Jedan od zanimljivijih i atraktivnijih glumaca mlađe generacije, 29-godišnji Marko Braić, osvaja domaću publiku u seriji Nove TV ‘Dar Mar’, kao i u showu ‘Tvoje lice zvuči poznato’. Marka smo snimili u neočekivanom izdanju, u ulozi suvremene inačice Jamesa Deana, a u Storyjevu ekskluzivnom editorijalu pokazao je sva svoja lica...
Jedan ste od glumaca o kojima se trenutačno najviše govori, komentari dolaze s više strana, dominirate malim ekranima. Možemo li reći da je ovo vaše vrijeme?
Rekao bih da je puno uloženog truda, odricanja i strpljenja urodilo plodom. Ako je prošla godina bila prolog, a ova prvi čin, željno iščekujem sljedeću. Nastojat ću živjeti tako da u svakoj okolnosti pronađem svoje vrijeme.
Osvojili ste gledatelje zabavnim likovima kojima ne nedostaje šarma i humora. Jeste li takvi i privatno?
Nikada ne bih rekao da ću karijeru započeti komedijom. Ti su likovi uglavnom uprizorene društvene norme, čiji sam dio rijetko bio, a mogao sam ih iskusiti upravo glumeći ih. Čini se da mi je za bogatiji rast bilo potrebno opustiti se igrajući zabavne, šarmantne i humoristične likove.
Ima li sličnosti između likova koje glumite s vama u privatnom životu ili ste inače, primjerice, potpuni introvert?
Rekao bih da sam osoba koja liječi svoju introvertiranost ekstrovertiranošću.
U showu ‘Tvoje lice zvuči poznato’ iz tjedna u tjedan osvajate nevjerojatno puno simpatija gledatelja, svi pamte vaše preobrazbe u Eleni Foureiru i Anthonyja Kiedisa. U kojoj ste se transformaciji najviše pronašli?
Drago mi je kada ljudi prepoznaju koliko je truda uloženo u određenu transformaciju i kada nastupe komentiraju na konstruktivan način. Iznimno sam puno vremena proveo pripremajući se za svaku preobrazbu. Nisam se štedio pa su mi sve jednako drage. Najviše svoje osobnosti i emocija mogao sam izraziti uz Malumu, Massima i još jednu transformaciju koju će gledatelji tek vidjeti. Razigranost koju potiču emocije.
Je li vam teško utjeloviti ženske likove iz svijeta popularne kulture?
Iznenadilo me koliko su ljudi uživali gledajući moje transformacije u žene. Da budem iskren, trudio sam se izgubiti mišićnu masu prije showa kako bih ih mogao što vjerodostojnije prikazati. Volim ekstremne preobrazbe i slojevite likove. Ovaj show bio mi je idealna prilika da vježbam kako što vjerodostojnije uprizoriti različite likove u tako kratkom roku. Naposljetku, ipak sam glumac.
Koliko je u vašoj profesiji važan izgled? Jeste li osjetili diskriminaciju na temelju izgleda?
Ispada da je izgled jako važan. Oni koji negiraju ljepotu skloniji su površnijim izborima. Ne dati priliku nekome zato što je previše lijep jednako je površno kao oduzeti ulogu nekome s velikim nosom, primjerice. Filmska umjetnost jest vizualna, ali nedostaje mi vidjeti da se glumcima na artističan način omogući da pobjegnu od sebe ili onoga što drugi misle da taj glumac predstavlja. Zato sam pristao i uživao sudjelovati u showu kao što je ‘Tvoje lice zvuči poznato’. Umjesto stavljanja u ladice označene stereotipovima, od mene se očekivalo da budem što više drukčiji u svakom svojem nastupu, a moj je jedini cilj u tom showu bio dokazati da je to moguće, ponajviše prostim zanatom - glumom.
Kada biste strancu trebali opisati svoj modni izričaj, što biste mu rekli?
Rekao bih mu da ne znam ni svoj konfekcijski broj, a kamoli modni izričaj. Kod mene postoji želja za time kako se želim oblačiti, ali i ratio koji određuje koliko je to važno.
Na snimanju Storyjeva editorijala bili ste i naš DJ pa smo slušali glazbu s vaše play liste. Srećom, u potpunosti je odgovarala estetici editorijala. Koliko glazba utječe na vašu svakodnevicu?
Glazba ima velik utjecaj na moj svakodnevni život. Kod mene se čuje ili kapanje vode iz pipe u sudoper ili glasna muzika i pjevanje. Glazbu zamjenjujem tišinom i obrnuto. Glazba je govor duše i kada odgovor na misli ili osjećaje u koje uranjam ne mogu naći riječima, dopuštam joj da me vodi.
Kako se opuštate? Spominjali ste nam vožnju motociklom, odlaske na Sljeme…
Tako je, stalno se vozim motociklom i nema te zime koja me može spriječiti. Sljeme je predivno mjesto i još je čarobnije to što je tako divlje, a istodobno tako blizu metropoli.
Imate li vremena, posebice ove godine, za odlazak kući u Istru, posjete prijateljima i obitelji?
Rijetko. Nasreću, radim pa imam manje slobodnog vremena. Tako im barem nedostajem. No naravno da smo stalno u kontaktu.
Sljedeće godine napunit ćete 30 godina. Opterećuje li vas to? Tjera li vas na neke dalekosežnije životne odluke? Ili su za vas godine samo broj?
Uvijek sam se trudio živjeti izvan onoga što društvo čovjeku pripisuje brojevima. Od brojeva su važnija iskustva. Volim se iznova upuštati u iskustva iz kojih učim biti bolji čovjek živeći kvalitetnije. Sam broj iskustava donosi određeni broj sjećanja i pretpostavki koje kreiraju naše korake u budućnosti. Pa tako ono što dolazi ne prepisujem godinama nego iskustvima koja sam dosad stekao.
Kada sagledate svoj privatni i profesionalni život, jeste li zadovoljni, sretni?
Jesam, svakim sam danom sve sretniji. Ne razumijem svijet ljudi i ne trudim mu se pretjerano prikloniti. Ne trebaju mi ni odgovori ni forme koje on nudi. Previše onoga što znamo vezano je samo uz čovjeka. Učim kako biti sretan unutar sebe, nevezano uz sredinu u kojoj se nalazim. Učim stvari ne shvaćati osobno, rastopiti ego i razumjeti iskustva drugih. Mislim da napredujem i to me usrećuje.
