Igra djece često je i dalje opterećena stereotipima o tome što je “za dječake”, a što “za djevojčice”. Dok se djevojčice koje se igraju autićima ili kockama uglavnom smatraju “živahnima” ili “modernima”, dječaci koji pokažu interes za lutke još uvijek nerijetko izazivaju čuđenje okoline.
No sve više roditelja i stručnjaka smatra da bi igra trebala biti prostor slobodnog izražavanja, razvoja empatije i istraživanja interesa - bez ograničenja koja nameću tradicionalne rodne uloge.
Jedna majka objasnila je za MommyBites zašto aktivno potiče svoje sinove da se igraju lutkama te zašto smatra da takva igra može imati brojne dobrobiti za svu djecu, bez obzira na spol.
Rodne uloge društveno su nametnute
Prema njezinu mišljenju, mnoge ideje o tome kako bi se dječaci i djevojčice “trebali” ponašati rezultat su društvenih očekivanja, a ne prirodnih pravila. Ističe kako se djecu od najranije dobi usmjerava prema određenim igračkama i aktivnostima, iako ne postoje stvarni razlozi zašto bi određena igra bila rezervirana samo za jedan spol.
Dodaje i kako danas sve više ljudi otvoreno govori o rodnom identitetu i različitim načinima izražavanja, zbog čega joj je neprirodno ograničavati dječju igru prema tradicionalnim podjelama.
Velik dio dječje igre ionako nije "muški" ni "ženski"
Mnoge aktivnosti koje djeca vole - poput igre na otvorenom, crtanja, građenja ili timskih igara - nemaju nikakve veze s rodom. Igra, ističu stručnjaci, prvenstveno služi razvoju socijalnih vještina, kreativnosti i emocionalne inteligencije.
Zbog toga se sve više naglašava važnost dopuštanja djeci da sama istražuju interese, bez pritiska da biraju igračke koje društvo smatra “prikladnima” za njihov spol.
Igra li se vaš sin s lutkama?
Igra lutkama može pomoći razvoju empatije
Istraživanja pokazuju da igra lutkama može pozitivno utjecati na razvoj empatije, komunikacijskih vještina i emocionalnog povezivanja kod djece. Posebno se ističe da igračke koje predstavljaju ljude ili živa bića potiču dijelove mozga povezane s razumijevanjem emocija i društvenih odnosa.
Takav razvoj važan je za svu djecu, a ne samo za djevojčice kojima su lutke tradicionalno bile namijenjene.
Majka ističe kako upravo zato želi da i njezini sinovi imaju priliku razvijati emocionalnu inteligenciju i suosjećanje, osobito u društvu koje dječake često uči potiskivati emocije.
Dvostruki standardi još uvijek postoje
Zanimljivo je, kaže, da društvo uglavnom nema problem s djevojčicama koje se igraju “muškim” igračkama poput kamiona, legića ili sportskih rekvizita. No kada dječaci pokažu interes za lutke ili kuhinjice, reakcije su često mnogo negativnije.
Prema njezinu mišljenju, to pokazuje da se ženstvenost i dalje smatra manje poželjnom od muškosti, zbog čega se dječake strože kontrolira kada je riječ o “ženstvenim” interesima.
"Važno mi je da moja djeca budu sretna"
Na kraju zaključuje kako dopuštanje sinovima da se igraju lutkama ne vidi kao političku poruku ni nešto neobično, nego jednostavno kao dio zdravog odrastanja.
“Ako nešto razvija njihovu maštu, empatiju i čini ih sretnima, ne vidim razlog da im to uskraćujem”, poručuje.
