Prevencija je pola zdravlja. Nemojte zanemarivati ono što vam tijelo govori i nikad se ne predajte. Teške situacije samo nas ojačaju i pripreme za sve nadolazeće izazove u životu. Poruka je to, ali i životni moto Kristijana Sindika, 45-godišnjeg inženjera elektrotehnike i organizatora brojnih sportskih natjecanja kojemu je prije četiri godine dijagnosticiran rak testisa. Oca 12-godišnje Ive i 10-godišnje Ane ni metastaze na limfnim čvorovima nisu uspjele pokolebati. Njegova je volja za životom tolika da je nakon pobjede nad opakom bolesti nastavio misliti na one najranjivije sa sličnim dijagnozama. Prošli je tjedan istrčao nevjerojatnih sedam maratona u sedam dana - od Splita do crnogorskog Tivta, ukupno 295 kilometara, i to sve sa samo jednim ciljem - pomoći djeci koja se bore s tumorima na Odjelu za onkologiju KBC-a Split.
Story: Prije četiri godine preboljeli ste karcinom. Kako i kada ste doznali dijagnozu?
Moja priča s karcinomom započela je krajem 2016. godine kada sam istrčao utrku Ironman u Barceloni. Nakon toga primijetio sam prve naznake bolesti, odnosno napipao sam određena izbočenja na području testisa. Nisam odmah pomislio da je riječ o karcinomu jer se ta bolest najčešće javlja kod populacije između 16. i 35. godine, a ja sam tada imao već 41 godinu. Redovito sam odlazio na preglede i sve je bilo u redu pa se nisam brinuo. U siječnju 2017. na prijateljevu rođendanu igrao sam nogomet nakon deset godina i dobio udarac loptom u neugodno mjesto. Neko vrijeme nakon toga nisam išao na pregled i nisam ni slutio da bih mogao imati karcinom testisa. Tjedan uoči Split Marathona te godine bio je vrlo turbulentan. Pet dana prije toga imao sam zakazan pregled na kojemu mi je liječnik priopćio loše vijesti. Bio sam shrvan kad sam doznao dijagnozu, no nije bilo vremena za crne misli jer sam samo sat vremena poslije morao održati prezentaciju za 200 volontera te im dati smjernice i sve potrebne informacije o utrci.
Nakon prezentacije obavijestio sam Organizacijski odbor Split Marathona o svojoj dijagnozi i svi su bili zaprepašteni. Nikome nije bilo jasno kako je osobu poput mene, koja živi zdravo i bavi se sportom, to snašlo. No nisam se previše zamarao negativnim emocijama, nego sam vjerovao da ću pobijediti karcinom. U četvrtak isti tjedan imao sam operaciju nakon koje sam pušten na kućnu njegu, a za vikend sam koordinirao maraton iz kreveta. Nakon toga uslijedili su problemi jer je rak metastazirao i zahvatio limfne čvorove na stražnjem dijelu trbuha. Išao sam na kemoterapiju koja je trajala devet tjedana. To je razdoblje bilo izazovno, ali samo su tri dana bila zaista naporna. Prijatelj Siniša Petković svaki me dan vodio na terapiju i ulijevao mi nadu u bolje sutra. Bio sam vrlo slab, blijed i bez kose, ali odradio sam Marjansku skalinadu, utrku koja se svake godine održava na Uskrsni ponedjeljak. To penjanje s rive na vrh Marjana zaista mi je dobro došlo da malo ohladim glavu i skrenem pozornost s negativnih misli. Tijekom kemoterapije snagu su mi pružali obitelj i prijatelji, koji su se trudili uljepšati mi sive dane koje sam provodio na pregledima u bolnici. Inače sam optimistična osoba i vjerovao sam da mogu preboljeti tu bolest ako zadržim disciplinu.
Story: Ciklus kemoterapija ipak nije polučio željeni rezultat?
Nakon što sam uspješno odradio kemoterapiju, nagradio sam se putovanjem u Svalbard, norveško otočje udaljeno 700 kilometara od Sjevernog pola, gdje sam istrčao utrku od deset kilometara. Kada sam se vratio kući s Arktika, otišao sam na magnetsku rezonancu i šokirao se vidjevši da problem s limfnim čvorovima još nije riješen. Iz preventivnih razloga liječnici su ih odlučili odstraniti laparoskopijom, vrlo zahtjevnom operacijom koja je trajala šest sati. U srpnju 2017. godine izišao sam iz bolnice sa 12 kilograma manje, ali sretan što sam pobijedio karcinom. Nakon tri mjeseca oporavka kod kuće uz obitelj i prijatelje, vratio sam se svojoj najvećoj strasti, sportu, i otišao u New York gdje sam ponosno otrčao maraton te dokazao da i dalje mogu trčati na duge staze.
Story: Posljednjih godinu dana koronavirus i pandemija gotovo su jedine teme o kojima pričamo. Jesu li ostale bolesti i zdravstveni problemi zanemareni u ovom nezahvalnom vremenu?
To je, nažalost, istina. Mnoge su bolesti i zdravstveni problemi nepravedno marginalizirani. Zbog posljedica pandemije ugroženo je zdravstveno stanje mnogih ljudi. Htio sam to promijeniti i pomoći onima koji su prepušteni sami sebi. Tijekom posljednjih godinu dana, kada je u fokusu javnosti isključivo pandemija, odlučio sam krucijalne teme, kao što je liječenje onkoloških bolesti kod najmlađih, staviti u prvi plan.
Cijeli intervju s Kristijanom Sindikom u sklopu društveno odgovorne akcije Same Chances by Story pročitajte u novom broju magazina Story koji je u prodaji od srijede, 17. veljače 2021. godine
