Novo istraživanje pokazuje zašto emocionalna povezanost koju bake imaju s unucima može biti drukčija od one koju imaju sa svojom djecom.
Kada su bake promatrale fotografije svojih unuka, aktivirale su dijelove mozga povezane s emocionalnom empatijom, poput insularnog i sekundarnog somatosenzornog korteksa, objasnio je profesor Rilling, čiji su rezultati objavljeni prošlog mjeseca u časopisu Proceedings of the Royal Society B. Emocionalna empatija znači sposobnost osjetiti emocije koje druga osoba doživljava.
S druge strane, kada su bake gledale fotografije svoje odrasle djece (roditelja unuka), aktivirali su se dijelovi mozga povezani s kognitivnom empatijom, odnosno razumijevanjem što netko misli ili osjeća, ali bez dijeljenja iste emocionalne iskustvene razine.
Ranije je Rilling usporedio i reakcije očeva na slike vlastite djece. Uspoređujući rezultate, bake su pokazale jaču aktivaciju mozga u područjima povezanima s emocionalnom empatijom te područjima nagrade i motivacije. Ipak, istaknuo je da postoje individualne razlike – neki očevi imaju viši stupanj empatije od nekih baka.
Zašto bake pomažu u odgoju
Rilling, kao antropolog, ističe da je ljudska obitelj drugačija od primata: dok odrasle ženke odgajaju potomstvo same, ljudske majke često dobivaju pomoć. a bake su često ključna podrška. Studije pokazuju da bake mogu značajno doprinijeti dobrobiti unuka.
U 1980-ima i 1990-ima antropologinja Kristen Hawkes predložila je tzv. “hipotezu bake”, prema kojoj žene žive dugo nakon reproduktivnih godina kako bi mogle pomagati u odgoju novih generacija - čime se osigurava preživljavanje njihovih gena.
Zašto su unuci posebni za bake?
Jedan od razloga koji se često navodi jest da bake mogu "razmaziti unuke" i potom ih poslati roditeljima, dok je odnos sa vlastitom djecom ponekad zahtjevniji i pun odgovornosti.
Profesor Rilling dodaje da je razlog možda i evolucijski: djeca imaju "slatki" fenotip koji prirodno budi želju kod odraslih da se o njima brinu.
Bake same o svojoj povezanosti s unucima
Marion Conway, baka troje unuka i blogerica, kaže da je s unucima više rasta, zabave i uživanja jer ona nije autoritet nego podrška.
Donne Davis iz Kalifornije ističe da se s unucima povezuje drugačije jer ih vidi kao “praznu ploču”, dok je odnos s vlastitom djecom često pun granica, odgovornosti i sukoba moći.
Lisa Carpenter, baka šestero unuka, slaže se da bake mogu raditi ”zabavne stvari” i izbjeći “trnovite” situacije odgoja, iako ne bi rekla da se nužno osjeća bliže unucima nego odrasloj djeci. Kako kaže: unuci izazivaju osjećaj radosti, znatiželje i divljenja, dok na kraju dana zahvalnost osjeća prema svojoj odrasloj djeci.
Istraživanja i iskustva baka pokazuju da odnos s unucima donosi posebnu vrstu radosti i emocionalne povezanosti. Dok roditeljski odnos uključuje odgovornost i odluke, odnos s unucima često je lakši, ispunjen igrom i ljubavlju, što ne umanjuje ljubav prema vlastitoj djeci, već je jednostavno drugačija i posebna.
