Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je širenje koronavirusa pandemijom na brifingu za novinare koji je održao Tedros Adhanom Ghebreyesus, generalni direktor WHO-a. Od izbijanja zaraze u Kini, zabilježeno je njezino pojavljivanje u više od 110 zemalja s više od 130.000 potvrđenih slučajeva i više od 5000 smrtnih slučajeva, te teškim posljedicama za svjetsko gospodarstvo, zbog čega i svjetske burze padaju.
"U narednim danima i tjednima očekujemo da se broj slučajeva, broj umrlih i broj pogođenih zemalja povećaju još više", rekao je Ghebreyesus u svojoj najavi. A što je točno pandemija - i što se događa kada velika javna zdravstvena agencija poput WHO-a to proglasi?
Što je pandemija?
Globalne zdravstvene krize rastu u fazama. Lanac događaja započinje "izbijanjem" - naglim porastom potvrđenih slučajeva bolesti u malom području poput Wuhana. Ako se bolest širi izvan te zajednice – kao što se novi koronavirus proširio Kinom - onda to postaje epidemija.
Pandemije su, prema klasičnoj definiciji, epidemije koje prelaze međunarodne granice i pogađaju velik broj ljudi širom svijeta. Ne radi se, dakle, o ozbiljnosti oboljenja, nego o visokom i malom broju slučajeva po svijetu!
Nije svaka raširena epidemija smatrana pandemijom. Na primjer, sezonska gripa i njezina ciklična narav razlikuje je od pandemijske
gripe.
Neki stručnjaci za javno zdravstvo tvrde da je novi koronavirus postigao pandemijski status prije nekoliko tjedana: Krajem veljače slučajevi su potvrđeni na šest kontinenata, uključujući 2300 u Južnoj Koreji i 650 u Italiji. Pa što je tada zaustavilo WHO-a da ovu
epidemiju nazove pandemijom? U stvarnosti to je zapravo semantika, ali semantika postaje važna kada o tim pitanjima razgovarate sa
širom javnošću zbog mogućeg izbijanja panike.
Zašto pandemije jesu - i nisu bitne
Riječi su važne. U tiskovnom brifingu generalni direktor Ghebreyesus objasnio je oprez WHO-a protiv žurbe da vikne "pandemija." "Pandemija nije riječ koju trebate koristiti lagano ili bezbrižno", rekao je. "Riječ je koja, ako se zloporabi, može izazvati nerazuman strah ili neopravdano prihvaćanje da je borba gotova,izgubljena, što vodi do nepotrebne patnje i smrti."
Lawrence Gostin, profesor sa Sveučilišta Georgetown, koji je ujedno i direktor Centra za suradnju Svjetske zdravstvene organizacije na
nacionalnom i globalnom zdravstvenom planu, ističe da je "panika" doslovno u riječi "pandemija."
2009. godine ljudi diljem svijeta uspaničili su se kada je WHO opisao gripu H1N1 kao pandemiju, kaže Gostin, a potom je organizacija
kasnije kritizirana zbog podizanja javne uzbune, kada se pokazalo da virus nije baš smrtonosan. H1N1 se sada vraća sezonski i dio je naših godišnjih pripravaka za cjepiva.
„Dakle, činjenica da bi širenje COVIDA 19 moglo postati pandemija zasigurno je zabrinjavajuća, jer je smrtonosnije od gripe,“ rekao je
Gostin u intervjuu prije najave WHO-a, „ali to je nešto što želimo odgoditi što je duže moguće dok ne dobijemo cjepivo, što bi vjerojatno moglo biti u roku od 12 do 18 mjeseci.")
S pravnog stajališta, međutim, nije važno da li WHO to naziva pandemijom ili ne.
"Opisivanje situacije kao pandemije ne mijenja WHO-ovu procjenu prijetnje koju predstavlja ovaj virus", rekao je Ghebreyesus na brifingu 11. ožujka. "To ne mijenja ono što WHO radi i ne mijenja ono što bi zemlje trebale raditi." Ova je organizacija već proglasila nešto daleko značajnije: hitno stanje međunarodne zabrinutosti za javno zdravstvo. Ta deklaracija zakonski omogućava WHO-u da daje
preporuke o tome kako se zemlje članice trebaju nositi s epidemijom.
Također mobilizira financiranje i političku potporu.
Dakle, što se događa kad je COVID-19 pandemija?
Iako je „pandemija“ možda samo oznaka bez pravnog značaja, ona ima svoju vrijednost. Pandemija znači da vlasti više ne vjeruju da
mogu zadržavati širenje virusa i moraju prijeći na strategije ublažavanja, poput zatvaranja škola i otkazivanja masovnih okupljanja.
U svojoj najavi Ghebreyesus je tvrdio da se bolest može kontrolirati, ali je priznao da mnoge države s time imaju problema zbog nedostatka resursa ili rješenja.
Strategija borbe uključuje „mjere socijalnog distanciranja“ poput zatvaranja škola i preporuke rada na daljinu kako bi se spriječilo da
zaraženi ljudi šire bolest na kolege. Događaji i masovna okupljanja trebali bi se odgoditi ili čak otkazati. Čak bi se ovog ljeta Olimpijada u Tokiju mogla otkazati ako se uvjeti ocijene previše opasnim. Savjetuje se i odlaganje manjih operacija kako bi se osigurala dostupnost
bolničkih kreveta.
Iako neki kažu da mjere socijalnog distanciranja nisu nešto što bi trebalo preporučiti budući da utječu na obitelji, zajednice i gospodarstva, postoji jedna stvar koje se ljudi stvarno trebaju pridržavati: "Važno je ne paničariti."
Pojedinci također mogu poduzeti vlastite preventivne mjere, uključujući redovito pranje ruku, prekrivanje kihanja i brisanje površina.
Nikada nismo vidjeli pandemiju koju je moguće u potpunosti kontrolirati, priznao je Ghebreyesus, ali možemo djelovati na suzbijanju širenja COVID-19 i umanjivanju posljedica.
"To ne možemo reći dovoljno glasno, ili dovoljno jasno, ili dovoljno često", rekao je. "Sve zemlje još uvijek mogu promijeniti tijek ove
pandemije!"
