Zvuči sjajno. Jednim klikom miša možete izbjeći sate stajanja pred ormarom i očajavanja jer nemate što odjenuti, a ona dva medvjedića koja se upravo igraju na ledenjaku sjevernog pola mogu bezbrižno nastaviti - vi ste tu da se svojim odgovornim potrošačkim ponašanjem pobrinete da se on ne otopi i ne propadne im pod nogama. No, čuje li se to ipak neki mali „krc“ u ledu svaki put kad dostavljač s vašim paketom posuđene odjeće pozvoni na vrata?

Za milijune „preobraćenih“, ekološki osviještenih ljubitelja mode, platforme za iznajmljivanje odjeće tipa Rent the Runway, Gwynnie Bee i Le Tote čine se poput obećane modne zemlje. Prilika da isprobate najnovije trendove bez da pritom sudjelujete u uništavanju okoliša zvuči odlično. Rentanjem odjeće umjesto njezinom kupovinom šaljete jasnu poruku modnoj industriji što mislite o njihovoj neodgovornoj hiperprodukciji, koja završava tonama odbačene robe po smetlištima, i iskorištavanju radne snage u nerazvijenim zemljama. Za one koji vole modu ali ne žele biti dio problema nego rješenja, servisi za najam odjeće (i to svih vrsta, od street style komada pa do visoke mode), doista djeluju kao prava stvar. No, stručnjaci za održivu modu još uvijek imaju podvojeno mišljenje o ovom sve popularnijem trendu.

Koliko je fashion trend „radije rentaj nego kupi“ doista eco-friendly?
Profimedia 

Prvenstveno zato što dosad nisu provedene dubinske i detaljnije analize „fashion rental“ biznisa u smislu otkrivanja njegovih potencijalnih slabih točaka. O njima se zasad samo glasno nagađa. Svaki posuđeni komad odjeće mora se negdje držati, prevoziti do konzumenta i vraćati u skladište, te kemijski čistiti nakon nošenja. Sve su ovo opet eko upitni procesi.

Transport odjeće onečišćuje zrak (dušikovi i sumporovi oksidi izgaranje fosilnih goriva zagađuju zrak i vode, utječu na sastav tla, uzrokuju promjene na drveću...), a osim zagađenja koji se dešava na putu od tvornice do skladišta, tu je i problem onoga što u biznisu zovu 'last-mile delivery'. Primjerice, u SAD-u, gdje je promet najgori onečišćivač zraka, za četvrtinu tzv. negativnog otiska na njegovu kakvoću kriva je upravo usluga dostave na potezu skladište-naručitelj.

Kemijske čistionice drugi su potencijalno veliki problem. Svaki posuđeni komad mora se očistiti prije vraćanja. Iako postoji nova generacija biorazgradivih deterdženata, mnoge kemijske čistionice u procesu obrade odjeće još uvijek koriste agresivna otapala koja mogu biti štetna za okoliš.

Treći je potencijalno veliki problem s kojim se susrećemo kad su servisi za najam odjeće u pitanju je - ambalaža. Iako neki koriste razgradivu ambalažu, male tvrtke još uvijek sve dostavljaju u plastičnim omotima.

Sve ovo, naravno, kažu stručnjaci za održivu, ne znači da bismo trebali potpuno odustati od servisa fashion unajmljivanja. No, savjetuju da se dobro informiramo o toj temi. tj. da sljedeći put kad odlučimo nešto posuditi, prvo provjerimo koliko uistinu kompanija koja iznajmljuje odjeću, brine o okolišu i ekološki je osviještena. Kako bismo bili sto posto sigurni da se oni medvjedići s početka priče mogu nastaviti bezbrižno igrati.