključni preduvjet za uspjeh.
Story: Planirate li neke nove sportske pothvate?
Cilj mi je završiti svih šest najvećih maratona dva puta. Osim toga, želim završiti sedam maratona na svih sedam kontinenata. Najveći izazov bit će Antarktika zbog visokih troškova i nemilosrdne klime, ali radujem se toj avanturi. Svake godine organiziram Split Marathon, no aktualne su i neke ideje za sljedeću godinu koje još ne smijem otkriti. Isto tako, s kolegama iz Split Marathona i Triatlon saveza Crne Gore organiziram veliki projekt ‘Crown of Montenegro’, ekstremni triatlon koji će se trčati kroz Nacionalni park Durmitor 31. srpnja.
