'Roditelji su se bojali da će Down sindrom prijeći na njihovu djecu'

Koja Vam je prva asocijacija kada netko kaže 'moćna žena'? Osoba koja ima deset milijuna pratitelja na Instagramu? Ili istu cifru na bankovnom računu? Sara Bero nema niti jedno niti drugo, ali i dalje je sinonim za moćnu ženu koja godinama unazad ostvaruje zacrtane ciljeve, pronalazi snagu i moć u svakodnevnim situacijama, a svoje znanje usmjerava i pokazuje na pravi način. Sarin najveći uspjeh su njezine tri djevojčice, curice sa sličnim ciljevima, željama, a razlika između njih je samo u broju kromosoma. Irma i Ilda su 12-godišnje blizanke s Downovim sindromom, a njihova majka, hrabra Sara, godinama unazad podiže svijest o ovom kromosomskom poremećaju. Rukama i nogama aktivno se bori protiv stigme i diskriminacije. I u tome uspijeva, a kako je izgledao njezin početak, Sara je ispričala u intervju za Story.hr.

Story.hr: Bili ste relativno mladi kada ste prvi put rodili i na svijet donijeli dvije prekrasne djevojčice. Jeste li osjećali strah?

Imala sam samo 20 godina kada sam se prvi put ostvarila u ulozi majke i nisam znala što je Downov sindrom. Nisam do tada nikada niti upoznala osobu s tim sindromom. Nisam bila upućena. Sjećam se da mi liječnici nisu dozvolili da se radujem svojoj djeci, nitko mi nije rekao da će se one jednog dana smijati, grliti i najviše voljeti.

Story.hr: Kako je reagirala okolina kada ste im rekli da djevojčice imaju genetski poremećaj?

Jako loše su reagirali. Većina njih nije uopće znalo o čemu je riječ pa su neki članovi obitelji dolazili u naš dom s predrasudama. Željeli su vidjeti kakva su to djeca, govorili su nam da ih ostavimo u domu, govorili su nam da smo mladi i da ćemo imati još djece...

Story.hr: Koliko Vas je majčinstvo promijenilo?

Udala sam se sa samo 17 godina pa sam shodno tome sebi nametnula velike obaveze. Nisam imala priliku izlaziti s društvom, ali sam oduvijek bila odgovorna i zrelija u odnosu na godine koje sam tada imala. Majčinstvo me promijenilo i ojačalo. Vodim borbu već 12 godina i nisam više ista osoba. Izgradila sam sebe na deset načina. Nisam krhka, nisam ranjiva niti razmažena ili neodgovorna...

Story.hr: Jeste li se odmah snašli u ulozi majke?

Jesam, tri dana nakon poroda samostalno sam kupala djecu, a kada su napunile četiri mjeseca krenule smo na prve terapije. U sve sam ušla jako i borbeno, a baš zbog toga smo danas tu gdje jesmo.

Story.hr: U kojem trenutku ste odlučili krenuti podizati svijest o važnosti kvalitetne skrbi za osobe s Down sindromom?

Kada su moje djevojčice napunile pet godina. Irma je ostala bez  kose. Bila je preslatka, savršena haljinica, predivno lice, ali ćelava i zbog toga je cijelo vrijeme bila na meti neugodnih pogleda. Roditelji su se bojali da će Downov sindrom prijeći na njihovu djecu pa sam im morala dokazivati kako je to nešto s čim se dijete rodi. Objašnjavala sam im kako to neće prijeći na njihovu djecu i kako moje Irma i Ilda nisu drugačije.

Story.hr: Gdje ste tijekom života pronalazili snagu? Koje razdoblje Vam je bilo najteže?

Energiju sam znala pronalaziti u svojoj djeci. Oduvijek. I to je ostalo do dana današnjeg. Kada mi je teško, znam da moram ustati zbog njih jer nitko drugi to neće umjesto mene napraviti. Bilo je teških trenutaka. Irma je imala sedam operacija i bila je u komi. Sve su tako jako teški trenutci. Djeca su svakom roditelju ona najsvjetlija točka zbog koje žive.

Story.hr: Irma i Ilda su sada već velike cure. Jesu li tipične blizanke koje se u svemu slažu ili vole različite stvari?

Nedavno su napunile 12 godina i pohađaju dvije različite škole. Irma je u svom svijetu i ne voli kada je u prostoriji puno ljudi. Voli provoditi vrijeme sama. A Ilda se obožava šminkati, raditi frizure, voli telefon i Instagram. Ma baš poput prave tinejdžerice.

Story.hr: Na društvenim mrežama imate pravu vojsku obožavatelja, a svakodnevno dobivate stotine pozitivnih komentara. No, tu i tamo se nađe i neki negativni komentar. Koliko takvi komentari utječu na Vas?

