Britanci s juga

Nešto se događa u odnosu Britanaca prema Dalmaciji i taj je odnos opipljiviji od trenda, trajniji od turizma. On je direktno vezan uz narušenu ljubav prema megagradovima nakon mjeseci provedenih u karanteni. Siguran kutak u lijepoj mediteranskoj provinciji odjednom je postao imperativ, a vrt općenito traženiji pojam od Hermesove Birkinice. Možda se uskoro iznenadimo tko su naši novi susjedi... Otkriva naša suradnica s londonskom adresom, Ana Muhar Blanquart

30.10.2020.

Svakog radnog dana Alice Dogruyol pokušava se držati zadanog rasporeda: do pet sati poslijepodne radi, uglavnom obavljajući sastanke preko Zooma i pišući izvještaje za klijente, nakon čega odlazi na kasni ručak. Dan završava dugom šetnjom i pićem s prijateljima. Kada bolje razmisli, kaže, njezin aktualni život ne razlikuje se puno od uobičajenog rasporeda u njezinu rodnom Wimbledonu, gradiću na zapadnom rubu Londona. Razlika je samo u okruženju. Danas njezin ured nije studio s pogledom na crvene autobuse i gradsku vrevu Londona koji dijeli s dvjema kolegicama, nego stol ispod stare smokve na terasi u povijesnoj jezgri Dubrovnika, zbog čega se na telefon javlja uz pozadinski orkestar zrikavaca. Njezine su šetnje danas uz more, a ručkovi na jednoj od omiljenih gradskih terasa - u Kopunu s pogledom na veličanstvenu crkvu svetog Ignacija ili u veganskom restoranu Nishta u hladovini kakvu nude samo dalmatinske kale. Umjesto Starbucksa, kavu pije u Gradskoj kavani, umjesto podzemnom željeznicom, sve obavlja hodajući. Nikada se nije osjećala toliko slobodno kao otkad je u srpnju njezin život dobio novu adresu - Dubrovnik.

Profimedia

Ne tako daleko, još jedna Britanka zadovoljno se privikava na svoj novi južnjački život. Georgina Harris, kazališna glumica s West Enda, rodni London zamijenila je otokom Visom. Sa suprugom Adamom i jednogodišnjim sinčićem StoryjemGeorgina je svoj omiljeni kutak svijeta pronašla u viškom “kvartu” Kut, gdje je simpatični dječak Story već postao rado viđeni sugrađanin. Nakon višegodišnjeg nomadskog života tijekom kojeg su posjetili 26 saveznih država SAD-a, tri kanadske pokrajine te Francusku, Španjolsku, Gibraltar, Italiju, Belgiju, Nizozemsku, Austriju, Njemačku, Češku, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Sloveniju i Mađarsku, odlučili su napraviti pauzu od putovanja. “Nakon prvog posjeta Hrvatskoj u šali smo zaključili da ćemo, ako svijet ikada poludi, pobjeći u Hrvatsku. I tako, kada se u ožujku doista činilo da je svijet poludio, sjeli smo u auto i vozili više od trideset sati bez stajanja kako bismo stigli u Hrvatsku samo nekoliko sati prije zatvaranja granica”, rekla je Georgina. Nakon što je kazališne daske zamijenila laptopom na kojem radi marketinške projekte, Georgina, baš poput Alice, vjeruje da je blagodat današnjice činjenica da se velik dio poslova može obavljati bilo gdje. Njezine aktualne poslovne aktivnosti više je ne vežu uz rodni London i danas najradije radi na viškoj Stinivi, omiljenoj plaži svojeg nasmijanog sinčića.

Profimedia

Nešto se događa u odnosu Britanaca prema Dalmaciji i taj je odnos opipljiviji od trenda, trajniji od turizma. On je direktno vezan uz odnos prema megagradovima, trajno narušen nakon mjeseci karantene. Siguran kutak u mediteranskoj ili britanskoj provinciji odjednom je postao imperativ - tko god je mogao, pronašao je način da se skloni u neku od pitoresknih seoskih pokrajina, ili nešto južnije na Mediteranu, a vrt općenito postao je traženiji pojam od Hermesove birkinice. Više o ovoj temi pročitajte u jesenskom izdanju Storybooka.

Tagovi