Na društvenim mrežama kruži novi viralni trend koji opisuje - pomalo humoristično, ali i vrlo prepoznatljivo - različite tipove roditelja koji se uključuju u školske aktivnosti svoje djece. Sve je krenulo s objavama na platformi TikTok, gdje je jedna kreatorica na duhovit način podijelila mame u "hijerarhiju školskih volontera".

Iako je ovaj viralni trend nastao u SAD-u, mnogi roditelji prepoznaju sličnu dinamiku i u hrvatskim školama. Dovoljno je pogledati školske WhatsApp grupe u kojima se svakodnevno dogovaraju aktivnosti, razmjenjuju informacije i rješavaju „hitne situacije”. Neki roditelji aktivno sudjeluju, često kontaktiraju školu i prate sve školske obaveze u detalje, dok su drugi više povučeni i uključuju se samo kada je potrebno.

Poruka? Niste jedini koji osjećaju da „nisu dovoljno uključeni” i to je sasvim u redu.

Tri razine "mama volonterki"

Kreatorica Angela Fry, koja na TikToku objavljuje pod korisničkim imenom @nobodywarnedmom, opisala je tri glavne kategorije mama koje se pojavljuju čim djeca krenu u osnovnu školu.

Na vrhu piramide nalaze se tzv. "laminator mame" - roditelji koji su izuzetno angažirane, gotovo svakodnevno prisutni u školi i često imaju, kako Fry duhovito kaže, vlastito parkirno mjesto u školi.

Slijede "mame za izlete" - one koje redovito prate školske izlete, paze na djecu i uvijek donesu grickalice.

Na dnu hijerarhije nalaze se "napkin mame" - roditelji koji se uglavnom prijavljuju za najjednostavnije zadatke, poput donošenja salveta ili plastičnog pribora za školske zabave. Iako se čini kao najmanje zahtjevna uloga, autorica ističe da je i ona jednako važna za funkcioniranje razreda.

U komentarima su se pojavile i dodatne kategorije: mame koje samo "pošalju ček" (uplate novac) te one koje otvoreno priznaju da žele "da ih se ostavi na miru".

"Ja sam napkin mama" - i ne osjećam krivnju

Autorica teksta priznaje da se i sama prepoznaje u ulozi "napkin mame".

„Sa šestero djece, uključujući malu djecu i predškolce, u ovom trenutku jednostavno nemam vremena za više. Lakše mi je poslati salvete ili plastični pribor nego pripremati hranu ili organizirati složenije aktivnosti”, piše.

Dodaje i da se, čak i kad djeca porastu, ne vidi kao tip "laminator mame", već kao roditelj koji radije pomaže iz sjene - kroz donacije i povremeno sudjelovanje u školskim aktivnostima.

Istovremeno naglašava zahvalnost prema roditeljima koji preuzimaju veći dio organizacije: „Duboko cijenim ‘laminator mame’ koje ulažu puno svog vremena kako bi školsko iskustvo bilo bolje za svu djecu.”

Škole trebaju sve tipove roditelja

Jedna od "laminator mama", Amy iz Floride, slaže se da je trend pogođen. Za nju je volontiranje način da pomogne učiteljima koji su često preopterećeni i nedovoljno plaćeni.

„Ako mogu barem malo olakšati njihov posao, pokušat ću. Većina roditelja osjeća isto”, kaže Amy, dodajući kako joj je dodatni bonus i to što povremeno može „uhvatiti pogled na svoje dijete u školskom okruženju”.

Ona naglašava da škole zapravo trebaju sve - i angažirane roditelje i one koji sudjeluju u manjim zadacima. Ključno je, kaže, da se nitko ne osjeća manje vrijedno zbog količine vremena koju može dati.

Stručnjaci: ne uspoređujte se s drugim roditeljima

Psihologinja dr. Sanam Hafeez, neuropsihologinja i direktorica centra Sanam Hafeez, upozorava da ovakve usporedbe mogu stvoriti nepotreban osjećaj krivnje kod roditelja.

„Današnji roditelji pod puno su većim opterećenjem nego ranije generacije - balansiraju posao, kućanstvo i skrb o obitelji”, objašnjava.

Dodaje i da nikada ne znamo tuđu životnu situaciju: roditelj koji ne sudjeluje često možda radi više poslova, brine o zdravlju ili skrbi za druge članove obitelji.

„Nitko ne duguje objašnjenje kako raspoređuje svoje vrijeme. Najvažnije je da roditelji znaju svoje granice i da djeca znaju da su voljena – to je jedina ‘ljestvica’ koja je stvarno važna”, zaključuje dr. Hafeez.

Nema pogrešne uloge

Iako je viralna podjela na „laminator”, „izlet” i „napkin” mame zamišljena kao šala, mnogi su se u njoj prepoznali.

Stručnjaci i roditelji slažu se u jednom: škole funkcioniraju upravo zato što u njima sudjeluju različiti tipovi roditelja - i svi su jednako važni.