Osim što gradi glazbenu karijeru, pjevačica prepoznatljivoga glasa i stila Pamela Ramljak nedavno se posvetila sasvim novom izazovu - uređenju stana u samom centru Zagreba. Nakon što je kupila stan u staroj zgradi, 44-godišnja glazbenica odlučila je sa suprugom Mladenom Salajsterom, s kojim će uskoro proslaviti 11. godišnjicu braka, upustiti se u renoviranje i dizajniranje interijera. Postao je to pravi obiteljski projekt, a njihova djeca, 7-godišnji Antun i 4-godišnja Maria oduševljeni su novim prostorom i najradije bi se odmah preselili. Pamela otkriva i kako su odlučili kupiti stan u središtu grada, koliko je s Mladenom uživala u procesu renoviranja, ali i koje su ih poteškoće snašle na tom dugom putu…
Kako ste odlučili kupiti stan, i to baš u središtu grada?
Tražila sam stan jedno godinu dana i nisam bila isključiva kada je riječ o kvartu, ali stanovi u centru bili su skuplji pa sam ipak gledala druge dijelove grada. Međutim, dogodio se potres i cijene su malo pale pa sam našla stan u zgradi koja nije bila oštećena i shvatila da je to ipak najbolja investicija. S vremenom cijene kvadrata u drugim kvartovima padaju u odnosu na novogradnju, ali centar uvijek drži cijenu, pogotovo onaj strogi pa je tako pala odluka o kupnji ovog stana.
Većinom ste ga renovirali sami, zajedno sa suprugom. Koji vam je dio toga procesa bio najizazovniji?
Muž je sve demolirao i mislim da je pomalo uživao u tome, a ja sam sve ispočetka složila. Doslovno su ostale samo cigle. Upravo je taj prvi dio procesa uređenja bio najstresniji. Nove cijevi, kablovi… čak sam se uspjela dogovoriti s ostalim stanarima da iz pričuve financiramo promjenu cijele vertikale koja je stalno curila. Uglavnom, taj je prvi dio radova, koji je iznimno skup a ne vidi se, bio poseban izazov. Čak me i jedan izvođač kojemu sam vjerovala pokušao financijski prevariti. Na sreću, pomogao mi je rođak koji u Njemačkoj ima građevinsku tvrtku i poslao mi svoje radnike da završe taj dio posla jer bih inače ostala na cjedilu.
Jeste li na neki dio stana posebno ponosni, na nešto što ste zajedno ručno izradili ili osmislili?
Što se tiče samog dizajna i odabira materijala, sve je bila moja ideja. Muž je sudjelovao u realizaciji, ali nije se miješao u dizajn i ideju. Zna da to jako volim i da bih se u budućnosti htjela baviti uređenjem interijera. To me opušta, a i prilično sam vješta u radovima pa sam sama kitala, bojila, silikonirala… Uživam u fizičkom radu i imam strpljenja. Volim da je sve uredno napravljeno, perfekcionist sam i na kraju sam htjela sama raditi završne detalje koji moraju biti uredni. Tako da svugdje vidim svojih ruku djelo i na to sam najviše ponosna. Sjećam se svake porezotine, rupice na zidu, nesavršenosti koju sam ispravljala i sretna sam što nisam pustila i rekla 'ma nema veze'.
Što vas je inspiriralo prilikom uređenja?
Htjela sam stilski nešto poput boutique hotela, na tragu starih građanskih stanova moderniziranog dizajna.
Postoji li neki kutak u stanu koji krije posebnu simboliku, možda ima dublje značenje za vas i vašu obitelj?
Možda boje. Uglavnom sam koristila pastelne nijanse, a one su suprugu i meni najdraže.
Ako bi vaš stan mogao ispričati priču, što mislite da bi rekao o procesu renoviranja?
Ajme! Svašta. Svi koji su renovirali stan u ovom opsegu znaju koliko je to zahtjevno i stresno. Pothvat je već samo žongliranje između radnika, a kamoli ispravljanje grešaka u hodu. Stan se svega naslušao, nerijetko i moje galame. Mala sam, ali glasna i sa mnom nema zezancije.
Jesu li se dogodile kakve nezgode ili ozljede tijekom radova?
Nedavno se jako dragi radnik, koji je radio puno toga u stanu, ozbiljno ozlijedio. Da bi sačuvao vanjsku jedinicu klime, uhvatio ju je dok je padala i posjekao ruku. Završio je na šivanju i dobio sedam šavova, ali je nakon prematanja došao i postavio klimu do kraja. Što reći, neki su ljudi takvi, a neke moraš tjednima loviti da dođu.
Hoće li vam ovaj stan služiti kao obiteljski dom ili ga planirate koristiti u druge svrhe, poput najma ili poslovnih aktivnosti?
Iako bi se djeca iste sekunde preselila, a možda i ja, ipak će služiti u poslovne svrhe. Dat ćemo ga u dnevni najam.
Kako su djeca reagirala na novi prostor? Jesu li i oni sudjelovali u uređenju?