Na početku su mi negativni komentari bili neprihvatljivi. Svaki put kada bi netko nešto ružno komentirao, doslovno sam se tresla. No sada više situacija nije ista. Shvatila sam da su društvene mreže nekim ljudima zamjena za psihijatra pa shodno tome pokušavaju liječiti vlastite frustracije tako što vrijeđaju druge. Takve osobe ne smiju utjecati na naš život. Trebamo se okrenuti predivnim ljudima koji na nas pozitivno utječu.Trebamo širiti ljubav, sreću, mir i biti podrška jedni drugima.

Story.hr: Godinama unazad prati Vas glas hrabre samohrane majke. Kako ste stizali?

Uvijek kažem kako nam je u životu za sve potrebna dobra volja. Svako jutro mi odlučujemo hoće li nam dan biti lijep ili ružan. Jednostavno moramo prihvatiti život onakav kakav jest i shvatiti da nam je to jedan jedini. Moramo naučiti živjeti sa svim vrlinama, ali i manama i to bez predaje. S puno borbe i truda. Moj životni moto je - život je težak, ali mi ga možemo učiniti ljepšim.

Story.hr: S kojim predrasudama se najčešće susrećete?

Pa ljudima najviše smeta to što vodim računa o sebi. Neke osobe jednostavno ne vole vidjeti sređenu ženu koja ulaže u svoj izgled. Često ljudi misle kako osobe koje imaju neki problem trebaju izgledati jadno kako bi nas mogli žaliti. Prije pet godina samoj sebi sam rekla da neću biti nikakva jadnica već borac kojem će se svijet diviti. I stvarno je tako. Ne razmišljam o predrasudama. Ljude dijelim na dobre i loše.

Story.hr: Što ste sve postigli kada je riječ o podizanju svijesti? 

Ja sam predstavnica prvog udruženja djece i mladih s Downovim sindromom u Crnoj Gori. Član sam federacije Down sindrom u kojoj se nalazi još 11 europskih zemalja. Radila sam na tri velika regionalna projekta u kojem su sudjelovala djeca iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske. Pokrenula sam prvi projekt u kojem su djevojke s Downovim sindromom učile sve o šminkanju, a svoje umijeće su pokazale na natjecanju u Istanbulu. Osvojile su prvo mjesto. Naš drugi projekt zove se Izbor za miss i mistera djece i mladih s Downovim sindromom u kojem je sudjelovalo 32 djece iz cijele regije. Treći projekt je Svi za sport, sport za sve. Namijenjen je punoljetnoj djeci koja profesionalno treniraju nogomet, a u Istanbulu će se natjecati krajem svibnja ove godine. Organizirala sam i prve revije u Crnoj Gori. Napravila sam suradnje s brojnim udrugama, a bila sam u kontaktu i s ambasadorima i političarima. Naravno, to je za mene, običnu ženu, veliki uspjeh.

Story.hr: Koji je Vaš najveći cilj?

Moj cilj je ostaviti svojoj djeci sigurnu budućnost u kojoj će moći kasnije uživati. Cilj mi je da djeci s Down sindromom osiguram još puno stvari koje im nedostaju da budu prihvaćeni. Želim im omogućiti rad i normalan život. Nisam skromna osoba i mogla bih do sutra nabrajati svoje želje jer svaki dan postavim novi cilj.
No, glavni cilj mi je izgraditi centar za osobe s Ds-om u Crnoj Gori. Kada pričamo općenito - cilj mi je podizati svijest i dokazati kako osobe s Downovim sindromom mogu puno toga postići.

Story.hr: Prije nekoliko godina ponovno ste se ostvarili u ulozi majke. Kako su djevojčice prihvatile mlađu sestru Inu?

Predivno. Jako se vole i paze jedna na drugu, a to možete vidjeti i svakodnevno na Instagramu. Ina je Božji dar za moju dugogodišnju borbu i najveća podrška svojim sestrama.

Story.hr: Radite još dva posla. Kako sve to stižete?

Držim pekare, vodim udrugu za djecu i već dvije godine bavim se marketingom. Obavljam desetak različitih poslova. Uspješno. To je nešto što me održava. Ne razumijem žene koje kažu da nešto ne mogu stići ili da ne mogu nešto graditi. Sve se može, ali je potrebna volja, želja i organizacija. Sve je to u našoj glavi.

Story.hr: Što radite kada uhvatite malo slobodnog vremena?

Osoba sam koja voli ulagati u sebe i svoj izgled. Volim izgledati lijepo i uvijek nađem vremena pa čak i u sitne noćne sate kada normalan svijet spava. Brinem se o svom izgledu i to je ono što me motivira. Želim naglasiti i kako je važno da svaka žena stavi sebe na prvo mjesto.

Story.hr: I za kraj, imate li neku neostvarenu želju?

Ahhh, imamo puno neostvarenih želja i kao što sam već naglasila - nisam skromna žena. Svaki dan imam neku novu želju. Najčešće su to skromne želje koje imaju veze s uspjehom moje djece. I znam da ću ih jednog dana sve ostvariti.