Okoktelu Martini, naslavnijem u brojnoj miksološkoj obitelji, napisane su mnoge knjige i novinski stupci. Svoju neprolaznu popularnost ovaj bistri eliksir, načinjen od gina i suhog vermoutha, a dekoriran najčešće maslinom ili spiralom korice limuna, duguje američkom visokom društvu koje ga je rado ispijalo. I hollywoodske zvijezde koje su ga uživale, kako na velikom platnu tako i privatno, dodale su mu auru glamura i svjetsku slavu. No Martini, za koji je H. L. Mencken rekao da je jedini američki izum savršen poput soneta, poput svih slavnih miksoloških kreacija ima maglovitu povijest, a legendi i priča o njegovom podrijetlu ima gotovo koliko i njegovih varijanti.

Prema najuvriježenijoj legendi, preteču Martinija osmislio je otac suvremene miksologije Jerry Thomas u San Franciscu oko 1850. godine u vrijeme zlatne groznice. Naime, jedan je rudar otkrio zlato te je slavnom barmenu darovao grumen kako bi kreirao posebnu mješavinu. Kako je rudar bio na putu za grad Martinez, koktel je navodno tako dobio ime. Druga priča kaže da je Martini osmislio barmen Julio Richelieu upravo u gradu Martinez 1870. godine, a recept je sadržavao slatki Old Tom Gin i slatki vermouth umjesto suhog, bitters i maslinu. Taj je recept objavljen i u Thomasovoj slavnoj knjizi „The Bartender’s Guide“ 1887. godine. Najizvjesnije podrijetlo imena ovog koktela jest priča da ga je dobio po talijanskom proizvođaču Martini & Rossi koji je 1871. proizvodio slatki vermouth, i to kada je jednom jedan gost naručio mješavinu gina i Martinijevog vermoutha.

Koktel kojeg odabire visoko društvo
Foto: Profimedia
Koktel kojeg odabire visoko društvo
Foto: Profimedia

Postoji i teorija da je barmen Martini di Arma di Taggia u Knickerbocker Hotelu u New Yorku 1911. godine kreirao Martini sličnog sastava za prvog američkog milijardera Johna D. Rockefellera. Koktel je uskoro postao omiljenim pićem na Wall Strettu gdje su poslovni ljudi često prakticirali tzv. Three Martini lunch, tj. ispijali su po tri Martinija odjednom. Paradoksalno, prohibicija je pogodovala njegovoj popularnosti jer se u to vrijeme upravo gin najviše kriomice destilirao.

S vremenom se omjer gina i vermoutha promijenio u korist gina, a njegovo su ispijanje popularizirali i hollywoodski velikani te ostale slavne ličnosti. Voljeli su ga Ernest Hemingway, Marlene Dietrich, David Niven, Humphrey Bogart, Clark Gable, Frank Sinatra, a američki predsjednik Franklin Delano Roosevelt svuda je putovao s vlastitim koktel-setom.

Martini se u pravilu, kao i sve bistre mješavine, ne bi smio mućkati jer, prema stručnjacima, komadići leda koji se tada odlome pretjerano razvodnjuju gin. Zašto James Bond voli ispijati mućkani Martini teško je reći. Prema nekima smatra se da takav način pripreme datira iz vremena kada je Bond još ispijao Votku Martini, a kako je votka destilirana od krumpira sadržavala ulje, to je bio način da se bolje rasprši u piću, što je Bond kao veliki miksološki znalac vjerojatno znao. Zanimljivo je i da slavna knjiga „The Savoy Cocktail Book“ iz 1930. godine navodi mućkanje kao način pripreme Martinija koji se u tom slučaju naziva Bradford.

Koktel kojeg odabire visoko društvo
Foto: Profimedia

Varijante su brojne pa postiji Dirty Martini (piću se dodaje malo salamure iz staklenke maslina), zatim 50:50 (jednak omjer gina i suhog vermoutha), a jako suhi Martini, dakle s malom količinom vermoutha i dekoriran koktel lukom naziva se Gibson. Danas se nazivima brojnih koktela često dodaje nastavak -tini, ali u takva pića nemaju nikakvu poveznicu s originalnim pićem.

Koktel kojeg odabire visoko društvo
Foto: Profimedia

Napisao: Ante Carić Fotografije: Profimedia

Varijante su brojne pa postiji Dirty Martini (piću se dodaje malo salamure iz staklenke maslina), zatim 50:50 (jednak omjer gina i suhog vermoutha), a jako suhi Martini, dakle s malom količinom vermoutha i dekoriran koktel lukom naziva se Gibson. Danas se nazivima brojnih koktela često dodaje nastavak -tini, ali u takva pića nemaju nikakvu poveznicu s originalnim pićem.

Kako bilo, Martini je koktel za ozbiljne igrače, ljude koji dobro podnose alkohol i koji ga prije svega vole. Ovo piće traži iskusno nepce, ali kada se jednom zavoli, zauvijek ostaje omiljenim pratiteljem cocktail houra. Važno je posjedovati vještinu pijenja i piti s ukusom.

Napisao: Ante Carić Fotografije: Profimedia