Vodila sam ih stalno u kupnju sitnica i detalja jer je većina namještaja izrađena po mjeri. Moram spomenuti i namještaj.hr i dragu Anu koja mi je puno pomogla jer sam, recimo, htjela nogice od jednog komada, a tijelo od drugog komada namještaja različitih proizvođača. Djeca su birala jastuke, vaze… Svi smo sudjelovali.
Rekli ste da bi se oni rado preselili. Što im se u stanu najviše sviđa?
Kažu sve, ali najviše kupaonica i kuhinja. Antun jako voli zelenu boju i njezine inačice, a Mariji je najljepša kuhinja. Obećala sam im da ćemo provesti nekoliko dana u stanu jer to stalno traže i žele prošetati gradom kao turisti. Vesele se. Znaju koliko je sve trajalo pa su i oni ponosni jer napokon mogu doći kad žele.
Želite li u stanu još nešto doraditi ili je konačno sve gotovo?
Sada sam u fazi požurivanja renoviranja zajedničkog hodnika u zgradi. Davno smo dobili rješenje, ali nikako da radovi počnu pa sam odlučila sama renovirati dio gdje je naš ulaz. Znam da nije potrebno, ali ne mogu si pomoći. Opet iz mene progovara opsesivno-kompulzivni poremećaj.
Kada biste mogli dodati još jednu prostoriju, bez obzira na prostorno ograničenje, koja bi to bila i zašto?
Definitivno walk in ormar. Ne bi to trebala biti velika soba, ali ona podiže vrijednost svakoj nekretnini i žene to vole, pa makar na samo nekoliko dana dok su na putu.
Renoviranje često zahtijeva kompromis između funkcionalnosti i estetike. Jeste li morali žrtvovati dizajnersku ideju zbog praktičnih razloga?
Kako je odmah bio najvažniji dizajn, nisam. Napravila sam sve po guštu i stavila se u ulogu gosta. Budući da nije rađeno za nas, mogla sam biti svoja i opuštena u nekim ekstravagantnijim odlukama, poput velikog lustera iznad kreveta, što recimo suprugu doma to i ne bi bilo fora.
Kada biste pjesmom trebali opisati vaš dom, koja bi to bila?
Uh, sada ste me ostavili bez teksta. Možda ipak neki klasični komad kao 'Clair De Lune' s potpisom Claudea Debussyja.
Što vam je najvažnije u zajedničkom prostoru u domu? Postoji li neka posebna rutina koju održavate?
Muž i ja smo prilično organizirani i Antun je to definitivno pokupio od nas. Maria je u drugu ruku slobodan duh i uvijek se izvuče od obaveze pospremanja nauštrb brata, koji na kraju pospremi i njezin nered. Imamo neka pravila u stanu kojih se pridržavamo bez popuštanja i djeca su odlična. Znaju što se mora i nema više puno razgovora o tome. Soba je uvijek uredna prije pranja zubića i odlaska na spavanje. I uvijek idu u krevet u 21 sat, tako da suprug i ja imamo nekoliko sati navečer samo za sebe.
Kao što smo spomenuli, suprug vam je bio partner u uređenju. Koliko ste vas dvoje slični u estetskim preferencijama i jeste li o nečemu ipak morali malo raspravljati?
On se stvarno ne miješa puno u moj odabir, kao što sam i rekla. Zna da u tomu uživam, ali uvijek ga pitam za mišljenje. Na kraju odluka bude na meni, ali to uglavnom bude opcija koja se i njemu najviše sviđa. Stvarno je super i hvala mu na tome. Tako da se uopće nismo svađali i raspravljali o uređenju stana.
Znamo da renoviranje stana zna biti stresno. Je li to vrijeme donijelo nove izazove u vaš odnos ili vas je možda zbližilo onako kako niste očekivali?
Bilo je nekoliko situacija u kojima me taj jedan izvođač radova pokušao zeznuti pa je suprug bio lud i u muškoj maniri zahtijevao pravdu. No uglavnom je proteklo sve bez većih incidenata.
Zapravo mnogi parovi kažu da je zajedničko uređivanje doma test za brak. Jeste li otkrili nešto novo o svom suprugu tijekom ovoga procesa?
Jesam. Imam super muža. Nitko nije savršen, ali stvarno mi je olakšavao posao i rasteretio me nekih obaveza kako bih mogla sve završiti u roku.
Što vam inače pomaže da se opustite i obnovite energiju?
Mir. Najviše volim tišinu. Naravno, energiju mi daje obitelj, ali kada mi treba psihički odmor, odem sat vremena u stan i ne radim ništa. Samo sjedim i uživam.
Nakon što se kamere isključe i završite posao, kako izgleda vaša svakodnevica kod kuće?
Budim se u 7 sati, pripremim djeci doručak i vozim ih u školu i vrtić. Kako suprug radi u smjenama, mijenjamo se u obvezama vezanim uz djecu, kao i u kuhanju i kućanstvu. Do poslijepodneva uglavnom obavim sve obaveze, a poslijepodne i večer rezervirani su za obitelj ako nemam svirku. Uglavnom, lijepo nam je.
